SDP bi se mogao naći u vrlo teškoj poziciji malo više od godinu dana do lokalnih izbora
Pred SDP-om i koalicijskim partnerima nije nimalo lagan zadatak pobjede na parlamentarnim izborima koji će se održati 17. travnja. Da bi misija detronizacije HDZ-a bila uspješna, jedan od preduvjeta je dobar izborni rezultat u 8. izbornoj jedinici. Kako sada stvari stoje, moglo bi prije biti da će se u biračkoj utvrdi SDP-a ponoviti mršavi rezultati od prije četiri godine nego što će SDP-ova koalicija ostvariti izvanredan izborni rezultat. Te 2020. u koaliciji sa SDP-om bili su i IDS i PGS, a osvojeno je osam mandata, četiri, rekordna mandata, osvojio je HDZ, dok su po jedan mandat osvojili Radnička fronta i Most.
Ovaj put IDS i PGS ne idu sa SDP-om, iako je Peđa Grbin na prosvjedu u Zagrebu uoči raspisivanja izbora najavio veliku koaliciju. Planovi su propali onog časa kada se u cijeloj priči pojavio predsjednik Zoran Milanović koji je imao sjajan plan – ostati ušančen na Pantovčaku, a u isto vrijeme biti na listi SDP-ove koalicije u 1. izbornoj jedinici i premijerski kandidat ako se izborno ili postizborno skupi dovoljan broj zastupnika. Na početku je taj grom iz vedrog neba imao pozitivan učinak kada je riječ o rejtingu SDP-a, ali najavljena velika koalicija brzo se raspala. Taj raspad mogao bi imati najviše negativnog utjecaja upravo u 8. izbornoj jedinici.
Da stvari ne stoje baš najbolje i da na Korzu 6 ne vlada velika euforija, pokazao je prosvjed »Dosta je« na Trgu 128. brigade HV-a. Točnije pokazao je odaziv na prosvjed koji je bio takav da je čak i HDZ-ovcima bilo neugodno gledati nedostatan broj ljudi na prosvjedu stranačke koalicije koja puca na izbornu pobjedu. Kao što je jedan od HDZ-ovaca primijetio na Korzu, više naš Joso Rupčić skupi ljudi na Brašćinama kada su izbori za mjesne odbore, nego što je SDP skupio na prosvjedu. Nije to daleko od istine, a pitanje je zašto je to tako.
Kada se pogleda tko su bili govornici, nije teško zaključiti da se većina SDP-ovih birača ne može identificirati s njima. Ako izuzmemo političku tajnicu SDP-a Mirelu Ahmetović, jasno je da SDP-ovci mogu samo pristojnosti radi poslušati što im imaju za reći Dalija Orešković čija je stranka član SDP-ove koalicije. Da se pitalo bilo kojeg čovjeka na prosvjedu zna li ikoga u Rijeci koji je član njezine stranke, odgovor bi bio da nemaju pojma. Ili dopredsjednik Centra Marin Račić koji je u Gradsko vijeće ušao na nezavisnoj listi Davora Štimca koja se u međuvremenu raspala. Teško je očekivati da će SDP-ovce ponijeti euforija ako su im oni koji ih vode u borbu protiv HDZ-a Dalija Orešković i Marin Račić.
Na prosvjedu je bio i gradonačelnik Marko Filipović. Koji nije kandidat na SDP-ovoj listi. Što je u redu jer valja podržati njegovo obrazloženje da je njegov posao previše odgovoran da bi se natjecao na izborima za parlament. On je i predsjednik riječkoga SDP-a. I sada bi on trebao uzeti transparent i krenuti na barikade zajedno sa svojim drugovima, ponesen retorikom u Gradskom vijeću oporbenog Marina Račića iz Centra. To je nemoguća misija i samo pristojnost i činjenica da je u tijeku kampanja priječi da se s Korza 6 provali nezadovoljstvo.
Kada se tome doda sastav liste za 8., ali i za 7. izbornu jedinicu koja je rezultat kvota i najtrulijih kompromisa zahvaljujući kojima su opet izvisili Vojko Obersnel i Željko Jovanović, teško je očekivati pobjedničku euforiju koja će rezultirati animiranjem što većeg broja birača. Tako, primjerice, na ulaznim mjestima za Sabor na listi u 8. jedinici nema nikoga iz Rijeke. A oni koji izađu i koji su zbunjeni svim onim što se događa, ovaj će put na lijevom centru imati i te kako izbora. IDS i PGS, kojima se pridružila i Unija Kvarnera, biračima su sigurno zanimljiva opcija. Tu treba dodati Radničku frontu i Možemo!. Možda neće osvojiti saborski mandat, ali sigurno će uzeti dobar dio glasova SDP-u. Cijela ta gužva u šesnaestercu za izbore odražava se i na rad lokalnog predstavničkog tijela, ali i na lokalne izbore koji će se održati za nešto više od godinu dana. Moglo bi se reći da će SDP i Filipović kratkoročno profitirati jer su potencijalno dobili još jedan glas u Gradskom vijeću. Riječ je o Marinu Račiću koji je sav ozaren izašao na SDP-ovu prosvjednu binu, brzo zaboravivši da je ustvari dio riječke oporbe. Činilo se da mu nije nimalo neugodno jer su važnije direktive iz Splita od dosljednosti i političkih načela. No, dugoročno, a u slučaju lošeg izbornog rezultata na parlamentarnim izborima, SDP bi se mogao naći u vrlo teškoj poziciji malo više od godinu dana do lokalnih izbora.
