Kako za sada maslinici pokazuju, slijedi nam dobra godina. Istina, još je uvijek prerano za stabilnije i točnije prognoze jer u periodu koji upravo započinje dobiva se konačna procjena rodnosti. Vremenske prilike su u ovoj fazi razvoja ključne, a budu li normalne, bez ekstrema bilo u jačini sunca, bilo u vlažnosti, moći ćemo reći da nas očekuju dobri prinosi i možemo biti zadovoljni. Pričekajmo stoga nekoliko tjedana, nakon čega ćemo biti pametniji.

Poručio nam je to Klaudio Ipša, jedan od najboljih maslinara na svijetu. Brojne nagrade, primjerice globalno cijenjenog i citiranog Flos Olei, daju nam pravo za takve zaključke, baš kao što je zahvaljujući njemu i njemu sličnima Istra postala najznačajnijom, kvalitetom i nagradama mjereno, maslinarskom regijom svijeta.

Klimatske promjene

Iako je maslinarstvo oduvijek bilo izloženo faktoru vremena, pa samim time i nepredvidivo po pitanju krajnjih količina, godine u kojima živimo taj su problem do kraja zakomplicirale. Poznato je naime da najveće količine maslinovih ulja dolaze iz Italije, te posebno Španjolske. Kod njih je, primjerice u Andaluziji, uzgojna priča sasvim drukčija od naše. U Hrvatskoj se masline, unatoč značajnom broju novih nasada većih površina, uzgajaju na tradicionalniji način, dok se berba obavlja isključivo ručno. Kad govorimo o pojedinim maslinarskim regijama Španjolske, u manjoj mjeri i Italije, kod njih je uzgoj maslina industrijski. Riječ je o sasvim drukčijem tipu nasada, kao i o strojnoj berbi ploda – stabla su manja i niža, a preko njih prelaze posebno dizajnirani »kombajni«. Slične strojeve, a pojavili su se i kod nas, nalazimo pri branja grožđa. No takav način berbe uzrokuje i oštećenje ploda, bržu oksidaciju i nešto manju krajnju kvalitetu. Dakako, zahvaljujući snazi i brzini strojeva dolazi do manjih ulaznih troškova, tako da je i cijena tako dobivenog ulja niža. To je uostalom i logično, s obzirom da su cijena i kvaliteta oduvijek proporcionalni.

Klaudio Ipša / Snimio Milivoj MIJOŠEK

Ono što pak izaziva zebnju, pa i strahove u ustaljenoj maslinarskoj proizvodnji, su klimatske promjene. Silno utječu na pad prinosa, a smanjena količina je uz istu, pa i veću potražnju, dovela do toga da i ona najpovoljnija ulja značajno poskupe. Konkretno, bazna cijena najpovoljnijih maslinovih ulja ekstradjevičanske oznake u Španjolskoj se kreće oko devet eura po kilogramu, odnosno oko osam po litri. Srećom, prethodni period od ožujka do svibnja je i u najjužnijim područjima Europe – Španjolskoj, Italiji i Grčkoj – imao dobar omjer padalina, više kiše nego prethodnih godina, tako da bi i količine mogle porasti, odnosno zaustavio bi se aktualni rast cijena. Za ilustraciju onog što sami sebi činimo izazivajući klimatske promjene – Španjolska je u godinama prije poremećaja proizvodila i do 1,5 milijuna tona ulja. Zadnja berba dala je tek oko 650 tisuća tona, ova koja dolazi, a nemoguće ju je, kako nam je to i Ipša pojasnio, još uvijek definirati, procjenjuje se na oko 850 tisuća tona. Zabilježeni pad je golem, a ono što je dodatni problem – najveća zemlja Iberijskog poluotoka proizvodi nešto manje od polovine svog maslinovog ulja na svijetu.

