Foto: Promo
Reizdanje legendarnog kompilacijskog albuma izdanog 1987. godine u svom će »rodnom gradu« imati službenu promociju 14. svibnja, prvo u Dallas Music Shopu, a potom i u Palachu
povezane vijesti
Reizdanje legendarnog kompilacijskog albuma »Rijeka-Paris-Texas«, prvi put izdanog 1987. godine, u svom će »rodnom gradu« imati službenu promociju 14. svibnja, prvo u prostoru Dallas Music Shopa i ispred njega, gdje će se okupiti dobar dio izvođača, članova bendova koji su svirali na albumu, a potom i koncertom u Palachu na kojemu će biti izvedene pjesme s kompilacije.
»Rijeka-Paris-Texas« bio je album koji je u pravom trenutku tada jaku, ali izvan Rijeke relativno slabo poznatu gradsku novovalnu scenu predstavio široj publici, s prostora tadašnje Jugoslavije, što je za mnoge od onih koji su na kompilaciji predstavljeni označilo početak uspješnih karijera, od kojih neke, poput one Leta 3, danas možda najpoznatijeg od svih na albumu, traju do današnjih dana.
Kompilacija “Rijeka-Paris-Texas”
Ništa bez Foxa
Idejni tvorac i pokretač objave kultnog albuma bio je Goran Lisica Fox, danas dobro poznati glazbeni producent i promotor, koji kaže da je najvažnije u tom trenutku bilo zabilježiti trenutak na riječkoj glazbenoj sceni i predstaviti ga publici izvan Rijeke.
– Rijeka je nekako uvijek bila aktivan grad, s jakom glazbenom scenom koja je, međutim, nekako često imala kratak domet. Razlog je jednostavan, jer su manjkale institucije koje su imali glavni gradovi nekadašnjih republika i možda neka šira intelektualna scena koja bi neki zamah podržala pa bi se taj zamah realizirao u svom optimalnom obliku. U Rijeci koja imala energiju, imala je scenu, manjkala je ta podrška, pa se scena često nije razvijala onako i onoliko koliko je mogla, kao u nekim drugim gradovima. U ono vrijeme kad je kompilacija izdana, scena je također bila vrlo živa.
Foto: Sergej Drechsler
Producent Goran Lisica Fox zaslužan je za kompilacijski album
Snaga riječke pumpajuće i eksplozivne postpunk i novovalne sceneKompilacija »Rijeka-Paris-Texas« realizirana 1987. godine bilo je prvo diskografsko izdanje koje je reflektiralo svu snagu riječke pumpajuće i eksplozivne postpunk i novovalne scene. Kompilacija sadrži snimke sedam riječkih bendova koji su obilježili riječke glazbene osamdesete. Izuzetni procvat punka i novoga vala u Rijeci krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, koji je predstavljao posebnost ne samo unutar tadašnje države nego i u svjetskim okvirima, nažalost nije bio dovoljno diskografski praćen. U Rijeci se govorilo da »Rijeka-Paris-Texas« bilježi bitne uratke treće faze riječkog novog vala, iz koje su izrasle i neke od današnjih regionalnih rock prvokategornika. Utoliko se može kazati da je »Rijeka-Paris-Texas« bila za Rijeku: ključan diskografski proizvod koji je dokumentirao vitalnost riječke rock scene, kao što je »Paket aranžman« dokumentirao beogradsku scenu, a »Novi Punk Val« rane radove jugoslavenskog punka. |
Punk je na riječkoj sceni bio prisutan već desetak i više godina tako da se već bilo pojavilo nekoliko valova punk bendova, no sve je to ostalo nekako nedovoljno zabilježeno. Od novog vala i punka bilo je nekoliko albuma, primjerice Parafa koji se pojavio, ali vrlo brzo i prestao postojati, Termiti su objavili nekoliko snimaka, kao i Mrtvi kanal, no većina njih je brzo prestala svirati. Bilo je i puno bendova koji gotovo da i nemaju prave snimke, a bili su važni za stvaranje riječke scene.
Od novog vala su u to vrijeme već stasali Grč, Fit, Grad, pa i Let 3, odnosno Let 2 pa mi se činilo da će se ponoviti ista stvar, da će ta generacija proći, a da njihove pjesme neće ostati zabilježene. U to vrijeme neki su bendovi bili diskografski aktivni, poput Cacadou Looka i Denis&Denis, a Fit je upravo dogovarao album kad smo dogovarali ovu kompilaciju. Ali to je sve bilo malo, s obzirom na broj dobrih bendova koji su tada postojali u Rijeci, kaže Fox.
