Agonija obitelji Ilić iz Bora u Srbiji čija je dvogodišnja kćerkica ubijena 26. ožujka u Banjskom Selu još nije okončana. Ni nakon petnaest dana još nema traga tijelu nesretne djevojčice koju su tog dana ubila dvojica radnika lokalnog Vodovoda i njeno tijelo prvo odbacili na lokalnom deponiju, da bi ga potom prenijeli na nepoznatu lokaciju koju do danas ne žele otkriti.

Djevojčica je, podsjetimo, kobnog dana izašla iz dvorišta na ulicu dok je njena majka na trenutak otišla po bočicu s vodom. Srđan Janković (50) i Dejan Dragijević (50) prvo su ju udarili službenim autom i ubacili u gepek, da bi ju nakon što se probudila iz nesvijesti Dragijević zadavio, nakon čega su se riješili tijela.

Dva moguća razloga

Policija i spasilaški timovi već petnaest dana pretražuju sve lokacije na kojima bi moglo biti Dankino tijelo.

“Oprečne informacije stizale su do istražitelja svakodnevno, od trenutka kada je djevojčica nestala. Pretražen je svaki pedalj oko i na imanju Dragijevića i Jankovića, pregledane su sve kuće u susjedstvu, garaže, podrumi, šume, tuneli, bunari, ali ništa”, kaže izvor Kurira.

On je uvjeren da postoje samo dva moguća razloga zbog kojih ne žele otkriti gdje je tijelo.

“Jedan razlog je taj da se nadaju manjoj kazni, u smislu – nema tijela, nema djela. Drugi je mogući razlog da su s tijelom učinili nešto strašno. Slučaj nestale djevojčice od prvog je dana misteriozan, a ovakav epilog nitko nije mogao zamisliti”, dodao je izvor.

Nema tijela – nema djela

Bivši inspektor Odjela za krvne i seksualne delikte beogradske policije Dragiša Remović u karijeri je vidio brojne mučne i komplicirane slučajeve.

“Potraga za Dankinim tijelom, zapravo, nikad neće prestati. Ne postoji neki rok kada se potraga obustavlja. Osobe, žive ili mrtve, zauvijek ostaju na listi nestalih i za njima će policija nastaviti tragati, iako vjerojatno nešto manjim intenzitetom”, priča Remović za Nova.rs.

Navodi da za istragu i kasniji sudski postupak tijelo nije ni potrebno, ukoliko ima drugih materijalnih dokaza koje tužiteljstvo može izvesti.

DNK tragovi

“To da nema tijela – nema djela više ne vrijedi. Ta su vremena prošla. Evo konkretno, u slučaju suđenja grupi Veljka Bjelivuka nemate tijela, ali imate druge dokaze, svjedoke pokajnike, a pronađeni su i DNK tragovi žrtava. U ovom slučaju ne postoji nikakav insajder ili svjedok pokajnik, ali čak i bez tijela oni mogu biti osuđeni, ukoliko postoje drugi materijalni dokazi. Važno je da ih istraga „veže“ za mjesto i za žrtvu. Ukoliko na automobilu ili u njemu budu pronađeni tragovi njene DNK, to može biti ključni dokaz za istragu, jer nema drugog racionalnog objašnjenja za biološke tragove malene u vozilu”, objašnjava bivši inspektor.

Problem će, međutim, biti ukoliko DNK ne bude pronađen, jer usprkos priznanju u policiji, osumnjičeni uvijek mogu promijeniti iskaz.

“To se može očekivati i to se često događa. Upravo zato su važni ti drugi materijalni dokazi, jer se ne može sve zasnivati samo na priznaju. Jedna stvar mi nije jasna. Kad su već priznali da su ubili djevojčicu i ako su ju bacili na deponij, kako nisu nađeni nikakvi tragovi? Jedino da su je stavili u nešto, neku vreću. Problem mogu biti i životinje koje su možda oštetile tijelo, ali bi neki trag svejedno morao ostati”, navodi Remović za Nova.rs.