RIJEKA – Ne zaustavi li se problem debljine u Hrvatskoj, djeca koja se rode 2050. godine živjet će tri i pol godine kraće od djece rođene 2020. godine. Istovremeno ćemo imati pola milijuna građana koji boluju od nezaraznih kroničnih bolesti uzrokovanih debljinom – upozorila je izv. prof. dr. Sanja Musić Milanović na tribini »Korak po korak – navika zdrava«, održanoj na Fakultetu zdravstvenih studija u Rijeci u povodu obilježavanja Međunarodnog dana tjelesne aktivnosti.

Dodajući da je debljina ozbiljan globalni problem, ali i ekonomski teret, Musić Milanović kazala je da se 2019. godine na zdravstveni problem debljine trošilo 2,7 BDP-a, a nastavi li se istim tempom, 2060. to će biti 3,5 posto, odnosno 7,8 milijardi eura. Među lošim životnim navikama posebno je istaknula kretanje.

Prisilno sjedenje

– U ovom trenutku Hrvatska ima 65 posto populacije koja ima prekomjernu masu ili debljinu. Na prvom smo mjestu u EU-u, a zlatnu medalju dijelimo s Maltom. Čak dvije trećine populacije ima višak kilograma, a istraživanja govore da je više od 94 posto djece najmanje 60 minuta dnevno aktivno, no ulaskom u osnovnu školu dogodi se da s početnih 94 posto, osam godina kasnije padamo na samo 13 posto. Tu su posebno problematične djevojke jer samo njih dva posto doseže tjelesnu aktivnost u usporedbi s 25 posto mladića u toj dobi. Nažalost, tih 13 posto ostane na toj razini do 65. godine, a nakon toga padamo na svega tri posto dostatno tjelesno aktivnih, iako su smjernice relativno blage, jer preporučuju 150 do 300 minuta aerobne aktivnosti tjedno, što je samo 21 minutu dnevno, istaknula je Musić Milanović.

S ulaskom u osnovnu školu, kazala je, prisilnim sjedenjem potisne se urođeni nagon za pokretom kod djece, a naglašavajući da se djelujući na problem debljine djeluje i na druge bolesti, kazala je da 85 posto hrvatskih dijabetičara tipa 2 ima i prekomjernu tjelesnu težinu. Dodajući da problem debljine u društvu nije osvješten, prof. dr. Musić Milanović je istaknula da ga primarna zdravstvena zaštita ne prepoznaje, kao ni roditeljska percepcija, jer tek svaki trideseti roditelj čije dijete ima problem s pretilosti priznaje istinu.

Govoreći o posljedicama tjelesne neaktivnosti u pedijatrijskoj dobi, doc. dr. sc. prim. Silvije Šegulja naglasio je da pretilost u djece ima pandemijske razmjere.

– Pretilost je kronična nezarazna bolest i smanjuje kvalitetu života. Imamo više komorbiditeta, stradava kardiovaskularni sustav, dolazi do dijabetesa, masne jetre. Poražavajuće brojke su poprilično jasne. Pretilost u pedijatrijskoj dobi je i rizični faktor za neke maligne bolesti, a u adultnoj dobi imamo i iznenadnu srčanu smrt koja može imati uporište u pretilosti u pedijatrijskoj dobi, upozorio je Šegulja. Govoreći o posljedicama pretilosti djece, apostrofirao je i astmu kao bolest koja se češće dešava u pretile djece, jer u podlozi astme jest upala, a upalu podržava i masno tkivo. Nadalje, tu su i glavobolje, sleep apnea, ortopedske komplikacije.

Nikad nije kasno

– Čak je 30 posto policističnih jajnika povezano s pretilošću, a pretilost ide i u odraslu dob, jer 30 posto pretile djece bit će pretilo i u odrasloj dobi. Dijete je potrebno čim prije uključiti u terapijski postupak da bi se poništili kasniji efekti debljine. Što je dijete mlađe, veća je šansa da kasnije u odrasloj dobi neće imati probleme uzrokovane pretilošću. Prevencija u pedijatrijskoj dobi trebala bi biti prva terapijska opcija, a tek onda lijekovi. Prvi izbor terapijskog pristupa treba biti promjena životnog stila, a prevencija treba biti javnozdravstveni interes. Potrebni su preventivni programi u vrtićima i školama. Primjerice, Francuska je izbacila aparate brze prehrane iz svojih škola još 2005. godine, što kod nas nije slučaj, upozorio je Šegulja.

Dodajući da će današnja mladež u budućnosti kraće živjeti i imati puno više težih bolesti, somatoped izv. prof. dr. Stanislav Peharec, istaknuo je da je glavni razlog tome što živimo u suprotnosti s ljudskom prirodom.

– U našoj prirodi je kretanje. Tjelovježba nas čuva, a zbog izostanka stimulacija koje dobivamo kroz pokret, nećemo se razviti u biološkom, psihološkom i socijalnom smislu. Danas stotine tisuća radova znanstveno potvrđuje utjecaj tjelovježbe na prevenciju i očuvanje zdravlja, ali te navike su sve manje od najranije dobi. Vrijeme je da potaknemo društvo na promjene te da u škole uvedemo puno ozbiljnije programe tjelovježbe. Svi koji radimo s djecom opažamo sve više djece s prekomjernom težinom i ozbiljnim bolestima. Smanjuje se njihova sposobnost kretanja. Svega petanestak godina unatrag rijetke su bile situacije da djetetu puknu križni ligamenti ili ozljede koljena i gležnja, a danas je to postalo normalno, istaknuo je Peharec. Naglašavajući da za tjelovježbu nikad nije kasno, kazao je da se vježbati može početi i u 70. godini, a tijelo će pozitivno odgovoriti na stimulacije i umanjit će posljedice starosti te će unaprijediti zdravlje.

– Živjet ćete sretnije i dulje. Ako intenzivno vježbate više od 45 minuta na tjedan, možete unaprijediti zdravlje i produžiti život za četiri i pol godine. To je jednostavan i najjeftiniji recept za dug, sretan i zdrav život, zaključio je Peharec.

Dr. Martina Linarić: Promijeniti navike

Debljina zahtijeva promjene navika, a navike Hrvata su loše, jer kako je iznijela nutricionistica dr. sc. Martina Linarić, Hrvati se od najranije dobi vrte u krug, jer debelo dijete vodi prema debelom odraslom.

Govoreći o suvremenom načinu života, utjecaju hrane i tjelesne neaktivnosti, kazala je da digitalizacija sve više doprinosi debljanju, a mladima su društvene mreže postale život.

– Više od trećine Hrvata ne jede svakodnevno voće i povrće, konzumacija ribe je tek 23 kilograma po stanovniku godišnje, dok u Portugalu to iznosi 57 kilograma. Djeca u dobi od 4 do 8 godina prosječno unose 21 žličicu šećera dnevno, a adolescenti u dobi od 14 do 18 godina 34 žličice, što je tri puta više šećera od preporučene granice unosa, iznijela je dr. sc. Linarić.

Nastavljajući s poražavajućim rezultatima, istaknula je da se čak 62 posto djece u dobi od 15 godina uopće ne bavi sportom, aktivno je svega 38 posto građana, a više puta tjedno samo njih 12 posto, te je kao jedan od problema istaknula i manju fizičku aktivnost djevojčica u odnosu na dječake