Glavna namjera je, dodaje, bila zabilježiti dio tog vremena, dio te generacije, da, ako ništa drugo, ostane barem ta kompilacija.
– Dogodilo se, srećom, drugačije pa je većina bendova s kompilacije ostvarila karijere, snimala albume, a neki dandanas djeluju. U trenutku nastajanja kompilacije to, međutim, nismo mogli znati. Prije toga sam s nekima od njih odlazio u studije, organizirao koncerte, ali nije bilo moguće predvidjeti kako će se njihove karijere dalje razvijati, niti koliko će trajati, ističe.
Ogledala
Grad, Foto: Damir Krizmanić Kriza
Škaljac: Album je Rijeku stavio na glazbenu mapu ondašnje državeIzlazak albuma »Rijeka-Paris-Texas« je, kaže o kompilaciji Dean Škaljac, frontmen grupe Grad, značio stavljanje Rijeke na glazbenu mapu ondašnje države, nakon Zagreba i Beograda, kao sljedećeg velikog epicentra novog vala, kako su to tada sve definirali. – Naravno to je i Gradu koji je na kompilaciju izašao s dvije pjesme, od kojih je »Ima li nešto« ubrzo postala hit na mnogim radiopostajama širom zemlje omogućilo brojne televizijske nastupe i udvostručila koncertnu aktivnost. Bilo kako bilo, mi smo naš prvi samostalni album uspjeli objaviti tek četiri godine kasnije tako da je u međuvremenu to ostao jedini naš studijski vinilni zapis. Pjesme su preživjele i dandanas, skoro 40 godina kasnije redovno se izvode u radijskom programu, posebno »Ima li nešto«, kaže Škaljac. |
Val i Novi list
Na pitanje koliko je u to vrijeme bilo teško snimiti takvu kompilaciju, odnosno uopće doći u priliku za snimanje u »pravom« studiju, budući da je riječ o drugoj polovini osamdesetih, kad to nije bilo dostupno svima, a posebno ne relativno nepoznatim bendovima, Fox kaže kako je u Jugoslaviji bilo pet-šest izdavačkih kuća koje su uopće objavljivale pop i rock glazbu.
– Te su kuće bile uglavnom u Ljubljani, Zagrebu i Beogradu. Već to dovoljno govori koliko je bilo teško uopće doći u priliku izdati album. Upravo je to razlog i onome o čemu sam ranije govorio, da je nažalost puno toga, puno dobre glazbe, ostalo nezabilježeno u drugim gradovima osim ovih. Kod Rijeke je to bila posebna šteta, s obzirom na broj bendova i veličinu scene. U nekim gradovima tako velike scene nije ni bilo, pa je i šteta recimo tako manja, ali u Rijeci… Bilo je i malo studija, nije se moglo snimati doslovce kod kuće, kao danas, već se moralo odlaziti u pravi studio, ako si htio imati bilo kakvu snimku. A snimanja u studiju bila su, naravno, skupa, pa je to predstavljalo dodatni veliki problem, kaže Fox.
Zanimalo nas je postoji li paralela s kompilacijama nastalim u velikim gradovima u kojima su djelovale i diskografske kuće, poput beogradskog »Paket aranžmana«, odnosno koliko je riječkim bendovima bilo teže snimiti zajednički album.
Let 3
Grč, Foto: Damir Krizmanić Kriza
Tko svira na kompilacijiA strana Grč: “Noćas se Beograd pali” Grč: “Još ima krvi” Grč: “Nož u mojoj ruci” Let 3: “U rupi od smole” Let 2: “Pokušaj” Strukturne ptice: “Hramovi” B strana Idejni nemiri: “Bombe i bomboni” Grad: “Ima li nešto” Grad: “Voli me” Ogledala: “Samo ti” Ogledala: “Ogledala su oko mene” Fit: “Ritam promjene” Strukturne ptice: “San” |
– Osim ovoga što sam već rekao, treba naglasiti da su glavni gradovi imali i jake medije koji su pratili njihove scene i izvođače. A u Rijeci takvih medija koji su se čitali izvan same Rijeke nije bilo. Imali smo Val i Novi list, ali oni su se čitali u gradu i okolici, najviše, kao i Radio Rijeku koja je opet lokalni radio tako da ništa od onoga što bi se napisalo ili što se puštalo na radiju nije imalo vidljivost van riječke regije.
