Ako je dosad službeno neproglašeni trgovinski rat između SAD-a tinjao, nova odluka američke administracije zasigurno će doliti ulja na vatru za rasplamsavanje sukoba.

Naime, američki predsjednik Joe Biden je danas donio uredbu kojim će se drastično cariniti kineske sirovine i proizvodi u cilju – kako se ističe u objavi Bidenove administracije – „zaštitili američki radnici i poslovi od nepoštenih kineskih trgovinskih praksi“.

Najteže su u ovoj akciji predsjednika „stradali“ kineski električni automobili na čiji se uvoz i dosad plaćala carina od 25 posto. Na njihovu cijenu, naime, plaćat će se 100 posto carine. Nešto bolje su prošle solarne ćelije, odnosno paneli, i poluvodiči na koje se također dosad plaćala carina od 25 posto. Po Bidenovoj uredbi sad će carina za njih iznositi 50 posto. Na kineske litijumske baterije plaćat će se carina od 25 posto (dosad je bilo 7,5 %), a isto vrijedi i za čelik, aluminij i zaštitnu radnu opremu.

Za uvoz strateški važnih minerala iz Kine nije bilo carine, sad iznosi 25 posto.

Sve u svemu, vrijednost dosadašnjeg godišnjeg uvoza ovih sirovina i proizvoda iznosila je na godišnjoj razini 18 milijardi dolara.

U medijima bliskim američkoj administraciji može se pročitati da su ove mjere plod dugotrajnog, četverogodišnjeg analiziranja situacije na tržištu, a ne predizborni potez u godini kad će Biden pokušati dobiti još jedan predsjednički mandat.

Pod spomenutim  nepoštenim trgovinskim praksama Kine, u objašnjenju se ističe „kineski prisilni prijenos tehnologije“ što god to značilo i direktna optužba da je njihovo tehnološko carstvo izgrađeno na krađi intelektualnog vlasništva. Sve je to dovelo do toga da „70, 80 ili čak 90 posto globalne proizvodnje ključnih inputa za potrebe američke tehnologije, infrastrukture, energiju i zdravstvenu skrb ostvaruje Kina stvarajući tako neprihvatljive rizike za američke lance opskrbne i njenu ekonomsku sigurnost“.

Dakako, argumenti su nategnuti, jer je sadašnja situacija, između ostalog, posljedica zapadnjačke kapitalističke pohlepe. Transfer tehnologija, prijenos znanje, ulaganja u pogone u Kini  su ponajviše američkih tehnoloških divova djelo, odnosna njihova želja da maksimiziraju profit na jeftinoj proizvodnji, jeftinom kineskom radniku i jeftinim kineskim sirovinama. Sad kad su i sami Kinezi uz jaki „poguranac“ Zapada ovladali visokom tehnologijom i k tome još stvorili društveno čudovište superiorno zapadnim demokracijama u kombinaciji političke diktature i kapitalizma pod strogom državnom kontrolom (i subvencijama), SAD-u više ni ne preostaje ništa negoli da se maši protekcionističkih, da ne kažemo merkantilističkih mjera.

U objašnjenju odluke, Bidenova se administracija diči činjenicom da su uložili veliki novac (860 milijardi dolara) u razvoj tehnološko-energetskog sektora s naglaskom na čistu energiju. Rezultiralo je to s 800 tisuća novih radnih mjesta, ali i činjenicom da je trgovinski deficit SAD-a s Kinom danas niži negoli u bilo kojem trenutku u vrijeme Trumpove administracije.

Gledajući iz perspektive predizborne predsjedničke kampanje očito je da i Donald Trump i Joe Biden imaju isti stav prema uvozu kineskih proizvoda iz Kine (Appleovi mobiteli i drugi zapadnjački proizvodi proizvedeni tamo su druga stvar), samo što je retorika malo drugačija. I dok je Trump u oporbi poslovično i očekivano vehementan, pa javno prijeti da kineski automobili u SAD mogu samo preko njega mrtvog  i da će uvesti carinu od 60 posto za sve kineske proizvode, Joe Biden se izražava nešto diplomatskije, pa svoje oštre mjere opravdava riječima da je on „ za konkurenciju, ali poštenu konkurenciju“.

Uredba Joea Bidena o novim carinama za kinesku robu stupa na snagu za 90 dana, i nije pitanje hoće li nego kada će i koje kontra mjere Kina poduzeti u naredna tri mjeseca.