Svakim danom sve je više rupa na brodu koji tone i sve ih je teže začepiti
Odlazak građana na posao ili u školu u jutarnjim satima postao je prava avantura zahvaljujući kolapsu sustava javnog gradskog prijevoza. Do sada se govorilo da bi sustav javnog prijevoza mogao krahirati, ali čini se da nije riječ o futuru, već o prezentu. Najtragičnije je to što riječka gradska vlast koja ima najveći suvlasnički udio u Autotroleju nema rješenja kako bi se zaustavio taj krah. Dok je gradonačelnik Rijeke Marko Filipović socijalno pregovorao zadnjih mjeseci sa sindikatima Autotroleja, stvari su se otele kontroli pa smo ušli u krizu javnog projevoza koja je nezabilježena. Sad, da je riječ o nečemu što je došlo preko noći, još bi se sve moglo i razumjeti. Ali nije preko noći jer se Autotrolej kadrovski uniištava više od desetljeća.
Pažnja javnosti zadnjih je nekoliko mjeseci bila na parlamentarnim izborima. Dok su građani razmišljali kome dati povjerenje, reduciran je vozni red Autotroleja, a vrlo brzo se pokazalo da se ni taj reducirani vozni red ne može ispoštovati. Valja se sjetiti da je SDP-ova koalicija Rijeke pravde upravo u Rijeci počela kampanju koja je rezultirala puno slabijim rezultatom nego što su očekivali. Rezultatom koji za posljedicu ima još četiri godine sjedenja u oporbenim saborskim klupama. Dok su čelni ljuti te koalicije uvjeravali javnost na Principiju u Starom gradu da su alternativa korumpiranoj HDZ-ovoj vlasti, što je ocjena koja dobrim dijelom drži vodu, smetnuli su s uma da Rijeka i nije pravi primjer da se može drukčije.
Nemali broj građana Rijeke koji preferiraju lijeve opcije stavljen je u nemoguću situaciju. Ne mogu podržati HDZ, ali ne mogu ni SDP. Stranku koja je na vlasti u Rijeci i koja ima priliku pokazati da se može i drukčije. Budući da je kvalitetan javni prijevoz jedna od temeljnih zadaća lokalne samouprave, ispada da se ne može i ne zna drukčije. Usred kampanje građani Rijeke dolazili su na autobusne stanice kako bi stigli na posao. Na ekranima pametnih telefona gledali su u vozni red koji je objavljen na internetskoj stranici Autotroleja, ali autobusi nisu dolazili. Nije im preostajalo ništa drugo nego zvati taksi. Sklapala su se ad hoc prijateljstva kako bi se podijelili troškovi jer su i cijene taksi prijevoza otišle u nebo. Mnogi građani s radničkom pokaznom kartom koja košta 44 eura morao je izdvajati na dnevnoj razini 10-ak eura za taksi kako bi stigli na svoja radna mjesta. U tim trenucima njima su Rijeke pravde postale Rijeke nepravde. S razlogom.
Kada se tome doda i briga roditelja kako će im djeca stići u školu, moglo bi se reći da je ishod parlamentarnih izbora očekivan. S tim da je riječ o nacionalnim izborima na kojima ne prevladavaju teme koje se tiču poslova za koje je zadužena lokalna samouprava. O tim će se temama početi raspravljati vrlo brzo, budući da će se lokalni izbori održati za godinu dana. Na zadnjim lokalnim izborima SDP-ova koalicija izgubila je većinu u Gradskom vijeću, a Marko Filipović postao je gradonačelnik u drugom krugu. Puno je toga obećao Filipović, ali malo je toga od onoga što je obećao i ostvario. Kada se tome doda krah sustava javnog gradskog prijevoza, ne pronađe li rješenje, Filipović bi mogao imati gadnih problema i s kandidaturom i s reizborom. Za to mu neće biti kriv nitko osim njega samog.
Na naplatu dolazi dugogodišnja nebriga kada je riječ o kadrovima u riječkom komunalnom sustavu. Zahvaljujući novcu iz europskih fondova obnovljen je vozni park, ulaže se u rješenja kao što su digitalizacija i slično, a sve donedavno zaboravljalo se na one bez kojih nema javnog prijevoza. To su vozači. Nekada su oni bili gospoda i za posao u Autotroleju se morala tražiti veza. Onda su ih počeli gaziti. Čelni ljudi Autotroleja i riječke gradske vlasti nisu na vrijeme shvatili da su se vremena promijenila i da se trebaju boriti za svakog vozača. Oni su se bavili transformacijom komunalnog sustava, plaćali privatne tvrtke da im ponude rješenja, a na kraju je ispalo da nikakvih iskoraka nema. Dapače, sustav je u lošijem stanju nego što je bio.
Krah javnog gradskog prijevoza postaje jedno od najvažnijih komunalnih, ali i političkih pitanja. Valja se nadati da će gradski parlament inzistirati da se o Autotroleju raspravlja kao zasebnoj točki dnevnog reda na sljedećoj sjednici Gradskog vijeća. Za to postoje poslovničke mlgućnosti i svaka inicijativa koja vodi k tome cilju je dobrodošla. Svakim danom sve je više rupa na brodu koji tone i sve ih je teže začepiti. Građani ispaštaju zbog riječke gradske vlasti koja ne zna i ne može pa je neophodno probati zajedničkim snagama spasiti što se spasiti da. Ako već nije kasno.
