Tina Perić Lukačević, Foto: Ana Kriižanec
Doule su u posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj doživjele boom
povezane vijesti
Porod. Istovremeno najsnažniji i najranjiviji događaj. Bez obzira koliko knjiga pročitali, pripremali se i informirali, pitanja će biti uvijek, a dolaskom termina, odnosno dana kada beba odluči doći na svijet, ista se samo još više gomilaju.
Iznimno je olakšavajuće uza sebe tijekom tog perioda imati podršku, nekoga tko će moći pružiti sigurnost, mir i znanje.
Imati doulu uz sebe tijekom trudnoće i poroda, ali i u postpartumu nije nipošto nova stvar, ali je u zadnje vrijeme sve popularnija, i to ne bez razloga. Upravo doule su tu da informiraju, umire i budu uz žene u periodu kada im je pomoć najpotrebnija.
Ovoga se tjedna obilježavao Svjetski tjedan doula, a tim povodom razgovarali smo s Tinom Perić Lukačević, doulom koja je odlučila upravo na ovaj način biti tu za žene.
Želja i ljubav
Možete li nam objasniti tko je točno doula?
– Doule su educirane osobe koje pružaju emocionalnu, fizičku, informativnu i neosuđujuću podršku ženama tijekom trudnoće, poroda i postpartuma. Bitno je za napomenuti da doule nisu medicinsko osoblje i ne izvršavaju preglede ili medicinske intervencije.
Što doula radi?
– Postoji niz različitih načina rada doula sa ženama. Kroz prenatalne razgovore pruža se podrška u obliku informiranja, slušanja i povjeravanja o mogućim brigama, strahovima i očekivanjima.
U samom porodu doula, bilo da je prisutna u rodilištu ili kod kuće, koristi nefarmakološke metode ublažavanja boli (masaže, akupresuru, tehnike disanja), predlaže mijenjanje položaja, određene pokrete, podsjeća na unos tekućine i hrane, drži siguran prostor za slobodno izražavanje žene prema njezinom osjećaju u danom trenutku. Valja napomenuti da, iako je doulin fokus na ženi, podrška se također pruža i partneru.
Što je potrebno za postati doulom?
– Prije svega želja i ljubav prema pružanju podrške drugima. Biti tu za osobu pokraj sebe – u potpunosti prisutna, s fokusom koji ne vrluda, u današnjem ubrzanom tempu zna biti jako izazovno.
Kada se odlučite da je doulaštvo nešto što bi vas ispunjavalo potrebno je završiti temeljnu obuku za doule koja se održava u Hrvatskoj udruzi doula u Zagrebu i učlaniti se u udrugu. Sve aktivne doule tada biraju mentoricu i ulaze u trening i proces certifikacije koji traje minimalno godinu dana.
Doule u treningu mogu podržavati žene, a po dobivenom certifikatu stječu još jedan stupanj priznanja i na internacionalnoj razini jer je Hrvatska udruga doula članica međunarodne Europske mreže doula (EDN).
Tina Perić Lukačević, Vanda Kabalin, Morena Scotti Andrić i Rafaella Redžepi na radionici u Dječjoj kući, Foto: Ana Križanec
Ogromni misterij
Koliko se dugo bavite doulaštvom?
– Aktivna sam članica Hrvatske udruge doula godinu dana, a trenutno radim na certifikatu pod mentorstvom dugogodišnje riječke doule Tatjane Ljuštine Milaković.
Kako ste se odlučili postati doulom? Koji je bio povod toj odluci?
– Trudnoća i porod bili su mi ogromni misterij, a iz toga je proizlazio strah. Mislila sam da je to nešto najteže i najstrašnije što ti se može dogoditi. I onda sam, kao već odrasla djevojka krenula istraživati što se to točno događa s našim trudnim tijelima i tijelima koja rađaju.
Slušala sam priče žena oko sebe i shvatila da su pozitivna iskustva s poroda iznimno rijetka i to me zaintrigiralo. U tom procesu susrela sam se s pojmom doula, a zahvaljujući doulama prvi put došla u kontakt s fiziološkim porodima, porodima u vodi, porodima kod kuće, nježnim carskim rezovima i pozitivnim iskustvima žena i to mi je promijenilo perspektivu.
Pričekala sam da želja sjedne na mjesto i krenula u doulaštvo.
»Prisustvo doule nije nužno u rodilištu; dobro ju je imati uz sebe kod kuće, kada porod krene, jer pruža podršku i ženi i partneru, smiruje dinamiku i moguću nervozu, što je iznimno važno za napredak poroda i ulazak u aktivnu fazu kada se preporuča odlazak u rodilište
Koliko je trajao čitav proces vašeg postanka doulom?
– Položila sam program temeljne obuke za doule pod vodstvom Reke Dezsi, doule i međunarodne edukatorice iz Mađarske i Anite Budak, doule i predsjednice HUD-a. Zatim sam postala aktivna članica i porodna doula u treningu te sam i dalje pod mentorstvom i radim na certifikaciji.
