Prošao sam »mali milijun« predizbornih analiza, i osobno sam sudjelovao u kreiranju pojedinih anketa, skoro pa opsesija je svakog političara u predizbornoj kampanji što je moguće točnije predvidjeti rezultate izbora. I da, istina je, uvijek ste negdje blizu, ali jednako tako uvijek vas neki konačni skor iznenadi. Pozitivno i negativno.

Istaknuo nam je to Ivan Jakovčić s kojim smo nekoliko dana prije parlamentarnih izbora razgovarali u Poreču. Budući da nije aktivan u politici i da osobno nije kandidat ni na jednoj listi, bio nam je idealan sugovornik kako bismo detaljnije prošli kroz kandidacijske liste njegove domaće, 8. izborne jedinice, ali tim više i zato što jako dobro poznaje ne samo Zorana Milanovića kojem je osmislio najvažnije postavke Kukuriku koalicije s kojom je oporba svojedobno osvojila drugi, od dosad ukupno dva, pobjednička mandata u skoro 35 godina od kako imamo priliku svoju političku i životnu stvarnost oblikovati putem demokratskih izbora, nego i Andreja Plenkovića za kojeg ističe kako je klasični konzervativni, proeuropski, centristički postavljen političar.

– Vidite, možemo mi beskrajno analizirati konkretnu situaciju, ali uvijek će u konačnici odgovor biti isti: ako su čelni ljudi dvije najjače domaće političke stranke odgovorni ljudi kojima je istinski stalo do Hrvatske i njezinih stanovnika, već su prije nekoliko godina morali predvidjeti situaciju u kojoj će upravo nakon ovih izbora morati doći do – velike koalicije. Ako su za takvim rješenjem posegnuli kudikamo snažnije zemlje poput Njemačke ili Austrije, uistinu ne vidim razlog zbog čega nakon ovih izbora Vladu, proporcionalno broju osvojenih mandata, ne bi formirali HDZ i SDP! Pustite vi na stranu aktualni politički glib, verbalno blato koje oko sebe već danima prosipa dominantno Zoran Milanović. Ništa to ne mora značiti ako su pametni i ako žele stabilnu vladu. Jer, ma što oporba pričala i poručivala i ma koliko bilo ridikulozno ubacivanje predsjednika države – koji je tu funkciju inače, i ne samo zbog aktualnog ponašanja, srozao do najnižih granica – u njihovu predizbornu kampanju, njezine šanse da nakon izbora formira Vladu su – nikakve. Osim dakako ako ne misle u koaliciju staviti i Možemo! i Domovinski pokret. Jasno vam je kakav je to spoj nespojivog, jasno vam je kako jedino oni mogu dobiti izbore, ali što nakon njih? Na taj način, dakle povezivanjem SDP-ove koalicije, stranaka lijevog predznaka i krajnje hrvatske desnice te dakako manjina dobilo bi se vladu – kratkog roka trajanja. Izbjeglo bi se ponavljanje izbora, ali bi se jako brzo došlo do krize i – prijevremenih izbora. Pa iznova. Ni do čega. Kažem vam – velika koalicija najbolje je rješenje, rezolutan je Jakovčić.

Analitički nastrojen

Koliko god da mu se može prebaciti političku ostrašćenost i istinsku povezanost s lijevo-liberalnim IDS-om, beskompromisno ustrajava i na decentralizaciji zajamčenoj Ustavom. Do dana današnjeg neprovedenoj zakonodavnim okvirom. Apsolutno stoji i to da je riječ o jednom od najiskusnijih i vrlo analitički nastrojenih političara, aktivnih sudionika formativnog razdoblja hrvatske demokracije i države. K tome i osobe koja bez vrijeđanja jako dobro ocrtava politički i ljudski karakter najvažnijih protagonista aktualne hrvatske političke scene. Drugim riječima, Jakovčić je u ovom trenutku jedan od najboljih mogućih analitičara hrvatske predizborne stvarnosti, tim više jer je poznaje i »iznutra«.

