Pulska pjevačica Vesna Nežić-Ružić rekorderka je po broju nastupa na festivalu Melodije Istre i Kvarnera, a ako znamo da se MIK ove godine održava u jubilarnom 60. izdanju, to će reći da je Istarska Ruža, kako ju je nazvala novinarka i urednica Novog lista Slavica Mrkić Modrić prema Vesninoj uspješnici »Lovor i ruže« nastupila skoro na svakom drugom MIK-u. Zaista impozantna brojka. Prvi put je Vesna Nežić-Ružić na MIK-u nastupila 1977. godine s pjesmom »Vrtić pred kućun«, no to nije bio početak njene glazbene karijere.

Završila je Klasičnu gimnaziju »Branko Semelić« i paralelno Srednju glazbenu školu »Ivan Matetić Ronjgov« – Odsjek solo-pjevanja u Puli, a njezini prvi pjevački koraci u zabavnoj glazbi bili su na Festivalima amatera pjevača, gdje je 1975. na Festivalu u Puli i Istri osvojila 1. mjesto, da bi godinu dana kasnije dobila i prvu nagradu stručnog žirija na Festivalu mladih pjevača Jugoslavije »Studentsko ljeto u Maglaju«, kao predstavnica RTV Centra Pula.

Bio je to početak uspješne karijere koja traje do danas, u kojoj je naša sugovornica snimila više od 180 pjesama, primila brojne nagrade, među njima i nagradu Hrvatske glazbene unije Status 2015. godine. Vesna Nežić-Ružić diplomirala je pravo kojim se i bavila prije no što se potpuno posvetila glazbenoj karijeri. Nedavno je objavila i kuharicu »Žlica puna ljubavi – moji omiljeni recepti«, a još uvijek je aktivna i kao voditeljica emisije »Volin te Istro« na istarskoj TV Novi. O sjećanjima, što joj MIK znači, prošlosti, ali i budućnosti pitali smo Vesnu Nežić-Ružić.

Uvijek nasmijana i lepršava

Vesninih ruku djelo – »Žlica puna ljubavi«

Na MIK-u od 1977.

Kako ste se odlučili prvi put prijaviti na MIK?

– Tadašnji glavni glazbeni urednik Radio Pule Renato Pernić dirigirao je Velikim orkestrom MIK-a te uz Nella Milottija i Boška Obradovića pratio i zapazio moj rad. Njih su mi trojica najviše pomogli u glazbenim počecima i pomogli da ostvarim svoju veliku želju – nastupim na MIK-u. Kako to obično biva, nisam baš mogla birati što ću pjevati, ali meni je bilo najvažnije da nastupim, pa sam tako dobila pjesmu »Vrtić pred kućun«. Za pjesmu je već bio raspisan i aranžman, pa mi čak i tonalitet nije odgovarao, bila mi je malo previsoka. No, svojski sam se trudila da je što bolje otpjevam sve večeri MIK-a. Kako bilo da bilo, led je te godine probijen. Bila sam strašno uzbuđena i sretna, konačno i ja među svim poznatim pjevačima koje sam do tada gledala samo na malim ekranima. Sve je na kraju prošlo uspješno, a zbog teksta pjesme »Malićo salati, malićo radića…« u zafrkanciji su mi govorili da sam prava reklama za poljoprivrednu emisiju. Ta prva anegdota vezana uz moj nastup na MIK-u posebno mi je slatka jer se moja velika želja ostvarila i tada je krenuo moj mikovski put.

Što vam znači Festival?

– Prije svega, MIK je glazbena institucija, jedini putujući festival koji još uvijek njeguje onaj nekadašnji glazbeni entuzijazam i opstao je punih 60 godina, što je ogroman uspjeh. Na tome od srca čestitam direktoru Andreju Baši i svima koji vrijedno sudjeluju u organizaciji i realizaciji festivala, kao i svim autorima i sudionicima, jer MIK, to smo mi svi skupa. Uvijek kažem da sam ja »dijete MIK-a«, s MIK-om sam odrasla, stekla veliko glazbeno iskustvo i MIK zauvijek nosim u srcu. Sretna sam što sam i ja jedan djelić te priče i što sam, njegujući glazbu svoga podneblja, i ja dala svoj iskreni doprinos tradiciji ovog festivala.

