U subotu su se održali zadnji koncerti ovog zaista bogatog glazbenog tjedna u novootvorenom Palachu, a nastupila su dva riječko-pulska benda Cosmic Jenny i Chasing Nord. Oba su benda u Palachu promovirala svoje nove albume, a prvi su nastupili na sceni relativno novi Cosmic Jenny.
Kako su na početku koncerta istaknuli Nika Zubović i Ante Debeljuh, oboje na vokalu i gitari, još otkada su počeli svirati su htjeli doći u Rijeku, a sada su nastupili u Palachu što im je iznimno drago.

Cosmic Jenny predstavili su svoj nedavno objavljeni prvijenac “Matinee Circus”, album koji se bazira na kombinaciji rock zvuka ’60-ih i ’90-ih godina, no, oni nikako nisu još samo jedan rock bend. Premda se općenito mogu svrstati u psihodelični rock, večeras je vidljiv bio i utjecaj grunge žanra, posebice u vokalima, kao i dašak doom metala u pojedinim instrumentalima i gitarskim dionicama.
Iako Palach nije bio dupkom pun, skupila se pristojna količina ljudi, među kojima i brojni fanovi benda koji su svaku pjesmu podržali pljeskom.

Cosmic Jenny publiku su instrumentalima vodili svemirskim putanjama i melodijama intergalaktičkih ruta, na momente podsjećajući na zadnji album Laibacha, “Love Is Still Alive”. Uživo su se jasno mogli vidjeti njihovi razrađeni riffovi i zvuk nabijen emocijama, s većim fokusom na instrumentale, a manjim na sam tekst. Izuzetno su skladni bili vokali Zubović i Debeljuh, kombinirajući melodičan i pjevan zvuk s odrešitim, dok su se oba glasa tijekom koncerta pokazala vrlo versatilnima.

Na pozornicu se potom popeo Chasing Nord koji je publici predstavio svoj najnoviji i drugi po redu album „Last Rain On Earth“. Album je objavljen prošle godine, a riječka je publika nestrpljivo čekala promociju kako bi uživo mogli čuti ovaj hvaljeni uradak. Već je nakon prvih nekoliko pjesama bilo jasno kako je bend vrlo uigran i profesionalan, a kako i ne bi bili nakon zapaženih turneja i nastupa diljem svijeta. Svoj su distopijski soundtrack nastao za vrijeme pandemije svirali bez greške, a energija na pozornici bila je zarazna i malo se tko mogao oduprijeti snažnom headbanganju.

Prosenov vokal bio je, kao i inače, izrazito snažan i kvalitetan, balansirajući između emocija i žustrine. Pjesme novog albuma tehnički su savršeno izvedene, a instrumentali su uživo zvučali još bolje nego na studijskoj snimci. Osim glazbe, upadljiv je bio i njihov scenski nastup kao i kostimografija, tamni ogrtači s kapuljačama kojima su upotpunjavali distopijski narativ albuma, dok su rasvjeta i scenski efekti doprinosili cjelokupnom mračnom doživljaju. Ako su ovako svirali i na turnejama, nema sumnje u to da će ih imati još mnogo, a Rijeka svakako može biti zadovoljna što u gradu ima jedan ovakav bend.