Foto Milivoj Mijošek

– Rekao sam to u više navrata, ponovit ću: za ove današnje, političari iz devedesetih godina prošlog stoljeća kao i oni s početka aktualnog milenija su bili čista avangarda. Predsjednici? Tuđman je za aktualnog bio istinski gospodin, da o Mesiću, Josipoviću pa i Grabar-Kitarović ni ne govorim. Ovo što danas imamo na medijsko-političkom prostoru čisti je glib, političko blato čemu imamo najviše zahvaliti upravo aktualnom predsjedniku države. Zbog svega toga treba otvoreno reći kako nakon ovih izbora nikom neće biti lako stvoriti stabilnu vladu. HDZ i SDP za razliku od svih prijašnjih puta kad se znalo kako će se moći stvoriti logične postizborne koalicije, dakle desnica s desnicom, ljevica s ljevicom plus manjinski zastupnici, ovog puta nečem takvom ne možemo se nadati. Kad govorimo o IDS-ovoj koaliciji u kojoj participira nekoliko stranaka, prvenstveno tu mislim na iskusni i utjecajni PGS, ona će sigurno biti maksimalno principijelna i ni u kom slučaju neće koalirati samo zbog toga da bi koalirala. Da, sklona je lijevo-liberalnom profilu Vlade, ali ni u kom slučaju neće joj se prikloniti ne da li SDP čvrsta jamstva kako odmah nakon sastavljanja Vlade ide u zakonski provedivu decentralizaciju, kako će članak 135 Ustava pretvoriti u zakone. S HDZ-om IDS ne ide u koaliciju jer je ta stranka svojim temeljnim postavkama protiv decentralizacije, mada ni SDP i njegova moguća koalicija to također nigdje ozbiljno ne spominju, naglašava Jakovčić.

Daljnjom analizom ove kratke, ali »ubojite« predizborne kampanje uočava se kako se nikad nije više spominjalo – Ustav. On je zbog predsjedničkog »uleta« u parlamentarnu predizbornu kampanju postao jednim od najspominjanijih pojmova. Iako, evidentno, većina o njemu – pojma nema. Jakovčić pak Ustav tretira i doživljava na jedan sasvim drugačiji način.

Foto Milivoj Mijošek

– Da bi IDS koalirao, buduća Vlada mora poštovati Ustav. Kad Milanović već toliko ustrajava na propitivanju Ustava, neka ga poštuje, ne zbog IDS-a nego zbog Ustava, neka poštuje i članak 135. Mada, jako sam skeptičan po pitanju te nekakve moguće postizborne lijeve Vlade. Krenimo samo od »narikača« koje su unatoč činjenici da su brutalno izvrijeđane i ponižene, bespogovorno postale dio koalicije. U njoj bi se primjerice našao i Možemo! koji je za ukidanje županija što je tragedija! Kakva bi to bila lijeva Vlada koju bi morali sačinjavati i ultranacionalisti iz DP-a te umiveni nacionalisti iz Mosta?! Za IDS, ponavljam, a mogao bi i morao biti važan za dolazak do saborske većine, to nije prihvatljivo te u tako nečem sasvim sigurno neće sudjelovati. I ponavljam, nije problem samo u DP-u ili Mostu, lijevo opredijeljeni Možemo! primjerice ne podnosi IDS, a njihova čelnica Sandra Benčić ga čak i mrzi. Istina, sad kad bi joj trebali koalicijski mandati, promijenila je retoriku, prikriva svoje istinske stavove, direktan je Jakovčić.

Potencijalna kriza

Drugim riječima, smiješi nam se potencijalna parlamentarna kriza, kočenje razvoja demokratskih procesa, gospodarsko nazadovanje, osiromašenje stanovništva i egzistencijalna nesigurnost. Sve su stranke na neki način oslabjele. Kako trenutno predviđaju ankete, HDZ ne može ostvariti rezultat kao na prošlim izborima kad su mu za sastavljanje Vlade bili dovoljni manjinski glasovi. S druge strane, da bi se došlo do Vlade moraju si čvrsto stisnuti ruku i iskreno se zagrliti primjerice Sandra Benčić i Ivan Penava. Bez obzira na to što te dvije stranke danas odbijaju bilo kakvu moguću povezanost, s obzirom na to kakva nam je politička scena tom se na kraju i ne bismo začudili. Kako bi se osjećali pobornici njihovih stranaka? Svakako izdanima što bi po budućnost tih stranaka imalo nesagledive posljedice.