Kanoćal
Autotrolej u rikverc, Rijeka u provaliju
Damir Cupać
16. svibanj 2024 07:34
Arhiva NL
Svakim danom sve je više rupa na brodu koji tone i sve ih je teže začepiti
Odlazak građana na posao ili u školu u jutarnjim satima postao je prava avantura zahvaljujući kolapsu sustava javnog gradskog prijevoza. Do sada se govorilo da bi sustav javnog prijevoza mogao krahirati, ali čini se da nije riječ o futuru, već o prezentu. Najtragičnije je to što riječka gradska vlast koja ima najveći suvlasnički udio u Autotroleju nema rješenja kako bi se zaustavio taj krah. Dok je gradonačelnik Rijeke Marko Filipović socijalno pregovorao zadnjih mjeseci sa sindikatima Autotroleja, stvari su se otele kontroli pa smo ušli u krizu javnog projevoza koja je nezabilježena. Sad, da je riječ o nečemu što je došlo preko noći, još bi se sve moglo i razumjeti. Ali nije preko noći jer se Autotrolej kadrovski uniištava više od desetljeća.
Pažnja javnosti zadnjih je nekoliko mjeseci bila na parlamentarnim izborima. Dok su građani razmišljali kome dati povjerenje, reduciran je vozni red Autotroleja, a vrlo brzo se pokazalo da se ni taj reducirani vozni red ne može ispoštovati. Valja se sjetiti da je SDP-ova koalicija Rijeke pravde upravo u Rijeci počela kampanju koja je rezultirala puno slabijim rezultatom nego što su očekivali. Rezultatom koji za posljedicu ima još četiri godine sjedenja u oporbenim saborskim klupama. Dok su čelni ljuti te koalicije uvjeravali javnost na Principiju u Starom gradu da su alternativa korumpiranoj HDZ-ovoj vlasti, što je ocjena koja dobrim dijelom drži vodu, smetnuli su s uma da Rijeka i nije pravi primjer da se može drukčije.
Nemali broj građana Rijeke koji preferiraju lijeve opcije stavljen je u nemoguću situaciju. Ne mogu podržati HDZ, ali ne mogu ni SDP. Stranku koja je na vlasti u Rijeci i koja ima priliku pokazati da se može i drukčije. Budući da je kvalitetan javni prijevoz jedna od temeljnih zadaća lokalne samouprave, ispada da se ne može i ne zna drukčije. Usred kampanje građani Rijeke dolazili su na autobusne stanice kako bi stigli na posao. Na ekranima pametnih telefona gledali su u vozni red koji je objavljen na internetskoj stranici Autotroleja, ali autobusi nisu dolazili. Nije im preostajalo ništa drugo nego zvati taksi. Sklapala su se ad hoc prijateljstva kako bi se podijelili troškovi jer su i cijene taksi prijevoza otišle u nebo. Mnogi građani s radničkom pokaznom kartom koja košta 44 eura morao je izdvajati na dnevnoj razini 10-ak eura za taksi kako bi stigli na svoja radna mjesta. U tim trenucima njima su Rijeke pravde postale Rijeke nepravde. S razlogom.
Kada se tome doda i briga roditelja kako će im djeca stići u školu, moglo bi se reći da je ishod parlamentarnih izbora očekivan. S tim da je riječ o nacionalnim izborima na kojima ne prevladavaju teme koje se tiču poslova za koje je zadužena lokalna samouprava. O tim će se temama početi raspravljati vrlo brzo, budući da će se lokalni izbori održati za godinu dana. Na zadnjim lokalnim izborima SDP-ova koalicija izgubila je većinu u Gradskom vijeću, a Marko Filipović postao je gradonačelnik u drugom krugu. Puno je toga obećao Filipović, ali malo je toga od onoga što je obećao i ostvario. Kada se tome doda krah sustava javnog gradskog prijevoza, ne pronađe li rješenje, Filipović bi mogao imati gadnih problema i s kandidaturom i s reizborom. Za to mu neće biti kriv nitko osim njega samog.
Na naplatu dolazi dugogodišnja nebriga kada je riječ o kadrovima u riječkom komunalnom sustavu. Zahvaljujući novcu iz europskih fondova obnovljen je vozni park, ulaže se u rješenja kao što su digitalizacija i slično, a sve donedavno zaboravljalo se na one bez kojih nema javnog prijevoza. To su vozači. Nekada su oni bili gospoda i za posao u Autotroleju se morala tražiti veza. Onda su ih počeli gaziti. Čelni ljudi Autotroleja i riječke gradske vlasti nisu na vrijeme shvatili da su se vremena promijenila i da se trebaju boriti za svakog vozača. Oni su se bavili transformacijom komunalnog sustava, plaćali privatne tvrtke da im ponude rješenja, a na kraju je ispalo da nikakvih iskoraka nema. Dapače, sustav je u lošijem stanju nego što je bio.
Krah javnog gradskog prijevoza postaje jedno od najvažnijih komunalnih, ali i političkih pitanja. Valja se nadati da će gradski parlament inzistirati da se o Autotroleju raspravlja kao zasebnoj točki dnevnog reda na sljedećoj sjednici Gradskog vijeća. Za to postoje poslovničke mlgućnosti i svaka inicijativa koja vodi k tome cilju je dobrodošla. Svakim danom sve je više rupa na brodu koji tone i sve ih je teže začepiti. Građani ispaštaju zbog riječke gradske vlasti koja ne zna i ne može pa je neophodno probati zajedničkim snagama spasiti što se spasiti da. Ako već nije kasno.