Kad vidite potpunu pomrčinu Sunca, shvatite zašto su Maje i stare civilizacije mislile da je pomrčina smak svijeta. Kolege su nam pričali kakav je doživljaj i što očekivati od pomrčine, ali riječima se to iskustvo teško može opisati, već ga treba doživjeti. Jednostavno taj trenutak potpunog zamračenja, promjene temperature i vjetra. Ptice prestanu pjevati i kao da cijeli svijet stane. Još kad vidite crnu kuglu na nebu, to je nešto posebno. Ako vam se ukaže prilika, svakako nemojte propustiti vidjeti potpunu pomrčinu Sunca, kaže Anton Stipeč, jedan od šest članova zajedničke ekspedicije u SAD riječkog Akademskog astronomskog društva i tršćanskog .

Anton Stipeč, Matea Mašinović, Marko Kovačić, Andrea Verch, Giorgio Rizzarelli i Lovro Pavletić na predstavljanju putovanja / Foto ANA KRIŽANEC

Vođa puta bio je Marko Kovačić, a potpunu pomrčinu Sunca vidjeli su i predsjednik AAD-a Rijeka Lovro Pavletić, tajnica AAD-a Matea Mašinović te njihovi prijatelji iz Italije Andrea Verch i Giorgio Rizzarelli. Oko 32 milijuna ljudi živi u SAD-u na području gdje se mogla vidjeti pomrčina 8. travnja, od Meksika preko Teksasa i dalje sjeveroistočno do Nijagarinih slapova. Procjenjuje se da je još oko pet milijuna ljudi stiglo u SAD kako bi svjedočilo ovom astronomskom fenomenu, a među nama i naši sugovornici iz Rijeke i Trsta. Put su počeli planirati već prije pet godina, no sama organizacija nije bila problem, već vrijeme. Iako je prognoza sugerirala da naoblake neće biti, situacija se promijenila uoči pomrčine te su oblaci sugerirali da se neće vidjeti ništa ili malo. No, u zadnji čas oblaci se razvedriše i došlo je Sunce – Post nubila phoebus – kao u latinskoj izreci, no ovoga puta Sunce zaklonjeno Mjesecom.

Vesela ekipa u NASA-inom svemirskom centru u Houstonu

Bijeg od oblaka

Podsjetimo, potpuna pomrčina Sunca događa se kada Mjesec prođe između Sunca i Zemlje, potpuno zaklanjajući Sunce. Nebo potamni kao da je zora ili sumrak, a ako vremenski uvjeti dopuštaju, ljudi na putu potpune pomrčine Sunca mogu vidjeti Sunčevu koronu, vanjsku atmosferu, koja je inače obično zaklonjena svjetlinom Sunca. Iako se potpuna pomrčina Sunca događa svakih 18 mjeseci, između dviju potpunih pomrčina na jednom mjestu na Zemlji prođe oko četiri stotine godina! To je nekad značilo da su oni koji vide potpunu pomrčinu Sunca privilegirani za vrlo rijedak događaj, no danas, kada se lakše putuje, većem je broju ljudi dostupnije vidjeti taj zanimljiv fenomen. A kako je proteklo promatranje, ispričao nam je predsjednik AAD-a Lovro Pavletić.
– Na dan pomrčine ustali smo u četiri ujutro po lokalnom vremenu u San Antoniju te smo odlučili da ćemo ipak na jug prema gradiću Eagle Pass na granici SAD-a i Meksika, zbog vremenske prognoze i naoblake. Prošli smo kroz Uvalde, rodni grad Matthewa McConaugheyja, te nam je vrlo brzo postalo jasno da na cijelom području nećemo uspjeti pronaći u potpunosti vedro nebo za promatranje pomrčine. Stoga smo odlučili nastaviti dalje prema gradu Del Rio, u kojem se prema tadašnjim satelitskim snimkama očekivalo vedrije vrijeme nego u Eagle Passu, kaže Lovro Pavletić.

