Snimila Ana Križanec
Polumaraton, inače 20. po redu, otrčan je u jedan sat i tri minute i to pod tenisicama Kenijca Kennedyja Kipkemio Rona, a sekundu nakon njega na cilj je stigao Shedrack Kiptoo Kimaiyo. Treći je najbrži također Kenijac imena Bernard Kipkorir Koros, a prvi Hrvat je Ivan Dračar, koji je polumaraton prošao u jedan sat i 10 minuta
povezane vijesti
Još jednom, po 25. put, centar Rijeke zračio je neopisivom energijom – tisuće ljudi s velikim osmijesima nedjeljno je jutro provelo sudjelujući na omiljenom festivalu Rijeka Run. Ovu veliku završnicu nagradilo je lijepo vrijeme, a sunce nije bilo previše jako, što je uvelike pomoglo trkačima da uz što manje problema odrade svoju planiranu rutu.
Veliko finale festivala ljubiteljima rekreacije, sporta i zabave, ponudilo je čak sedam utrki – natjecateljske Peticu, Desetku, Utrku štafeta, Polumaraton, a one na kojima su sudjelovanje i dobra energija jedini važni bili su dm mići trk, Memorijal Milke Milinković i, onaj s kojim je sve počelo, Homo si teć.
Oni koji nisu unaprijed podignuli svoj startni broj, čekali su u dugačkom redu na Trgu 128. brigade HV, ali u dobrom raspoloženju. Grad se pretvorio u mravinjak, a među uzbuđenom masu čuli su se i mnogi strani jezici. Nije ni čudo, s obzirom na to da su na utrkama sudjelovali trkači iz Slovenije, Njemačke, Italije, Mađarske, Poljske, Austrije, Finske, Češke i Južne Koreje, Paragvaja i Kenije. A upravo su Kenijci bili najbolji u polumaratonu!
Sudionika je bilo more
Kada govorimo o broju trkača, polumaratonaca je bilo 342, timova štafetara 36 (što znači 108 trkača), u Desetki ih se natjecalo 424, a u Petici 304. Onih najmanjih, uz pratitelje, bilo je čak oko 2000, iako se velik dio mališana izmiješao sa skupinom Homo si teć i krenuo nekoliko minuta prije svoje utrke!
Svaka je utrka dobila svoj pucanj iz pištolja gradonačelnika, koji je zadovoljno i ponosno najavio ovaj važan dan za Riječane:
“Homo si teć ide dalje, već 25 godina od prvog izdanja, veliki broj trkača skupio se danas na Korzu, svima želim puno sreće i naravno, neka pobijede najbolji. Uživajte u ovom prekrasnom danu i vidimo se dogodine!”, rekao je Marko Filipović.
Nekoliko stotina trkača koji su u nedjelju osjećali riječki asfalt, ponekad su se morali nositi s radoznalim i pomalo nesmotrenim šetačima koji su odabrali vrijeme utrke kao idealno vrijeme za udisanje svježeg zraka, ali sudeći po fokusiranim i odlučnim licima, trkači ne samo da se nisu obazirali na prolaznike, nego nisu niti imali vremena uživati u lijepim prizorima grada po šetnici Molo longo ili na putu do Plumbuma i Kantride.
Pobjednici brojem
Polumaraton, inače 20. po redu, otrčan je u jedan sat i tri minute i to pod tenisicama Kenijca Kennedyja Kipkemio Rona, a sekundu nakon njega na cilj je stigao Shedrack Kiptoo Kimaiyo. Treći je najbrži također Kenijac imena Bernard Kipkorir Koros, a prvi Hrvat je Ivan Dračar, koji je polumaraton prošao u jedan sat i 10 minuta.
NAJBRŽI POLUMARATONCI – Shedrack Kiptoo Kimaiyo, Kennedy Kipkemio Rono i Bernard Kipkorir Koros / Snimila Ana KRIŽANEC
Prve žene koje su stigle na cilj su Kenijke Ruth Nundu Mbatha, Sheila Chebet i Rose Jepchumba, a prva Hrvatica Marija Vrajić.
Pobjednički tim u Utrci štafeta odradio je dobar posao u jedan sat i 19 minuta, a čine ga mladi Sara Superina i Nino Blažić iz AK Kvarnera uz trenera Zorana Žilića. Drugi su bili Filip Grgurić, Danijel Zečević i Filip Svalina, a treći Boštjan, Tjaž i Tajda Dolgan iz Slovenije.
POBJEDNICI ŠTAFETE – Sara Superina i Nino Blažić / Snimila Ana Križanec
“Jako mi je drago da smo prva štafetica, trčala sam drugu izmjenu i malo sam puknula na uzbrdici, bilo je pakleno. Ali generalno smo zadovoljni, nije pala kiša i vrijeme je taman”, rekla je pobjednica Sara Superina, a njezin sutrkač Nino Blažić nadodao: “Mogu reći da sam prilično zadovoljan, ovo mi je bilo najlakših sedam kilometara u životu. Znao sam da ćemo pobijediti jer smo jednostavno fenomenalna ekipa”, ponosan je Blažić.
