RIJEKA Povratkom Kvarnera 2010 u elitno društvo hrvatske košarke prvi se cilj ostvario, a sada već mnogi košarkaški zaljubljenici u Rijeci sanjaju i povratak onih većih rezultata. Nekoliko je puta današnji Kvarner 2010, kao i onaj »stari Kvarner«, igrao polufinale hrvatskog prvenstva i Kupa, dok se u malo starijoj povijesti dva puta igralo i finale Jugoslavenskog kupa (1977. i 1981.). Bile su tu i utakmice europskog natjecanja Kupa Radivoja Koraća, kao i nastup u premijernoj sezoni regionalne lige, odnosno današnje ABA lige.

A uz sve te nastupe Kvarner u novijoj povijesti, odnosno od samostalnosti države, ima i jednog MVP-ja Prve lige.

Sejo Bukva jedini je u dresu riječkog kluba, koji je tada zbog sponzora nosio ime Croatia Line, došao do titule najkorisnijeg igrača, a bila je to sezona 1993./1994., kada je Kvarner na putu do polufinala izbacio i Zadar. Rođeni Sarajlija i danas predsjednik Košarkaškog kluba Koš prisustvovao je finalnim utakmicama Kvarnera 2010 protiv osječkih Vrijednosnica. Uz Rijeku ga ipak veže nešto više od košarke i posla…

Vizija

– Supruga je inače iz Rijeke, a Robert Jurković, predsjednik Kvarnera 2010, te njegova supruga su nam dvostruki kumovi. Tu sam stekao mnogo prijatelja dok sam igrao u Kvarneru te je mi je ovo sigurno drugi dom i drugi najdraži grad poslije Sarajeva – govori Sejo Bukva, nekadašnji košarkaš Kvarnera, ali i Bosne, Splita (tada Slobodna Dalmacija), turskog Ülkera, kao i slovačkih te mađarskih prvoligaša.

– Kvarner danas? Kroz utakmice na kojima sam bio sam vidio da se i publika vratila, što mi je zadovoljstvo. To je veliki dobitak. Ali, sada vidim i budućnost, vidim viziju da taj klub ide korak po korak prema većim ciljevima te da se računa na duže staze. Dosad se gledalo na godišnjoj ili dvogodišnjoj razini pa bi se jednu godinu igrala dobra košarka, a onda treće godine ispalo iz lige. I onda opet ponovo. Sada to ne bi trebalo biti tako. Vidim da postoji program, četverogodišnji ciklus, i to je pozitivno. Jurković je veliki entuzijast te je uspio svojim znanjem i umijećem privući sponzore te napraviti temelj za neki veći razvoj sporta i Kvarnera.

Sjećanja Bukve na sezonu u kojoj je proglašen najkorisnijim igračem ne mogu biti ljepša. Tada je riječki klub osvojio treće mjesto u državi te je izborio i Europu, odnosno Kup Radivoja Koraća.

– Dobro sam se osjećao u Rijeci i to je sigurno pomoglo da napravim rezultat. U Kvarneru smo te godine imali, kako kažu Dalmatinci, jednu finu skvadru. Bili su u ekipi Darko Pahlić, Mensur Bajramović, domaći Ivan Kapov… Bilo je dosta mladih igrača i imali smo dobru petorku, a domaći igrači su nam pomogli da igramo s klubovima koji su u tom trenutku bili financijski i igrački bolji, poput Cibone, Zadra, splitskog Croatia Osiguranja…

A na kraju smo izbacili Zadar, koji je ipak hram hrvatske košarke te izborili treće mjesto u državi, dok sam ja proglašen MVP-jem. Već to govori samo za sebe kako sam se osjećao u gradu. Titula mi je sigurno dosta značila, odmah sam dobio ponude iz Španjolske, Italije i Turske te sam se odlučio za turski Ülker.

Ljubimac navijača

Ove se sezone dvorana na Kozali tri puta napunila zbog košarkaša Kvarnera, ali želje su da u budućnosti veće dvorane privuku još veći broj navijača. Bukva je s Kvarnerom utakmice igrao u Dvorani mladosti.

– Bila je tada fantastična atmosfera, dolazilo je sigurno tri do četiri tisuće gledatelja na naše utakmice. Publika nas je bodrila, a meni je bilo zadovoljstvo jer sam nekako bio ljubimac tih navijača pa nisam previše ni razmišljao o domu jer sam ga upravo u Rijeci i našao.

Bukva je igračku karijeru završio s 40 godina, ali i danas je ona dio njegova poslovnog i privatnog života. Predsjednik je Koša iz Sarajeva, kao i organizator već tradicionalnog međunarodnog Šestoaprilskog turnira, koji svake godine povodom Dana grada Sarajeva okuplja mlade košarkaše. Bukva je bio i predsjednik Košarkaškog saveza BiH, pa je svojem kumu Jurkoviću mogao dati i pokoji savjet dolaskom na čelo Kvarnera.

– Razvili smo i suradnju s Kvarnerom preko Šestoaprilskog turnira te nam je zadovoljstvo ugostiti djecu iz Rijeke. Škola košarke koju sam osnovao traje već 17 godina, imam viziju proizvodnje igrača, a već smo se i dokazali s tri, četiri vrsna imena poput Džanana Muse, Kenana Kamenjaša te Edina Atića. Jurković i ja dosta pričamo o košarci, iako supruge to pokušavaju izbjegavati, ha, ha. Ali, to nam je u krvi i prenio sam mu neka iskustva koja sam stekao na čelu kluba i Saveza – zaključuje Sejo Bukva.