Opravdana cijena

Ono što je također poznato, a izaziva nemale reakcije javnosti, istarska, ali i općenito hrvatska maslinova ulja, su među skupljima, tako da se nerijetko uspoređuju s cijenama takvih proizvoda koje nalazimo u supermarketima. Mada, s obzirom na to da se i kod nas reflektira pad španjolske proizvodnje i s njim izazvan rast cijena – na policama supermarketa najobičnija iole kvalitetnija ulja, koja se ni po čemu ne mogu usporediti s najkvalitetnijim istarskim, dosegnula su cijenu od 15-ak eura po litri. Kako se dakle postaviti prema cijenama, s ili bez klimatskih promjena, upitali smo Milicu Sekulić, predsjednicu je Agro Opatije, udruge koja čini silne napore kako bi vratila ne samo maslinarstvo, nego i općenito poljoprivredu na Liburniju, na prostor koji pokriva nekadašnju općinu Opatija koji je u svakom pogledu, od klimatološkog nadalje, pravi raj za uzgoj fantastičnog raspona najrazličitijih poljoprivrednih kultura. Nerijetko se može naići na prava »snebivanja« po pitanju cijene maslinova ulja. Sekulić je pobornica tvrdnje da koliko god bila visoka – uvijek ima opravdanje. Znala je tako komparirati cijene maslinovog ulja s cijenama vina, u kvalitetnijim verzijama slične po litri, dok se za vina nitko ne buni. Kako uopće razložiti cijenu litre maslinovog ulja? Na što odlazi 20 eura, uzmemo li da je to današnji prosječni iznos za litru kvalitetnog ulja?
– Kao prvo moramo razdvojiti pojam hobi i profesionalni uzgoj maslina. Hobisti najčešće prodaju ulje po nižim cijenama jer ne računaju svoj rad i minimalno rade u maslinicima, odnosno prema berbi i njezinom količinama imaju odnos što bude – bit će. Profesionalni uzgoj iziskuje opravdan rad više ljudi, mehanizaciju, puno znanja i truda, tako da se od svake godine mora dobiti opravdana, procijenjena količina ploda. Idemo li nakon toga prema cijeni – i dalje ostajem pri tome da ekstradjevičansko maslinovo ulje nije skupo i da ima opravdanu cijenu. Kupac ima pravo izbora, a u trgovačkim lancima djevičanska ulja iz uvoza prodaju se po 15 eura. No, mora se znati da ta ulja ne mogu nikako konkurirati kvaliteti domaćih maslinovih ulja. Za sve one koji kažu da im je 20-25 eura za litru domaćeg ulje previše, imam i poruku: pozivam sve zainteresirane ljubitelje maslinovih ulja da nam se pridruže nekoliko puta godišnje u košnji maslinika trimerima, u berbi, u gnojidbi, u ekološkoj zaštiti od štetnika i bolesti i folijarnoj prehrani leđnim prskalicama na temperaturi od +30 stupnjeva, vožnji maslina u najbližu uljaru od liburnijskog područja, jer nalaze se ili u Istri ili na Krku, 50-ak kilometara… Rad plaćamo u ulju, a vjerujem da nakon svega toga nitko neće misliti da je ulje skupo. Nakon odrađene maslinarske godine, cijena neće biti opravdana sto, nego – 200 posto. Napomenimo i činjenicu da naša klima i tlo omogućuju specifičan uzgoj maslina od kojeg proizvodimo istinski ekstra djevičansko maslinovo ulje, ali naravno uz puno truda i znanja, kaže Sekulić.

Milica Sekulić

Rascjepkani tereni

Iako je dakle područje idealno, zbog čega postoje goleme neobrađene poljoprivredne površine itekako pogodne za maslinarstvo te Liburnija i dalje po tom pitanju ostaje na razini – hobističkog uzgoja. Što je tome zapreka, tim više što im je fantastično tržište – restoranska i općenito turistička privreda – u podnožju? K tome, Sekulić je jedna od osoba koja je u stručnom, ali i publicističkom, pa i PR-ovskom smislu jedna od od viđenijh osoba hrvatske maslinarske scene.

– Kao predsjednica Udruge Agro Opatija surađujem s Gradom Opatijom i mislim da smo zajednički napravili pozitivan pomak za unapređenje poljoprivrede. Konkretno, zadnjih nekoliko godina Grad Opatija raspisuje Natječaj za potpore malim poljoprivrednicima i na taj način pomaže nas male proizvođače, što znači da nam se refundiraju troškovi nabavke potrošnih materijala, alata, vode, gnojiva, zaštite od divljači… Želja mi je potaknuti i druge općine da pomažu malim poljoprivrednicima po modelu Grada Opatije jer naši članovi Udruge Agro Opatija žive i u drugim jedinicama lokalne samouprave i ne mogu ispuniti uvjete i dobiti sredstva Grada Opatije, već samo općine u kojoj žive. Naš najveći problem su mali i rascjepkani poljoprivredni tereni s otežanim pristupom. Potrebno bi bilo državne poljoprivredne čestice dati u natječaj, ako ih ima, i time omogućiti veće površine za maslinarstvo, vinogradarstvo i uzgoj drugih kultura. Nažalost, u Opatiji je trend gradnja, a ne – poljoprivreda, zaključila je Sekulić. Hoće li je poslušati? Pretjerana izgradnja može biti i klimatološki opasna, poljoprivreda s druge strane višestruko korisna? Bojimo se da je odgovor poznat, ma koliko cijena maslinovog ulja rasla, nikad na Liburniji neće uhvatiti cijenu »kvadrata« građevinskog zemljišta.