Danijel Načinović, Nikola Turina i Vesna Nežić-Ružić u Voloskom 2012.

Radost glazbe

Do sada ste nastupili 27 puta, najviše od svih izvođača. Nastupate li i ove godine? Biste li htjeli doći do okruglih 30?

– Ponosna sam na svoje nastupe na MIK-u iako vjerojatno iz sadašnje perspektive, mislim da poneku pjesmu možda ne bih više odabrala za MIK. No, tada je to nekako bilo spontano i jednostavno je tako prirodno, kroz sva ta iskustva pjevač se izgrađuje i napreduje. Ove godine ne nastupam u natjecateljskom dijelu, a hoću li doći do okruglih 30 nastupa, zašto da ne? Kao što znate, prilično sam još uvijek aktivna i kao pjevačica i kao autorica i kao voditeljica emisije »Volin te Istro«, pa evo čak sam nedavno i izdala knjigu mojih omiljenih recepata pod nazivom »Žlica puna ljubavi«. Ono što je meni bitno kao preduvjet za nastup je samo dobra pjesma koju mogu osjetiti u tom trenutku.

Otkud ljubav prema glazbi?

– Već kao dijete osjećala sam tu radost glazbe. Nastupala sam kao djevojčica na dječjim predstavama u vrtiću, pa onda u osnovnoj školi, gdje sam sudjelovala u školskom zboru i svirala metalofon u školskom orkestru. U srednjoj glazbenoj pjevala sam klasičnu glazbu što mi je jako dobro išlo, a tadašnji direktor Nelo Milotti bio je pomalo razočaran što nisam iskoristila taj talent i nastavila dalje. No, i u zabavnoj glazbi na mene je imao veliki utjecaj u smislu njegovanja istarske tradicije kroz glazbeni, tekstualni i scenski izričaj. Tako su krenuli moji prvi koraci u zabavnoj glazbi i prva pjesma koju je za mene napisao Nello Milotti »Istarska serenada«, koji mi je na neki način bio »glazbeni tata«. Onda one pobjede na festivalima amatera pjevača, pa moj prvi MIK 1977, pa prvi LP »Ti si moje jedro«, pa onda pobjeda na MIK-u 1984. godine s pjesmom »Kanat od vina«, za koju je tekst napisao Daniel Načinović, glazbu Nello Milotti, a aranžman Darko Lukač. S tom pjesmom osvojila sam ukupno 1. mjesto publike, svoju prvu nagradu »Roženica« za korištenje istarskog melosa i nagrađena je za najbolji tekst. Tu pjesmu još i dandanas izvodim na svojim nastupima. A inače te sam godine pjevala još jednu pjesmu na MIK-u, »Nonići su moji navigali« autora teksta i glazbe Josipa Vuka, a aranžmana K. Oblaka, ujedno i moj prvi mikovski duet, i to s Brunom Hrabarom. S tom pjesmom osvojili smo 4. mjesto publike u ukupnom poretku. Uslijedili su nastupi i nagrade na brojnim festivalima, mnogobrojni hitovi i gostovanja u Americi i Kanadi (15 puta), glazbeni projekti, videospotovi i drugo.

Vesna Nežić-Ružić 2014. na snimanju spota, Foto: Zoran Burazerović

Vesna Nežić-Ružić na MIK-u 2013., Foto: Miljenko Šegulja

Putovanja i druženja

Tko su vam najdraži suradnici s MIK-a?

– Svi su mi dragi. Teško je posebno izdvojiti suradnike zbog mogućnosti da izdvajanjem nekoga nehotice ne povrijedimo, a i zato što svi suradnici i autori su na neki način dali svoj doprinos da ja postanem ono što jesam. No, mogu reći da su za mene na MIK-u najviše kao autori radili Daniel Načinović, Ljubica Bestulić-Stanković, Nello Milotti, Andrej Baša, Đorđe Novković, Aleksandar Valenčić, Goran Griff i Alen Vitasović, dok sam uspješne suradnje na samim nastupima ostvarila s Magnolijom, Plesnim studiom Art Dance, gunjcima Triom Bajs, klapom Roč, Balunašima, klapom Krk, Sergiom Pavatom, Oliverom Jakovčevom – Berekinom i Brunom Hrabarom.

