Punih 15 godina trebalo je southern rockerima iz grupe The Black Crows da se jave novim, devetim studijskim albumom. Onaj prethodni, nazvan »Before the Frost… Until the Freeze«, objavljen je još 2009. godine nakon čega je došlo do zastoja u radu grupe, a nakon što su 2019. godine obnovili rad, bavili su se samo koncertnim nastupima i objavljivanjem delux verzija starih albuma. Sad je tome došao kraj i napokon imamo nešto novo.

I dobro da je tako jer »Happiness Bastards« oduševit će sve njihove obožavatelje, kao i druge poklonike southern rock zvuka.

Primirje i povratak

The Black Crowes jedan je od onih svjetskih rock bendova kojima srž čine sukobima i svađi sklona braća (Oasis, The Jesus and Mary Chain, The Kinks…) pa stoga ovaj južnjački (Atlanta, Georgia) rock bend u 40 godina postojanja bilježi tri ozbiljnija prekida rada.

Na svu sreću, ove su godine, kako su i naveli u najavama objavljivanja novog albuma, braća Robinson – Rich (gitara) i Chris (pjevač) – odlučila svoja sranja staviti sastrane (»leaving their bullshit behind«) te napokon napraviti novi album.

Konačan rezultat deset je novih pjesama od kojih su dvije sjajne country/soul balade, a osam ih pulsira u brzom ili još bržem ritmu southern rock zvuka, a to znači kombinaciji bluesa, rocka, gospela i boogie woogie zvukovlja i sve to u zanosno plesnom i poletnom ritmu praćenom zaista sjajnim izborom gitarističkih rifova Richarda Robinsona, odnosno ozračjem koje su davnih sedamdesetih znali stvoriti Rolling Stonesi, Free, Bad Company…

Što će album nuditi, jasno je već nakon desetak sekundi uvodne »Bedside Manners« koja odmah udara u glavu brzim rifovima koje prati a la Rolling Stones piano, »cijepajući« ritam te odličan vokal Chrisa Robinsona koji uživljeno i agresivno prenosi priču o turbulentnom ljubavno-erotskom odnosu.

Istu temu obrađuje i »Cross Your Fingers« koja pršti starinskim The Black Crowes funky rock rifovima koji se nastavljaju u sjajnoj »Wanting and Waiting«, klasičnoj southern rock ljubavnoj tužaljci punoj energije i ritma, a slične su joj i po temi i po moćnom plesnom ozračju idealnom i za stadione i za klupske prostore razuzdane južnjačke rokačine »Dirty Cold Sun« i »Bleed It Dry«.

U najbržem trenutku albuma, a to je »Flesh Wound«, braća Robbinson okreću se pop punku što idealno odgovara i tekstu u kojem više nema plakanja, već se kroz rasplesano ludilo nudi tekst iz kojeg saznajemo da rastanak od voljene boli poput otvorene rane, ali je dobro što zna da će iz dana u dan biti bolje.

Posebna naslovnica

Iako su ljubavni jadi temelj većine pjesama ovih »crnih vrana«, znaju Robinsoni progovoriti i o drugim temama pa je tako vrlo dobra »Rats and Clowns« slika iz svijeta narkoovisnika koji si sami kopaju grob, »Follow the Moon« je posveta rock and rollu i razuzdanom načinu života, a »Wilted Rose« uz pratnju country pjevačice Lainey Wilson odlična je country-soul balada o prolaznosti, starosti i smrti, odnosno najozbiljniji, za mnoge i glazbeno najbolji trenutak albuma.

No, konkurencija joj itekako može biti divna završna »Kindred Friend« koja kroz priču o dvoje bivših ljubavnika govori o tome kako treba biti zahvalan na ljepoti i sreći provedenoj u danima ljubavi te se sjećati takvih trenutaka, a ne sukoba i svađa.

Iako osnovani još 1984. godine, Crowesi su debitirali tek 1990. godine briljantnim albumom »Shake Your Money Maker« te potom slavu stekli još boljim »The Southern Harmony and Musical Companion« (1992). Ovo što su sada napravili na tragu je tih njihovih početaka na što upućuje i naslovnica albuma.

Naime, pažljiviji će uočiti kako je ispod naziva albuma ispisanog masnim crnim slovima smještena fotografija s naslovnice fantastičnog »The Southern Harmony…« čime očigledno braća Robinson šalju jasnu poruku kako je za njih južnjački retro-rock i dalje svetinja, a to što su mu na ovom albumu dodali primjetne doze americana stila, samo je podiglo razinu ovog albuma koji je bez imalo dvojbe odličan povratak.