Danas je Val kultni časopis kojeg se sjećaju ljudi s područja bivše Jugoslavije, ali se on nije puno čitao izvan Rijeke, dok su se mediji iz Beograda ili Zagreba čitali puno šire od tih gradova, a to su bila i sjedišta televizija, pa je i to omogućavalo da se tamo pojavi scena i da se jako »isfura« već u roku od dvije-tri godine u cijeloj Jugoslaviji.
To je pak tamošnjim bendovima omogućavalo da idu na teren, odnosno da imaju velik broj koncerata, što je donosilo i ekonomsku masu iz koje se moglo financirati sve, od novih snimanja, do novog imidža kad je trebalo i tako dalje. Bendovima je to omogućavalo i da duže traju. Kada bi dakle uspoređivali, riječkim bendovima je malo toga ili ništa išlo u korist. A zapravo je zanimljivo da je baš »Paket aranžman«, na početku osamdestih godina, snimljen kada je beogradska scena tek nastala, dok je u Rijeci do tog trenutka postojala već četiri-pet godina, samo je relativno malo ljudi za nju znalo.
Prije »Paket aranžmana« bile su snimljene još dvije relevantne kompilacije, obje u Sloveniji, »Novi Punk Val« i »Lepo Je«, a na prvoj od njih su zabilježeni i Paraf i Termiti. »Rijeka-Paris-Texas« je snimljen kad je riječka scena već debelo postojala. Nekakav riječki »Paket aranžman« trebao nam je već 1979. godine, ali ga nažalost nismo imali priliku snimati, kaže Fox.
Što se tiče odabira bendova i pjesama koje su se našle na kompilaciji, ističe kako ih je uglavnom birao on sam, budući da je tada bio prilično aktivan u organizaciji svirki, ali i praćenju scene o kojoj je često pisao.
– Nije nas tu u Rijeci bilo puno. Osim mene tu je bio Koraljko Pasarić, a na radiju Đuza Stojiljković, uz još neke ljude koji su pisali u Valu, poput Bojana Mušćeta ili Edija Jurkovića, a koji su i nešto mlađi od nas, ali nas je sve u svemu bilo vrlo malo. S tim da sam ja jedini bio i organizator i menadžer, pa sam morao sam organizirati i odabrati, naravno, u dogovoru s izvođačima. Svi su oni već imali dosta pjesama, neke su već bile snimljene, neke nisu, ali smo željeli zabilježiti taj reprezentativni trenutak riječke scene iz 1987. godine i u tome, vjerujem, uspjeli, kaže.
Idejni nemiri
Strukturne ptice
Dean Škaljac, Foto: Petar Kurschner
Način života
O reizdanju dodaje kako ono služi u prvom redu da publiku podsjeti na album te kako bi se ponovno valorizirala riječka scena iz doba nastajanja kompilacije.
– Reizdanje je tu da se svi mi malo podsjetimo, ali i da neke nove generacije, pokažu interes i možda poslušaju te pjesme. Razlog je i to što su ploče, vinili, ponovo postali popularni i ljudi ih nabavljaju, skupljaju. Nisam siguran slušaju li ih ili samo slažu u kolekciju, u svakom slučaju interes postoji, pa je i to dijelom povod. No najvažniji je onaj da se podsjetimo na ono što zapravo smatram riječkim kulturnim dobrom.
Pitali smo ga kakvo je trenutno stanje s novijim bendovima na riječkoj rock sceni i koje bi od njih uvrstio na kompilaciju kada bi je snimao sada, u 2024. godini.
– Danas je indie-rock nešto slično onome što su tada bili bendovi na »Rijeka-Paris-Texas«. Dakle ne mainstream bendovi, nego oni koji nisu samo zabava već donose i malo šire promišljanje, način života. Mislim da je scena i dalje jaka, ima ih dosta koji bi zaslužili biti na nekoj novoj kompilaciji, za koju već postoji određena ideja, da je snimimo. Ne zbog potrebe da ostanu zabilježeni, kao nekad, jer ta potreba danas, u doba interneta, ne postoji, nego da napravimo jedan prozor kroz koji će pasti možda malo jače svjetlo na tu sadašnju scenu. Da spomenem samo neke od bendova, to su Kraj programa, The Siids, Black room, Chasing Nord, kao i drugi koji bi se mogli naći na nekoj novoj kompilaciji za koju sam siguran da bi bila odlična, ističe Fox.
