RIJEKA Analiza pobjede Rijeke nad Goricom:

PLUSEVI

SOPIĆEVI POTEZI

Drugo poluvrijeme bilo je ono prepoznatljivo riječko, s puno energije i okomitosti u igri, pri čemu je Željko Sopić opet vukao prave poteze. Toliko da je Ivanovića isprva gurnuo na lijevo krilo, a kasnije ulaskom Pjace zaigrao s dva napadača (Ivanović – Marić). Rijeka je brzo uspostavila »radnu temperaturu« i stvarala pregršt opasnosti pred Banićem.

Bijelima je ta dodatna snaga s klupe posebna vrijednost i često prevaga u mnogim utakmicama ovoga proljeća. Sopić zaslužuje pohvale jer u zadnje vrijeme brzo reagira sa zamjenama i gotovo uvijek pogađa. I tu je napravio popriličan iskorak na prijašnje trenere.

BRUNO GODA

Bruno Goda nakon dviju ozljeda u nizu opet igra svoj nogomet sezone. Po mnogim parametrima zaslužio je i epitet igrača utakmice. Dobro je centrirao, puno pretrčao pa početkom nastavka i spasio svoju momčad kada se Mitrović našao u matnoj šansi i mogao odvesti utakmicu u suprotnom smjeru. Uz to, na kraju je zabio i pogodak kao šlag na tortu Rijekine najnovije pobjede. Bruno je tako došao do četvrtog ligaškog gola, šestog ukupno uzmu li se dva pogotka u kvalifikacijama Konferencijske lige. Dosad je tri puta bio u momčadi kola, a to zaslužuje i ovoga puta.

Goda je bio najbolji na travnjaku ukupno gledajući, ali dobro je i prošao, njegov prekršaj nad Mitrovićem u prvom dijelu bio je u domeni crvenoga kartona.

NAVIJAČKI IMPULS

Huk i pjesma s tribina po običaju nose Bijele ove sezone, a tako je bilo i ovoga puta. Prvo poluvrijeme bilo je možda malo suzdržanije nego obično, glasnice i dlanovi nisu bili na visokim decibelima, no po običaju, početkom nastavka navijački impuls razbudio je momčad i ubrizgao joj dodatno gorivo. Igrači predvođeni Ivanovićem praktički su »letjeli« travnjakom i Rijeka je u konačnici mogla zabiti još koji pogodak.

Stadion je bio rasprodan, što je svakako pohvalno, okupilo se nešto više od sedam tisuća gledatelja. Bilo je još prostora za tisuću navijača, ali nema sumnje da će za derbi s Dinamom biti teško pronaći prazno mjesto.

MINUSI

PRVO POLUVRIJEME

Prvo poluvrijeme Riječana bilo je jedno od lošijih ovoga proljeća na Rujevici. Petrovič, koji je zamijenio Selahija, silno se trudio, puno trčao i podizao glavu u potrazi za suigračima, no Bijeli nisu uspostavili očekivanu igru. Velikim dijelom i zbog dobro postavljenih gostiju koji su dobro »markirali« svaki pokušaj Sopićevih igrača da se približe besposlenom Baniću.

Dosta problema Radeljiću i suigračima stvarao je i vižljasti Mitrović, trkom i driblinzima, gostujuća veza uspostavila je u prvom dijelu balans i jednostavno nije dozvolila Rijeci da razvije svoju igru. Praktički, Riječani u prvih 45 minuta nisu stvorili niti jednu pravu šansu, sve je bilo osuđeno na daljinske pokušaje Fruka, Pašalića i Jankovića.

VEZNA LINIJA

Vezna linija možda je i najbolji dio riječke momčadi i zaslužila je tijekom ovoga prvenstva, pa i proljeća, brojne komplimente. No, u ovoj utakmici nije imala svoj dan, bilo je premalo raspoloženih igrača koji su vukli konce igre. Petrovič je prezentirao svoj potencijal na mjestu zadnjeg veznog igrača, dok Hodža i Fruk nisu došli puno do izražaja. Očito je Rajko Vidović znao odakle prijeti najveća opasnost za njegovu momčad i dobro je zatvorio prilaze kroz sredinu.

Gorica je imala i dozu agresije više u prvoj fazi susreta, a to je bio problem u riječkoj igri i na Drosini u prvom dijelu.

IZGUBLJENI POSJED I PREKRŠAJI

Generalno, statistički pokazatelji bili su većinom na strani Rijeke, posebno posjed lopte (64/36) i udarci (28/6), no nekoliko parametara se našlo »u crvenom«. Rijeka je izgubila više posjeda lopte (134/117) i napravila nešto manje prekršaja (11/12). Momčad u određenim fazama utakmice ima problem s odgovorom na agresiju, što je bilo posebno vidljivo na Drosini, a sada, manjim dijelom i protiv Gorice na otvaranju utakmice. No, to i nije toliko problem jer momčad i dalje ima stabilnost, ne pada u rezultatski minus. Uostalom, ovoga proljeća još nije dobila gol na Rujevici.