– Analitički sam, vrlo aktivno i jednako toliko konstruktivno participirao u slaganju predizbornih i postizbornih koalicija obje ne hadezeovske Vlade. Šestorke koja je pobijedila 3. siječnja 2000., kao i Kukuriku koalicije koju je, teškom mukom kad je vidio da mu drugačije nema izborne pobjede prihvatio i Zoran Milanović. Kukuriku koalicija! Vrijeme je da vam otkrijem kako je nastala. Kad je Zoran Milanović kao predsjednik SDP-a shvatio da neću čekati njegove egzibicije nego krenuti prema Stjepanu Mesiću kako bismo stvorili uvjerljivu koaliciju za sraz s tadašnjim HDZ-om, na čijem je čelu bila Jadranka Kosor, naglo je promijenio svoje ponašanje. Nazvao me i rekao: znaš, mogli bi se danas naći u Kastvu. I našli smo se u Kastvu, našli smo se u restoranu Kukuriku i stvorili istoimenu koaliciju. Ali, učinio je to kad je uvidio da njegove kalkulacije bez nas nigdje ne vode. A što čini isti taj Milanović nakon što je sastavio Vladu? Vrlo brzo iz nje izbacuje Veljka Ostojića koji je neprijeporni guru hrvatskog turizma, osoba koja je i danas zapravo ministar turizma u sjeni. To vam dovoljno govori o njegovom karakteru, o pouzdanosti koju možete imati u suradnji s njim. I o meni, koji sam mu apsolutno pa i presudno pomogao da postane premijer, govorio je odvratne stvari. Što me istina ne smeta. Ali smeta ono što je nedavno izjavio kako je »tužno za IDS da njime Jakovčić upravlja iz jednog tajlandskog resorta«. Što je notorna bedastoća jer niti ja s kime upravljam, niti je s ljudima koji danas vode IDS potrebno upravljati jer je riječ o sposobnim i samostalnom osobama koje su uostalom preokrenule negativne trendove IDS-a iz bliske prošlosti. Milanović je nepouzdan, dok političko blato koje oko sebe širi mogu definirati jedino pridjevom – strašno, ističe Jakovčić.

Foto Milivoj Mijošek

Slijedi li se njegova iskustva iz sastavljanja dvije navedene Vlade, stječe se utisak kako zapravo hrvatsku političku scenu uništavaju – taštine. One su kako se čini pogubne za unutarstranačku stabilnost, baš kao i za sliku koju o sebi stvara većina današnjih hrvatskih političkih stranaka. Kako zatomiti taštinu?

– Tako da kao ozbiljni ljudi o predizbornim strategijama počnete razgovarati mjesecima, ako ne i godinama unaprijed. I da svatko bude svjestan kako nisu najvažnije fotelje nego programi koji se k tome i mogu provesti. Pa ne može se HDZ smijeniti, srušiti tako da netko počne egzibicije nekoliko tjedana prije izbora. I da budem do kraja pošten, obje situacije i naknadne Vlade koje su u novijoj hrvatskoj povijesti srušile HDZ, dolazile su nakon velikih lomova, velikih padova u toj stranci. Prvi put je to bio nakon smrti predsjednika Tuđmana i nakon potpune integracije Hrvatske, drugi put kad je Ivo Sanader kao premijer završio u zatvoru, a naslijedila ga je politički nedovoljno iskusna i snažna Jadranka Kosor. Danas takva situacija nije, danas je HDZ jaka pa i stabilna stranka, pojašnjava nam Jakovčić.

Prognoza izbora

Vraćamo se u 8. izbornu jedinicu. Situacija u njoj djeluje jako predvidivom, mirnom. Kao da je »podjela plijena« već zaključena.

