Moglo bi izgledati banalno i nimalo originalno tvrditi da svaki brod ima svoju priču. Mnogo puta mogli smo pročitati tu tvrdnju i to je – točno. Kao i svaki čovjek, svaki brod ima svoju priču, više ili manje zanimljivu.

No, ima priča koje zbog nekog razloga nisu dospjele na vidjelo, a jedna od tih je priča o brodovima koji su na pramcu i krmi imale napisano – »Orjula« po otoku u lošinjskom arhipelagu. Ta priča je posebno zanimljiva i bogata: tako se zvao prvi željezni brod Lošinjske plovidbe, koji je kupljen zahvaljujući – nesreći!

Mirna noć

Nešto nakon ponoći 23. srpnja 1963. godine motorni brod »Vinodol« (Lošinjska plovidba) plovio je uz Brijunsko otočje s teretom ugljena ukrcanog u Raši namijenjen tvornici celuloze u talijanskoj Torviscosi. Noć je bila mirna, a zapovjednik, kapetan Franjo Žic iz Punta na Krku i pet članova posade nisu ni sanjali ono što će ih uskoro snaći. U 2.10 »Vinodol« se sudara s brodom za prijevoz rashlađenih tereta »Banshu Maru 2«, pod japanskom zastavom, koji je isplovio iz Trsta. Sudar je bio fatalan za mali »Vinodol« koji je potonuo u svega nekoliko minuta na 40 metara dubine. Posada se spasila…

Pomorske vlasti su odmah otvorile istragu, japanski brod je 26. srpnja uplovio u riječku luku gdje je odmah zaustavljen, jer je već bilo jasno da je kriv za sudar. Brodu je dozvoljeno da isplovi tek nakon što je dostavio bankovno jamstvo za isplatu naknade riječkom brodaru.

Zapovjednik japanskog broda priznao je krivnju i u roku od nekoliko mjeseci Lošinjska plovidba je dobila traženu naknadu za izgubljeni brod. U to doba, radilo se o značajnoj svoti, pa je uprava odlučila da naknadu uloži u nabavku svog prvog željeznog broda. Izbor je pao na brod »Woodcock« (djetlić) koji je kupljen nešto manje od godine dana od potonuća »Vinodola«, a novo ime je bilo – »Orjula«. Izgrađen je 1948. godine u brodogradilištu Grangemouth Dockyard Co. Ltd. u Grangemouthu u malom mjestu u zaljevu Firth of Forth u Škotskoj. Porinuće je obavljeno 31. listopada 1947. godine, a primopredaja u travnju 1948. Brod (BRT 959 t, NRT 367 t, nosivost 1.140 t) je imao samo 71,46 metara dužine i 11,03 širine, a pogonio ga je dizelski stroj tvrtke British Polar Engines Ltd. Iz Glasgowa od 824 kW snage brzinom od 11,5 čvorova. Plovi do 1981. kada brodu istječu klasifikacijski dokumenti, a onda odlazi u raspremu. Nakon 18 godina plovidbe pod jugoslavenskom zastavom, uglavnom iz jadranskih luka za luke sjeverne Afrike, odlazi u rezalište u riječko brodogradilište »3. maj«.

No, priča tu ne završava, 24. rujna se ponovo pojavjuje u pomorskim kronikama: tog dana segment trupa privezan u lučici Torpeda tone u nevremenu. Taj incident je uzrokovao veliko onečišćenje mora, isteklo je oko deset tona nafte, a srećom, djelatnici riječke Dezinsekcije uspjeli su, tek nabavljenim gumenim branama, spriječiti širenje naftne mrlje. I tu završava priča o tom starcu…

Pravničke kronike

Upravo u trenutku dok je trup tonuo, u obližnjem brodogradilištu »3. maj« već je bio u izgradnji brod koji će nositi isto ime. Novu »Orjulu« naručila je Lošinjska plovidba – Brodarstvo (upisani vlasnik Scan Bulk I Inc., Monrovia), vije zastavu Liberije, porinuće je obavljeno 16. ožujka 1984. godine, a predan je u svibnju 1985. Bio je to mnogo veći brod od prethodnika (BRT 4.843, NRT 2.060, nosivost 5.164 tona), s 99,57 metara dužine i 19,54 metara širine. Pogonio ga je motor Sulzer (izgrađen u 3. maju) snage 2.600 kW brzinom od 13,25 čv. Mogao je prevesti 338 dvadesetstopnih spremnika.

U pravničkim kronikama zabilježen je slučaj da je Lošinjska plovidba povela sudski spor prema tvrtki Transco Overseas Ltd., jer je brod oštećen nakon curenja klorovodične kiseline. Unatoč korozivnom djelovanju te kemikalije, nije bilo dokaza da su paluba i poklopci skladišta fizički oštećeni pri kratkoročnom djelovanju kiseline. Ipak, angažirana je specijalizirana tvrtka da dekontaminira dio palube i poklopaca skladišta koji su bili u kontaktu s kiselinom, što je bilo dovoljno da sud podrži pronalazak oštećenja.

Brod je prodan 1989. godine (Arctic Prince Shipping Inc., Monrovia), a 1993. postaje »Good Success« (Good Success Maritimr S.A., Panama; manager Hong Kong Ming Wah Shipping). Godine 2002. mijenja ime – »Yub Xiang« (Yung Xiang Shipping Co., Panama; manager Lianyungang Shipping Co., zastava Panama), dvije godine kasnije postaje » Yun Ji« (Xiang Shipping Co., Lianyungang; manager Lianyungang Shipping Co., zastava NR Kina), 2006. godine postaje »Yun Xiang« (Yung Xiang Shipping Co.,isti manager, zastava Panama). Svoje plovidbe završava 23. ožujka 2011. godine kada počinje rezanje u Jingjiangu.