Po dolasku u Del Rio nebo je i dalje bilo oblačno, pa su se ipak uputili do Eagle Passa blizu kojeg je ujedno i prolazila središnja linija totaliteta pomrčine.
– Po dolasku na lokaciju blizu zatvora Maverick Country Detention Center, na samo nekoliko kilometara od Eagle Passa, počeli smo postavljati opremu i pripremati se za pomrčinu, iako su nam očekivanja zbog vremenskih prilika bila minimalna, kaže Lovro Pavletić.

I, idućih nekoliko sati izmjenjivali su se sreća i razočaranost. Jer, kroz oblake uspijevaju opaziti prvi kontakt koji se po lokalnom vremenu dogodio oko 12.08, da bi u idućih pola sata kroz rupicu u oblacima vidjeli Sunce koje je Mjesec prekrio oko 50 posto. Vidjevši novi gusti sloj oblaka koji je dolazio sa zapada, bili su obeshrabreni, no onda se oko 13.15, desetak minuta prije najavljenog nastupanja maksimuma pomrčine dogodilo čudo.
– Dolaskom sjene na Zemljinu površinu oblaci se počinju vrlo čudno kretati, stvarajući rupu koja nam dozvoljava gledati prve trenutke potpune pomrčine i zapažanje dijamantnog prstena koji nastupa u 13.28. Oduševljenju i ushićenju nije bilo kraja! Visoko nad horizontom pojavila se velika crna kugla po rubovima išarana Sunčevim protuberancama oko koje se razvila Sunčeva korona. Bio je to prizor koji ostavlja bez riječi, kao i osvrt na okolinu pri kojem je jeziva, opisao je Lovro Pavletić.

Pomrčina Sunca

Najintenzivnije iskustvo

Ukupno efektivno vrijeme promatranja procijenili su na jednu minutu, a sam kraj totaliteta zbog oblaka nisu vidjeli. Drugi dio pomrčine nakon totaliteta također je bio prekriven oblacima koji su im dozvolili više prilika za promatranje djelomičnog pomračenja.
– Zadnji kontakt dogodio se u 14.51 koji opažamo, spremamo opremu i krećemo prema centru Eagle Passa u kojem ručamo u meksičkom restoranu. U kasnim večernjim satima, umorni, zadovoljni i još uvijek pod jakim dojmom vratili smo se u San Antonio, kaže Lovro Pavletić.

Svi su članovi ekspedicije prvi puta u životu vidjelu potpunu pomrčinu Sunca te svakako preporučuju svima da joj svjedoče, kada budu u mogućnosti. Tako Giorgio Rizzarelli kaže da je to bilo jedinstveno i najintenzivnije astronomsko iskustvo koje je doživio.
– Vjetar je puhao do trenutka totalne pomrčine, a onda je još i pojačao. Nismo je vidjeli dobro kako smo se nadali zbog oblaka, ali je svejedno bilo spektakularno. Najintenzivniji dio bio je kada se svjetlo vratilo, jer se vratilo vrlo brzo. Kao što se u djeliću sekunde sve zamrači, tako se opet brzo i svjetlo vrati, opisao je Rizzarelli.

Andrea Verch također ističe povratak svjetla kao najemotivniji trenutak, dok za cijeli događaj kaže da ga je teško opisati riječima, već ga treba doživjeti. Matea Mašinović kaže da gledanje potpune pomrčine Sunca može biti nevjerojatno iskustvo, puno uzbuđenja i čuda.
– Možeš osjetiti mješavinu straha i čuđenja dok se priroda mijenja pred tvojim očima, dok se svjetlost polako gasi i okolina postaje tiha. Osjećaj je gotovo nadnaravan dok se tmina spušta i temperatura pada. Često se osjećaš malenim i povezanim s većim kozmičkim događajem, svjedokom rijetkog trenutka. Iskustvo je toliko izvanredno da ga ni najbolji pisac ne bi mogao opisati u cijelosti. Svaka osoba trebala bi doživjeti trenutak potpune pomrčine barem jednom u životu, zaključuje Matea Mašinović.