Što se tiče državne kontrole medija, pa tako i glazbe u vrijeme nastajanja kompilacije ona je već, ističe Fox, bila puno slabija negu u nekim prethodnim periodima pa uplitanja u nastanak albuma u smislu pritisaka i cenzure nije bilo.
– Imali su i prije toga Paraf i Termiti pjesme s nepoćudnim tekstovima, ali govorimo već o 1987. godini, kada su već promjene mirisale u zraku. Da su neke od tih pjesama i cijela kompilacija snimljeni 1977. godine, mislim da bi bilo puno drugačije, zaključuje.
Prlja: Bili smo ponosni na taj komad vinilaZoran Prodanović Prlja, frontmen Leta 3, jednog od bendova s albuma »Rijeka- Paris-Texas«, čija karijera više nego uspješno traje do današnjih dana, istaknuo je da mu je, bez obzira na sve albume izdane u međuvremenu, drago što će kompilacija biti reizdana. – Riječ je kultnoj kompilaciji koju bih usporedio možda s »Paket aranžmanom« ili »Novim Punk Valom«. Meni je posebno draga jer to je bio moj prvi diskografski zapis. Prvi put da sam izašao iz nekakvih demo okvira i našao se na nekom oficijelnom izdanju. Album je bio jako bitan za cijelu scenu, koja je bila jako živa i u naponu snage – Fit, Grad, Grč, Let 2 i 3 i ostali. Cijelu stvar je pokrenuo Fox koji se tih godina preselio u Ljubljanu i doslovce rovario po tamošnjim studijima, izdavačima i sceni te lobirao da se taj album snimi. Zaista je odigrao veliku ulogu i njemu pripadaju ključne zasluge za objavljivanje kompilacije, s kojom je onda riječka scena počela biti sve prisutnija i poznatija izvan same Rijeke. Potrefila se i sretna okolnost da se tu našao Helidon, tada mala diskografska kuća, s malim tiražama, ali koja je, pokazat će se kasnije, izdao mnoga kultna izdanja, kao prvi album Lune, prvi album Discipline Kičme, na kraju krajeva i »Two dogs fucking« Leta 3. Takve stvari su tamo prolazile, ljudi u toj kući, posebno producent Boris Bele iz Buldožera, imali su sluha za alternativnu, nekomercijalnu glazbu i izvođače, kaže Prlja.
Foto: Vedran KaruzaAlbum je, dodaje, bio iznimno važan za praktički sve bendove koji su na njemu svirali, od Fita koji je uskoro nakon toga postao vrlo popularan u cijeloj bivšoj državi, do Leta 3. – Svi smo bili ponosni na to, imali smo taj komad vinila. Gledali smo ga, slušali na tulumima, komentirali. Doveo je do toga da su se, po izlasku kompilacije, organizirali koncerti u Ljubljani, Zagrebu, i to po dva dana zaredom. Jedan dan bi svirali, ne znam Grč, Ogledala i Grad, drugi dan Fit, Idejni Nemiri i Let 3. Bilo je to strašno bitno jer publika je na koncerte dolazila, upoznali su nas i našu muziku, mi njih, i time izašli iz lokalnih okvira. A to tada, bez svih mogućnosti koje danas nudi intenet, nije bilo jednostavno. Nama je bilo teško doći do gostovanja na televiziji, teško je bilo doći u studio, a ozbiljnije ugovore s jačim diskografima poput Jugotona uglavnom su imali bendovi s nešto komercijalnijim i radiofoničnijm izričajem, kao Denis&Denis ili FIT koji je bio pravi powerpop bend. Neki od ostalih imali su drugačije karijere i puteve, na primjer grupa Grad je imala ogroman hit s tog albuma, pjesmu »Ima li nešto«, koja je harala po top listama, ali ipak nisu napravili veći iskorak van lokalne scene, uz dugačke pauze u djelovanju benda. To je njihov izbor, kao što je Grč odabrao ulogu vječnog alternativnog underground benda koji možda nikad neće prodati tisuću nosača zvuka, ali svi znaju za njih, kaže Prlja. |
