Jeste li se ikada zapitali kako su naši preci doživljavali zvjezdano nebo?

Stonehenge, sa svojim masivnim monolitima, bio je raskrižje zemlje i neba tisućljećima, poznat po svojim spektakularnim solarnim poravnanjima tijekom solsticija.

Tijekom noći ljetnog solsticija, deseci tisuća ljudi okupljaju se oko povijesnog Heel Stonea kako bi promatrali izlazak sunca koji je savršeno usklađen s ovim drevnim monolitom.

Slično tome, zimski solsticij privlači značajne mase ljudi koji se okupljaju kako bi promatrali zalazak sunca kroz kameni krug, fenomen koji se događa šest mjeseci nakon ljeta.

Međutim, manje je poznata njegova tajanstvena povezanost s Mjesecom.

Mjesto, naime, krije lunarne tajne koje tek sada počinjemo shvaćati zahvaljujući modernim arheološkim i astronomskim istraživanjima.

Oko šezdeset godina se pretpostavljalo da Stonehenge također ima precizno poravnanje s fazama izlaza i zalaska Mjeseca tijekom takozvanog “velikog zastoja Mjeseca”.

Iako je ova korelacija poznata desetljećima, u Stonehengeu nisu provedena sustavna i dokumentirana promatranja.

Ambiciozan projekt koji je trenutno u tijeku, a uključuje suradnju između English Heritage i raznih akademskih i znanstvenih institucija, ima za cilj dokumentirati ove fenomene koji nikada prije nisu bili sustavno promatrani.

Misterij kamenja

Osim velikih sarsena, Stonehenge uključuje 56 jama raspoređenih u krug, nasip i jarak, kao i druge manje elemente kao što su četiri kamena.

Ova četiri bloka sarsena, tipična za područje Wiltshirea, tvore pravokutnik koji gotovo savršeno uokviruje kameni krug, no danas su ostala samo dva.

Vjeruje se da je pravokutnik formiran ovim kamenjem, čiji se duži krajevi protežu izvan vanjskog kruga, poravnat s “velikim lunarnim zastojem”.

Tijekom tih događaja, Mjesec se kreće između dvije krajnje točke na horizontu, ciklus koji se ponavlja svakih 18,6 godina.

Ova poravnanja su možda imala posebno značenje za one koji su izgradili Stonehenge.

Smatra se da je početna gradnja Stonehengea (3000.-2500. pr. Kr.) bila povezana s ovim lunarnim fenomenima, što dokazuje otkriće kremiranih ljudskih ostataka i drvenih stupova u jugoistočnom dijelu mjesta.

Istraživački tim nastavit će istraživati ​​te misterije, nastojeći bolje razumjeti kako su drevni ljudi mogli koristiti ta poravnanja i koji su nebeski fenomeni bili najznačajniji.

Kako se približava razdoblje velikog lunarnog pada između 2024. i 2025., studije će se intenzivirati, nudeći nove prilike da se ove drevne misterije sagledaju u novom svjetlu.