– Da, mirna je situacija u 8. izbornoj jedinici. Moguće je da će ljevica imati i do devet mandata što je nekako i očekivani rezultat, možda bude i bolje nego na prošlim izborima. HDZ, iako se stalno hvali kako je mnogo toga upravo on učinio, ali ne kaže da je to učinio s našim novcem, ima narasle simpatije, ali koliko god Oleg Butković pobirao simpatija, mislim da je HDZ-u »plafon« četiri mandata. Ono u što vjerujem su četiri mandata IDS-ove koalicije. Ponajprije, Dalibor Paus je ozbiljan čovjek koji je jako dobro proveo tranziciju IDS-a i vratio povjerenje građana u njega. IDS odlično stoji u čitavom nizu važnih istarskih gradova kao što su Rovinj, Poreč, Labin ili Novigrad gdje se njegovi postoci uredno zbrajaju i iznad 50, a uvjeren sam da će se jako vratiti povjerenje prema njemu i u Puli te Pazinu. Kad pak govorimo o PGS-u i Dariju Vasiliću, pa zar treba išta više reći, a da u njegovu korist ne govori činjenica kako je dulje od trideset godina na čelu Grada Krka, kako je čitav taj otok gdje se Vasiliću itekako vjeruje jako gospodarski i u svakom drugom smislu napredan. Tu je i Unija Kvarnera, a PGS je i u Rijeci uvijek u vrhu. Kažem, četiri mandata. Dolazimo i do SDP-a, a kad dođemo do njih dolazimo i do problema. Najveći je dakako taština Peđe Grbina. Kad govorimo o snazi ljevici u Istri govorimo o IDS-u, ne o SDP-u. A Grbin, umjesto da se kao hrabri lider prije svih Plenkoviću suprotstavi u 1. izbornoj jedinici kako to čine istinski hrabri političari, bježi u zabran svoje Pule i Istre. Na taj način minorizira ulogu Rijeke koja je sa svojom okolicom danas jedina istinska utvrda te stranke. Rijeka, Omišalj, Cres, Opatija, Matulji, Kastav, Klana, Čavle – sve te jedinice lokalne samouprave vode SDP-ovi ljudi. Ali Peđu to ne zanima, sebe gura na prvo mjesto u izbornoj jedinici gdje ne bi trebao ni biti, Mirelu Ahmetović na drugo, Puležanki Sanji Radolović daje vjerojatno sigurnu poziciju za prolazak u Sabor – no gdje je tu Rijeka kao apsolutni simbol vladavine SDP-a?! Kako će riječki birači reagirati? Neće li zbog toga dio njih prijeći koaliciji u kojoj je i PGS, pita se Jakovčić koji je najbliži razmišljanju da će uz navedene, vjerojatno u formaciji 4-4-4, iz osme izborne jedinice u parlament ući još i Možemo! te Most.

Što na kraju zaključiti: što nam je činiti nakon izbora?

– Biti pametan i odgovoran, stvoriti stabilnu koaliciju koja će na jednak takav način Hrvatsku voditi u bolju budućnost. Ponavljam, nemoguće je u ovom trenutku kirurški precizno prognozirati rezultate izbora, HDZ je u velikoj prednosti pred SDP-ovom koalicijom, njihovi partneri slijeva su nedovoljni za većinu. Kažem – velika koalicija! Uostalom, budimo do kraja iskreni, pa po čemu se danas toliko razlikuju HDZ i SDP da ne bi mogli biti stabilnim partnerima? HDZ je ukinuo kunu i uveo Hrvatsku u internacionalnu, šengensku zajednicu što je sasvim sigurno bila želja kao i stav SDP-a. S druge strane kakvu to lijevu ekonomsku politiku ima SDP? Nema nikakvu, kamoli lijevu! Plenkovićev HDZ je čvrsto u centru, s tek blagim otklonom prema desnoj strani. Ma kažem vam, malo lijevo, malo desno, ali i HDZ i SDP su danas u centru i jako bi dobro mogli funkcionirati. Istina, boljim se da su u tome zapreka neke silne taštine, neka silna prenemaganja, neka silna neshvaćanja realnosti u kojoj se nalazi današnja opozicija. Možda smo u krivu, možda HDZ opet dođe do rezultata kojim će s manjinama sam sastaviti vladu, možda me i SDP-ova koalicija iznenadi. Možda. Mada, preiskusan sam, previše sam predizbornih analiza napravio da bi me nešto značajno moglo baš do te mjere iznenaditi, posebno ne da na mjestu premijera ugledam neke od političara koji uporno pokazuju kako za tako nešto naprosto nemaju potrebni format i kapacitet.