Obitelj glavoča (Gobiidae) u Jadranu predstavljena je s više od četrdeset vrsta, no prvi na popisu i ujedno najveći od svih je glavoč pločar (Gobius cobitis, Pallas, 1811).

Ova vrsta naraste do 29,2 centimetara dužine i 0,40 kilograma težine. Zavisno od staništa različito su obojani, no najčešće se radi o mramornom uzorku od svijetložućkastih do tamnosmeđe-zelenih ili zelenkasto-sivkasto-smeđih tonova. Zahvaljujući takvoj obojanosti nenaviknutom su oku teško uočljivi sve dok se ne pokrenu. Prema trbušnoj strani boje blijede, no sam trbuh može biti bijele, ali i crvenkaste ili žućkaste boje.

Glavoč pločar ima vretenasto tijelo s velikom glavom na kojoj se ističu snažne čeljusti i mesnate gubice koje kriju niz sitnih oštrih zubiju.

Oči su postavljene postrance, s gornje strane s malim međuočnim razmakom.

Peraje su solidno razvijene, posebno grudne, dok su trbušne spojene te kao takve tvore plitki lijevak pomoću kojega riba može prionuti za podlogu. Leđne su peraje dvije, s tim da je druga vrlo nalik podrepnoj.

Glavoč pločar u pravilu nastanjuje plićake do tridesetak metara dubine u kojima ima dovoljno velike i duboke zaklone. Brojniji je na kamenitim i škrapavim trenima. Često ga se može vidjeti kako naizgled nezainteresirano leži na kamenu u blizini svog skloništa u koje se na najmanji znak opasnosti hitro zavlači. Ipak, zbog radoznalosti i proždrljivosti ne zavlači se duboko, već ostaje u blizini izlaza, što ga, ukoliko je u blizini spretni udičar, može koštati života.

Iako izgledaju bezazleno, u podmorju predstavljaju prave napasnike jer gutaju sve što im se učini jestivo.

Brojniji je u bočatom moru.

Mrijesti se tijekom druge polovice zime. Jaja uvijek pričvršćuje s donje strane kamenja ili drugih čvrstih predmeta, nakon čega ih čuva mužjak koji se do izvaljivanja mlađi gotovo uopće ne hrani.

Može doživjeti 10 godina starosti.

Glavoč se najčešće lovi udicom, ciljano u pravilu samo na sportskoribolovnim natjecanjima, no u ne tako davnoj prošlosti lovio se posebnim vršama od pruća. Te su vrše najčešće imale oblik velike boce s ulubljenim dnom, a postavljale su se velikim dijelom baš uz samu obalu, uz muliće u mirnim uvalama.

Danas malobrojni profesionalci ciljano love glavoča, tako da se na ribarnicama vrlo rijetko pojavljuje.

Inače se pribor za ribolov glavoča nimalo ne razlikuje od pribora za ribolov ostalih pridnenih vrsta. Za ješku može poslužiti bilo što animalnog porijekla, rado će posegnuti i za pahuljom kruha ili bilo kakvom pasturom.

Ostali hrvatski nazivi za glavoča su glamac, glamoč, golook, gulj i kamenjar.