Kanoćal
(Ne)moguća SDP-ova misija
Damir Cupać
28. ožujak 2024 08:36
Peđa Grbin / Photo: Davorin Visnjic/PIXSELL
SDP bi se mogao naći u vrlo teškoj poziciji malo više od godinu dana do lokalnih izbora
Pred SDP-om i koalicijskim partnerima nije nimalo lagan zadatak pobjede na parlamentarnim izborima koji će se održati 17. travnja. Da bi misija detronizacije HDZ-a bila uspješna, jedan od preduvjeta je dobar izborni rezultat u 8. izbornoj jedinici. Kako sada stvari stoje, moglo bi prije biti da će se u biračkoj utvrdi SDP-a ponoviti mršavi rezultati od prije četiri godine nego što će SDP-ova koalicija ostvariti izvanredan izborni rezultat. Te 2020. u koaliciji sa SDP-om bili su i IDS i PGS, a osvojeno je osam mandata, četiri, rekordna mandata, osvojio je HDZ, dok su po jedan mandat osvojili Radnička fronta i Most.
Ovaj put IDS i PGS ne idu sa SDP-om, iako je Peđa Grbin na prosvjedu u Zagrebu uoči raspisivanja izbora najavio veliku koaliciju. Planovi su propali onog časa kada se u cijeloj priči pojavio predsjednik Zoran Milanović koji je imao sjajan plan – ostati ušančen na Pantovčaku, a u isto vrijeme biti na listi SDP-ove koalicije u 1. izbornoj jedinici i premijerski kandidat ako se izborno ili postizborno skupi dovoljan broj zastupnika. Na početku je taj grom iz vedrog neba imao pozitivan učinak kada je riječ o rejtingu SDP-a, ali najavljena velika koalicija brzo se raspala. Taj raspad mogao bi imati najviše negativnog utjecaja upravo u 8. izbornoj jedinici.
Da stvari ne stoje baš najbolje i da na Korzu 6 ne vlada velika euforija, pokazao je prosvjed »Dosta je« na Trgu 128. brigade HV-a. Točnije pokazao je odaziv na prosvjed koji je bio takav da je čak i HDZ-ovcima bilo neugodno gledati nedostatan broj ljudi na prosvjedu stranačke koalicije koja puca na izbornu pobjedu. Kao što je jedan od HDZ-ovaca primijetio na Korzu, više naš Joso Rupčić skupi ljudi na Brašćinama kada su izbori za mjesne odbore, nego što je SDP skupio na prosvjedu. Nije to daleko od istine, a pitanje je zašto je to tako.
Kada se pogleda tko su bili govornici, nije teško zaključiti da se većina SDP-ovih birača ne može identificirati s njima. Ako izuzmemo političku tajnicu SDP-a Mirelu Ahmetović, jasno je da SDP-ovci mogu samo pristojnosti radi poslušati što im imaju za reći Dalija Orešković čija je stranka član SDP-ove koalicije. Da se pitalo bilo kojeg čovjeka na prosvjedu zna li ikoga u Rijeci koji je član njezine stranke, odgovor bi bio da nemaju pojma. Ili dopredsjednik Centra Marin Račić koji je u Gradsko vijeće ušao na nezavisnoj listi Davora Štimca koja se u međuvremenu raspala. Teško je očekivati da će SDP-ovce ponijeti euforija ako su im oni koji ih vode u borbu protiv HDZ-a Dalija Orešković i Marin Račić.
Na prosvjedu je bio i gradonačelnik Marko Filipović. Koji nije kandidat na SDP-ovoj listi. Što je u redu jer valja podržati njegovo obrazloženje da je njegov posao previše odgovoran da bi se natjecao na izborima za parlament. On je i predsjednik riječkoga SDP-a. I sada bi on trebao uzeti transparent i krenuti na barikade zajedno sa svojim drugovima, ponesen retorikom u Gradskom vijeću oporbenog Marina Račića iz Centra. To je nemoguća misija i samo pristojnost i činjenica da je u tijeku kampanja priječi da se s Korza 6 provali nezadovoljstvo.
Kada se tome doda sastav liste za 8., ali i za 7. izbornu jedinicu koja je rezultat kvota i najtrulijih kompromisa zahvaljujući kojima su opet izvisili Vojko Obersnel i Željko Jovanović, teško je očekivati pobjedničku euforiju koja će rezultirati animiranjem što većeg broja birača. Tako, primjerice, na ulaznim mjestima za Sabor na listi u 8. jedinici nema nikoga iz Rijeke. A oni koji izađu i koji su zbunjeni svim onim što se događa, ovaj će put na lijevom centru imati i te kako izbora. IDS i PGS, kojima se pridružila i Unija Kvarnera, biračima su sigurno zanimljiva opcija. Tu treba dodati Radničku frontu i Možemo!. Možda neće osvojiti saborski mandat, ali sigurno će uzeti dobar dio glasova SDP-u. Cijela ta gužva u šesnaestercu za izbore odražava se i na rad lokalnog predstavničkog tijela, ali i na lokalne izbore koji će se održati za nešto više od godinu dana. Moglo bi se reći da će SDP i Filipović kratkoročno profitirati jer su potencijalno dobili još jedan glas u Gradskom vijeću. Riječ je o Marinu Račiću koji je sav ozaren izašao na SDP-ovu prosvjednu binu, brzo zaboravivši da je ustvari dio riječke oporbe. Činilo se da mu nije nimalo neugodno jer su važnije direktive iz Splita od dosljednosti i političkih načela. No, dugoročno, a u slučaju lošeg izbornog rezultata na parlamentarnim izborima, SDP bi se mogao naći u vrlo teškoj poziciji malo više od godinu dana do lokalnih izbora.