U knjižari Matice Hrvatske u utorak je predstavljena knjiga “Dijalozi o prirodnoj religiji” Davida Humea. Jedan je to do najvažnijih prosvjetiteljskih filozofskih tekstova posvećenih religiji, ali i jedno od najvažnijih djela filozofije religije uopće.

U tom djelu tri glavna lika Demeja, Kleant i Filon raspravljaju o Bogu, njegovu postojanju, njegovoj naravi i njegovu odnosu prema svijetu te predstavljaju tri različita pristupa religiji.

Sve to iz pera znamenitog škotskog filozofa kojeg su njegovi suvremenici smatrali nevjernikom i izrazitim ateistom.

David Hume Dijaloge o prirodnoj religiji započeo je pisati oko 1750. godine, ali objavljeni su tek tri godine nakon njegove smrti. Ovo je prvi prijevod ovog filozofskog teksta na hrvatski jezik.

O knjizi su govorili njen priređivač i prevoditelj Pavel Gregorić te njegove kolega filozofi Filip Grgić i Tomislav Janović.

Gregorić već u uvodnoj studiji ističe da su Dijalozi o prirodnoj religiji poticajno filozofsko djelo koje zaslužuje status klasika, djelo koje poziva čitatelja na promišljanje o granicama ljudske spoznaje, o različitim poimanjima svijeta, o smislu ili besmislu postojanja, o temeljima i ulogama religije u ljudskom životu.

I Grgić i Janović istaknuli su baš kvalitetu prijevoda, čitljivost ove knjige što i nije baš pravilo kad se o filozofskim klasicima govori. Sama knjige pak nudi sukob argumenata oko Božjeg postojanja, odnosno problemtizira razloge za vjerovanje.

O tome tri spomenuta lika, Demaja, Kleant i Filon vode polemiku. Hume, kako je među ostalim rečeno, uvažava one koji imaju religiozne potrebe, mada on nije taj.

Ali, Hume je taj koji bi religiju stavio u svoje prirodne okvire što znači da se politika i religija moraju razdvojiti. Religija da ali neiskvarena, smatra Hume, pri čemu ishodište onog što religiju kvari prije svega vidi u praznovjerju i prekomjernoj gorljivosti.

Ponoviti valja da je ovo prvi prijevod ovog djela na hrvatski jezik i to ga čini tim važnijim. Jer, kako je rečeno i za predstavljanja, ovaj klasik je u nekim drugim europskim zemljama poput Francuske ili Njemačke, preveden već nekoliko godina nakon što je objavljen.

Ali, bolje ikad nego nikada pri čemu je i prirodno i logično da baš Matica ispravi propust i bude nakladnik ovog filozofskog klasika.