Vesna Nežić-Ružić na MIK-u 1993.

Najupečatljiviji i najdraži trenuci i sjećanja?

– Ukupno 27 nastupa, mnoštvo suradnji, putovanja, druženja, veselja, zafrkancije, vicevi, mnogobrojne nagrade, anegdote, a prije svega veliko bogatstvo u duši koje ne možete platiti ni kupiti nikakvim novcem. Jako su mi drage i pjesme koje sam izvela na MIK-u, a koje su nesumnjivo u značajnoj mjeri obilježile moju karijeru, a opjevale su naše običaje i ljude: »Kanat od vina«, »Martinja«, »Ča su lipi«, »Gunjci«, »Mih se čuje, svati gredu«, »Luče na šufitu«, »To san ti ja«, »Po voji«, »Moj nono mladić«, »Lipo tići mi kantaju«, »Istrijanska vesela«, »Volin te Istro«, »Vival amor«, »Malo nas je da se dilimo«, »Gremo rože brati«, »Na kantunu«, »Pada daž«.

Nastupali ste i u SAD-u, nakon nagrađenog nastupa s pjesmom »Kanat od vina« na MIK-u 1984.? Kako je došlo do gostovanja u SAD-u? Gdje ste još sve nastupali izvan Lijepe Naše?

– To je bio moj prvi nastup u Americi za naše iseljenike, 1985. godine, a na poziv istarskih iseljenika iz New Yorka. Bilo je to nezaboravno iskustvo i ushićenje prve posjete Americi, radost putovanja i druženja s našim ljudima iz starog kraja, predivni nastupi, duboke emocije vezane uz njihovu nostalgiju, velika prijateljstva s dragim ljudima koja ja i suprug njegujemo skroz do danas, to je nešto posebno. Pa Chicago, Cleveland, Florida, New Jersey, Toronto i Hamilton u Canadi… Nastupala sam još i u Sloveniji, Italiji, jednom prilikom čak i u Irskoj, na putovanju s mojim Klubom Poslovnih žena – Business Professional Women Pula.

Vesna Nežić-Ružić na MIK-u 1996.

Pjesmom do srca

Koje nagrade s MIK-a posebno pamtite?

– Sve mikovske nagrade su mi drage, ali posebno mjesto u mom srcu uvijek ima nagrada Roženice odnosno po novom »Nello Milotti« za istarski melos, koje sam dobila bezbroj puta, zatim nagrade publike i žirija. A najveća nagrada je uvijek pljesak i dobar feedback s publikom. To je neprocjenjivo zadovoljstvo koje poznaju samo oni koji su nastupali na sceni. Taj poseban osjećaj kad izađete na binu, zaboravljajući i ostavljajući iza nje sve probleme, pa uđete u jedan poseban svijet u kojem se osjećate sretno, pozitivno i privilegirano. Osjetite sinergiju s orkestrom i pratećim vokalima, cijelom ekipom koja je s vama na sceni, plesačima, klapom… Naklonite se publici i krenu početni taktovi glazbe kojoj se samo prepustite…

Godine 2017. proslavili ste 40 godina uspješne glazbene karijere. Pripremate li se već za impozantnih 50 godina karijere ili je o tome prerano govoriti?

– Da, 2017. sam pred prepunim Istarskim narodnim kazalištem u Puli obilježila 40 godina uspješne karijere samostalnim koncertom pod nazivom »Pjesmom do srca« i tako proslavila ovaj jubilej s mojom dragom publikom, obitelji i prijateljima. Istovremeno sam objavila i istoimenu kompilaciju, odnosno CD, s 40 svojih najvećih glazbenih uspješnica, svojevrsnu glazbenu legitimaciju. Tim povodom uručena mi je i posebna nagrada i priznanje struke, nagrada Status Hrvatske glazbene unije, koju smatram krunom svoje karijere. Još se ne pripremam za obilježavanje 50 godina karijere, malo je još prerano, no vjerujem da hoću kada za to dođe vrijeme.

Nastup Vesne Nežić na finalnoj večeri MIK-a održanoj 2. srpnja 1977. godine u Vodnjanu, Foto: MIK