Stabla, ne hektari

Kao bismo dobili cjelovitiju sliku po pitanju izgleda ovogodišnje maslinarske sezone, otišli smo i do Cresa. Od tamo potječe jedno od najboljih hrvatskih maslinovih ulja, uostalom riječ je o drugom hrvatskom proizvodu sa zaštićenim porijeklom na razini EU-a, odmah nakon Krčkog pršuta koji je to postao 14. travnja 2015. godine. Kakvo je po pitanju maslinarstva stanje na Cresu, upitali smo Matea Ferarića, direktora Poljoprivredne zadruge Cres. Koliko je uopće hektara pod maslinama na Cresu? Mjeri li se ta proizvodnja na plodnom zemljom škrtim otocima hektarima ili brojem stabala, bila su samo neka pitanja s kojima smo došli pred Ferarića.

– Ne, nema kod nas hektara, tako se može mjeriti u Istri i na nekim drugim područjima, mi brojimo stabla maslina. A pretpostavlja se da ih na Cresu ima oko 300 tisuća. Nekad, za vrijeme Austro-Ugarske, mladić koji bi se ženio morao je prije toga posaditi 15 maslina. Ono što je također statistička vrijednost, danas mi na Cresu beremo masline s oko polovine od ukupnog broja stabala, dakle s nekih 140 tisuća stabala, pojašnjava nam Ferarić.

Ono što je u tom otežanom uzgoju prednost – Cres nije imao većeg širenja maslinika sadnjom novih vrsta. Sorte u najvećoj mjeri izvorne, autohtone, što i jest utjecalo na prestižnu oznaku izvornosti.

– Ono čime se ponosimo i što značajno utječe na kvalitetu i posebnost našeg ulja je naša autohtonost sorti. Sve su kakve su oduvijek i bile. Naše cresko maslinovo ulje se dobiva od sorte šimjaca koja zauzima 70 posto nasada, plominke je 20 posto, dok preostalih deset posto maslina donosi sorta koju nazivamo rošuja ili divikuja. Ono što je pak u novije doba značajno prisutno u Istri, talijanskih sorti kod nas je zanemarivo malo, pojašnjava Ferarić.

Maslinova muha

Lani je u Cresu, a u PZ-u su to precizno dokumentirali, od 2. listopada do 26. studenog prerađeno 933.148 kilograma maslina, od čega je dobiveno 93.927 kilograma ulja ili 102.192 litre maslinovog ulja.

– Bilo bi i bolje, ali je zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta i kasnog napada maslinove muhe, dosta uroda propalo te je uljara ranije prestala s radom, dodao je Ferarić.

Ono što je pak dobro, plasman domaćih ulja je dobar, tražena su i cijenjena. Vidi se to i na pojedinim lokacijama u samom Cresu gdje se prodaju maslinova ulja domaćih proizvođača, i kako se može zaključiti, većina ubranog se i plasira na idealni način, »na kućnom pragu«, u creskim trgovinama autohtonih proizvoda, kao i u PZ-u Cres.

Bez obzira na sve turbulencije, jedno će ostati zauvijek: zdravstvena kvaliteta i poželjnost konzumiranja maslinovih ulja. Uputno je stoga nastaviti s državno potpomognutim ulaganjima u širenje nasada maslina, posebno u krajevima koji daju najbolja ulja na svijetu. Istra je zahvaljujući poticajima kojima je obilježeno čitavo ovo tisućljeće stigla do 1,5 milijuna stabala maslina. Susjedna Primorsko-goranska županija, iako ima itekako mjesta i potencijala, a daje i ulja slične, jako dobre kvalitete, je negdje na pet puta manjim količinama. Konkretno na Krku i Cresu je nešto manje od 300 tisuća održavanih i rodnih maslina, u ostalim dijelovima Županije samo u simboličnim količinama. Šteta, jer kako smo naglasili, riječ je o proizvodu koji ima visoku cijenu, jednaku takvu vrijednost, kao i mogućnost plasmana »na kućnom pragu«. Bez želje da se sladimo tuđom mukom, klimatske promjene će i dalje činiti probleme u južnijim europskim maslinarskim regijama, što znači da je sadnja maslina u Hrvatskoj – fantastično ulaganje u budućnost.