Desetku su najbrže istrčali Tomislav Novosel, Alen Matovina i Robert Medvedec od muškaraca, a najbrže žene bile su Nika Abramović, Vlasta Tibljaš i Ana Grbac.
NAJBOLJI NA DESETKI – Alen Matovina, Tomislav Novosel i Robert Medvedec / Snimila Ana Križanec
Na Petici su najbrži muškarci bili Michal Dočkalek iz Češke, Ernest Adamowicz iz Poljske i Mariusz Brzozowski iz Poljske. Najbrže žene na pet kilometara su Maja Per iz Slovenije, Iva Tomić Smojver i Jasna Skroče.
POSTOLJE ERSTE PETICE – Iva Tomić Smojver, Maja Per i Jasna Skroče / Snimila Ana Križanec
Pobjednici iskustvom
Kako to i inače biva, cijeli festival, ali pogotovo veliko finale, okuplja sudionike svih dobi i sportskih iskustava. Možda su najimpresivniji oni najstariji, kojima vremešnost ne diktira način života – ili baš zbog načina života zadržavaju kondiciju i redovito dolaze na regionalne utrke. Jedan od njih je Željko Paver, koji ima čak 72 godine, a nakon otrčanog polumaratona, rekao je da se osjeća – normalno!
“Ovo mi je već 13. riječki polumaraton. Ne pripremam se nešto posebno, samo svaki mjesec istrčim 120 kilometara. Dan je super, samo što je sada postalo malo vruće!”, rekao je Željko koji nakon istrčanog 21 kilometra nije niti bio oznojen.
Dvije starješine koje ne propuštaju polumaraton su Vlatko Kajapi i Predrag Lekić. Koliko je riječkih polumaratona, toliko je i njih, jer dosad nijedan nisu propustili.
Zadranin Oliver Bosnić, koji ima 62 godine, prošli je tjedan istrčao Bečki maraton, a izgleda da se nije previše umorio.
Iza sebe ima 89 maratona, a za dva tjedna ide na maraton u Helsinki.
Što ga toliko vuče trčanju, objasnio nam je Bosnić: “Otkako trčim, sve mi je slađe – hrana, san mi je bolji, seks mi je bolji, sve mi je bolje otkad trčim, sve!” zadovoljan je.
A SADA U HELSINKI – Oliver i Marko Bosnić / Snimila Ana Križanec
Kao i uvijek, na utrci su sudjelovali i profesionalni sportaši. Jedan od njih je i gimnastičar Marko Jovičić koji je trčao Desetku. “Jako sam zadovoljan. Istrčao sam je u 41 minutu, što je jako dobro. Inače sam aktivni sportaš pa mi je ova utrka bila stvarno jako lijepo iskustvo. Dan je predivan, lijepo je vidjeti ovoliko ljudi da se bavi sportom, od onih najmanjih do onih najstarijih i trebalo bi češće organizirati ovakve događaje”, rekao je Jovičić.
Da u Rijeci imamo puno stranaca, osim po automobilskim tablicama, vidjeli smo i po raznim zastavama koje su se vijorile tijekom i nakon trka.
Ukrajinka Rita došla je sudjelovati sa svojih četvoro prijatelja. Inače je iz Harkiva, ali sada živi u Hrvatskoj. U Ukrajini je redovito trčala desetke, a kad je čula da i Rijeka Run ima svoju Desetku, odlučila se priključiti. Trojica Mađara Elek, Andras i David već duže vrijeme imaju želju otići na utrku izvan svoje zemlje kako bi isprobali nešto drugačije i Hrvatska im se činila kao dobar izbor.
TRČANJE NAČIN ŽIVOTA -Vlatko Kajapi / Snimila Ana Križanec
Melissa Seven, Njemica koja živi u Hrvatskoj i studira medicinu u Rijeci, kaže da već nekoliko godina čuje zanimljivosti o festivalu pa je poželjela i sudjelovati. “Tako sam ove godine trenirala malo jače i napokon se prijavila za Desetku. Jako sam zadovoljna rezultatom, ovo je bio moj osobni rekord, a to je 56 minuta”, rekla je Melissa.
Nagrade su uručili predsjednica Riječkog sportskog saveza Dorotea Pešić Bukovac i Bruno Lončarić, predstavnik Novog lista i jedan od utemeljitelja utrke. “Tada kada je nastajao festival, ja sam dobio zadatak da osmislim naziv. Odmah sam znao da će biti na čakavskom narječju”, rekao je i ispričao anegdotu. “Kad smo došli u Zagreb radi dogovora oko pokroviteljstva utrke, rekli su nam da se oni ne bi htjeli opredjeljivati. Isprva nismo znali na što misle! Onda smo rekli da je zato u nazivu “si” jer je to za sve, a “homo si teć” na domaćem znači nešto drugo”, našalio se Lončarić.
