Foto Branko Biočić
Ratko je numizmatičar i filatelist pa osim starog novca, u zbirci ima svega, od maraka, radijskih prijemnika, pisaćih mašina, oruđa i alata, skulptura i kamenja, suvenira, do figurica iz Kinder jaja
povezane vijesti
- Na grupu gostiju koji su nosili navijačka obilježja i sjedili na terasi lokala bacali staklene boce i druge predmete
- Vrijeđao i omalovažavao moralne osjećaje građana: Pokazivao splovilo stojeći na nogostupu ispred lokala
- Izložbom riječke umjetnice Mirne Sišul zaključena 31. izložbena sezona Galerije Alvona
LABIN – Ratko Keresteš, 74-godišnji umirovljenik iz Labina koji živi u zgradi iz 1938. godine u središtu Labina, svoju je kuću i garažu pretvorio u mali muzej u kojem ima zaista svega i svačega. Ratko je numizmatičar i filatelist pa se osim zbirke starog novca i poštanskih maraka, tu mogu pronaći razni primjerci starog oruđa i alata, radijski prijamnici i pisaće mašine, maketa njegove kuće koju je sam izradio, razni suveniri, pa i oni iz Afrike koje je donio nakon petogodišnje plovidbe, skulpture od kamena te pravo kamenje koje je donio iz Koromačna gdje je radio 35 godina u Tvornici cementa.
Čuva i uspomene na taj rad, mnoge predmete koje je sam napravio ili desetljećima prikupljao, pa i igračke iz Kinder jaja.
Obišao cijeli svijet
– U mirovini sam već dugo, od 2012. godine. Prvih pet radnih godina sam plovio i obišao cijeli svijet – osim Australije. Kad sam bio kod tetke u SAD-u, imao sam 16 godina i ona mi je rekla da ostanem tamo i da raspremim valižu. Rekao sam da ne želim makar mi daju najbolju kuću i najljepši auto. Rekao sam joj tad: »Vi niste demokracija nego robovlasničko društvo, vi si kažete dobro jutro i navečer laku noć« i otišao sam. Onda sam išao ploviti, a 1974. sam se zaposlio u Koromačnu kao kemijski laborant, a zadnjih pet godina kad su mi ukinuli radno mjesto, radio sam s Metisom na zbrinjavanju komunalnog otpada.
Ukupno sam 35 godina proveo u Tvornici cementa Koromačno. Kad sam sakupio 41 godinu radnog staža, otišao sam u mirovinu. Nikad nisam imao mira, pa ni u mirovini, uvijek sam nešto sakupljao, radio, slikao, pa i pisao pjesme za svoju dušu, onako kako govorim, na labinskoj cakavici. Obrađujem i vrt tu iza kuće, nema što nisam radio, govori nam Ratko.
Vlastiti radovi
Zatim nas je proveo kroz katove i podrum kuće te garažu u kojoj zaista ima svega i svačega, prikupljenog i stvaranog vlastitom rukom.
– Kad mi nešto padne na pamet, onda počnem raditi, slikati, pisati pjesme i sakupljati razne stvari. Imam svega, stvarno »mirakuli«. Imam i srebrnjak Marije Terezije od 1938. godine. To je replika jer postoje samo dva originala, jedan je u muzeju, a jedan kod privatnika – i vrijede 50 tisuća dolara. Često odem na internet i pogledam što ima novoga. Kada sam plovio, sakupljao sam i kupovao strani novac, donio sam i neke originalne suvenire iz Afrike. Tu je i stara singerica, pegle, radijski aparati, pisaće mašine, kamene skulpture koje sam sam napravio i razno kamenje koje sam postavio ispred ulaza. Po zimi sam radio i neke makete od šperploče i spužve, napravio sam i maketu svoje kuće s okućnicom. Ne mogu reći u čemu najviše uživam. Kada me uhvati, crtam i pišem pjesme o svemu. Napisao sam i pjesmu o svojoj supruzi koja je umrla, kaže Ratko.
Marelica visoka 15 metara
U vrtu iza kuće ima orah, trešnju, lješnjak, šljivu, višnju, breskvu, jabuku, krušku, dren, smokava »koliko ćeš« i marelicu koja je možda i najviša u Istri. Stara je 70 godina, a visoka 15 metara. Ratko je prije 14 mjeseci, kada mu je umrla supruga, prigrlio mačka nazvanog Bigi Bigi i sada mu je najveći ljubimac koji mu svakoga dana pravi društvo. Ratko velikih planova nema, i dobrog je zdravlja. Postavili su mu prije devet godina na Sušaku stent i u šali kaže da će živjeti do 110 godina jer su mu produžili osobnu za 40 godina.