Iz Zadra nam se javio Josip Deur, ribolovac koji uživa u svakom trenutku provedenom na moru bez obzira na vremenske uvjete i ribolovne rezultate.

Naravno, ako je ulov bogat tada je i doživljaj ljepši, no to Josipu nije imperativ jer on naprosto uživa u vremenu provedenom na straži iza svojih fermi.

Evo što nam je Josip ispričao o jednom od svojih posljednjih ribolovnih doživljaja:

– Napokon je došao taj vikend, tih omiljenih par dana u životu svakog sportskog ribolovca kada se čovjek nakon napornog radnog tjedna relaksira i puni baterije za predstojeće napore.

Pripreme su krenule dan ranije pokupivši bibije i nadopunivši pribor koji se desetkovao u prethodnim ribolovnim avanturama.

Za dobru poštu u dane vikenda potrebno se ranije ustati tako da sam već u 4:00 sata bio na nogama, odradio jutarnju molitvu, popio kavu i na mom omiljenom mjestu bio već u 4:45 – priča nam Josip.

– Već se u prvom zabačaju osjetila živost u moru ali od sitne ribe, što je isto bio dobar znak.

Puhalo je jugo koje je u jednom trenutku prešlo u zapadnjak da bi se vrlo brzo prebacilo na burin uz povremeno i lagano sipljenje kiše, pa tako sve do 8 sati. Idealno…

A do 8 sati sam primio već priličan broj poruka i poziva što od prijatelja što od ukućana, sve s istim sadržajem:

– Ima li što?

Moram priznati da sam već lagano počeo osjećati razočarenje jer do tada nisam imao ni jedan pošten potez, a iza oblaka koje je rastjerala bura izašlo je i sunce pa se i more toliko umirilo da sam se pitao pa je li moguće da neću uhvatit ništa.

I tako u razmišljanju, slušajući zvona s kampanela Stošije čujem mašinicu kako zuji i to dosta žestoko i skoro pa neprekidno. Automatski udaram kontru i izvlačim prvog arbuna od 350 grama.

Odmah iza toga uslijedilo je još nekoliko poteza, ali bez rezultata.

I onda kreću poznata ribarska pitanja u glavi:

– Di griješim? Što bih trebao promijeniti? – nastavlja Josip svoju priču.

– Odlučim zamijeniti ješke, štapove postaviti skoro pa okomito i ugoditi mašinice.

Prvi štap sam postavio i drugi zabacio, ali ga još nisam uspio stavit na stalak, kad je na prvom već počela akcija.

Najlon se polagano zategao, štap se počeo savijati pa lagano popuštati i onda nagli trzaj! Savinulo ga je tako žestoko da sam bio siguran kako se radi o kraljici mora.

Uzimam štap u ruke i kreće akcija, dovlačenje uz doziranje kočnice.

Dovukavši je na cca 15 do 20 metara od sebe, napokon sam je ugledao kako se bori svim silama ne bi li se otkačila.

Bio sam strpljiv jer sam je privlačio plićaku gdje sam znao da će zasigurno postati još nervoznija i borbenija kako je na koncu i bilo.

I kako sam je dobro izmorio dovlačim je do mula gdje je već bila spremna lumprala kojom sam joj pokušao nevidljivo prići s leđa.

I u tom trenutku se orada okreće, a kada je ugledala lumpralu nastao je kaos.

Kaos je bio toliki da sam mislio da ću je izgubit koliko je podivljala, ali kako je već bila umorna finale nije dugo trajao, pa sam je iz drugog pokušaja ipak uspio ubaciti u lumpralu.

Vaga pokazuje 1,603 kilograma!

Doživljaj je bio neopisiv!

Zahvalnost Bogu do neba i natrag jer ću ukućane obradovat kapitalcem, a naravno radost je još veća jer ću svojim prijateljima ribolovcima iz Đakova, Zagreba i Vukovara imati čime vadit mast, i to onako kako samo mi Dalmatici to znamo radit!

Do kraja ribolova toga dana sam uspio uhvatit još tri orade težine od 350 do 500 grama uz jednog fratra, sve u svemu jedan lijep i uspješan ribolovni dan – ispričao nam je Josip Deur.