Leži li iza toga određeno medicinsko obrazovanje i kolike vam kompetencije pružaju same edukacije?
– Edukacija doula, kao što sam napomenula, nije medicinsko obrazovanje, jer doule nisu medicinsko osoblje niti vrše medicinske preglede i intervencije. Pristup u edukaciji doula jest holistički, pritom mislim na razumijevanje poroda kao procesa u kojemu mnogo različitih faktora mora biti zadovoljeno kako bi se razvio njegov prirodni tijek (govorim o fiziološkom porodu).
Učimo o psihološkoj strani poroda, utjecaju hormona na različite faze poroda, te važnosti osluškivanja žene i praćenja njezina ponašanja i intuicije kako bi mogle pružiti podršku kakva joj je u tom trenutku potrebna.
Znanje stječemo i o anatomiji poroda, različitim položajima rađanja, nefarmakološkim metodama ublažavanja boli, aromaterapiji i masažama.
Koja je razlika između prvog i drugog stupnja edukacije?
– Prvi stupanj edukacije, temeljna obuka za doule obavezna je edukacija za sve koji žele postati aktivna doula u udruzi, međutim nastavak angažmana u udruzi nije nužan za sve koji se prijave i polože temeljnu obuku.
Holistički edukacijski pristup pogodan je za dobivanje znanja koje će vam koristiti u životu, bez obzira planirate li biti doula ili ne. Drugi stupanj edukacije pokrenut je kroz Erasmus+ projekt koji je u suradnji s Islandskom udrugom doula »Hond i hond doula«, a omogućiti će svim aktivnim članicama udruge narednih godinu dana besplatne napredne obuke.
Doula radionice u Dječjoj kući, Foto: Ana Križanec
Neosuđujuća podrška
U kojoj mjeri su doule tražene u Hrvatskoj?
– Doule su u posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj doživjele boom, sve su više prisutne u medijima, a parovi se rado odazivaju i na radionice i programe u njihovoj organizaciji. Potražnja za angažmanom češća je u većim gradovima, dok se u manjim sredinama još polako širi glas o tome što doule rade i koji su benefiti takve vrste podrške.
Koliko ih trenutno ima kod nas?
– U Hrvatskoj udruzi doula trenutno ima 40 aktivnih članica – porodnih i postpartum doula.
Kakav je odnos liječnika prema doulama?
– Na samim počecima rada udruge 2013., odlazak na porode u rodilišta bio je vrlo izazovan. Iskustva kolegica često nisu bila najpozitivnija, što je u potpunosti razumljivo s obzirom da je takav vid podrške bio nešto novo i drugačije, a to za sobom nosi nepovjerenje.
Međutim, danas HUD ima rješenje Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske u kojemu piše da su doule dobrodošle u svim rodilištima u Hrvatskoj. Nažalost, budući da svako rodilište ima svoju autonomiju po pitanju pratnji na porodu, i dan danas nailazimo na pojedine otpore. U posljednjih 10 godina članice HUD-a podržale su 600 žena u 19 rodilišta.
Gdje prestaje doulina domena, a počinje liječnička i koliko imate autonomije u obavljanju svog posla u rađaonici?
– Doule nisu medicinsko osoblje, bilo što se vezuje za medicinske intervencije, asistencije i ostalo izlazi iz opisa rada doule. Također, doule se ne izlažu savjetima i mišljenjima u donošenju odluka, donosioci odluka su žena i njezin partner, te medicinski tim. Doulina uloga je isključivo pružanje neosuđujuće podrške.
»Posao u rađaoni« za doule jest biti prisutna, razumjeti potrebe žene, ohrabrivati je, predložiti promjenu položaja (ako odgovara) i jednostavno vjerovati u nju.
Nije jednostavno verbalizirati što doula točno radi, u izazovnim situacijama kada se dinamika poroda ubrza i prevlada uznemirenost ili strah od boli, smirenost doule i nježan dodir mogu regulirati ženin živčani sustav i na taj način pomoći da porod nastavi teći zbog lučenje oksitocina (hormona ljubavi).
Doula radionice u Dječjoj kući, Foto: Ana Križanec
Ne zamjenjuju partnere
Kako se u odnos doule uklapa partner?
– Doule ne zamjenjuju partnere, to je česta zabluda. Ako imate doulu, partner je i više nego dobrodošao na svaki susret i razgovor. Dapače to je vrsta povezivanja na drugačijoj razini jer se par zajedno priprema za dolazak djeteta.
Pružanje podrške partneru ponekad znači puno za cjelokupnu atmosferu jednom kada porod krene jer i u brizi i iz dobrih namjera može se požurivati odlazak u rodilište, što nije uvijek potrebno, a doule su tada korisne u smirivanju adrenalina.
Mogu li na porodu biti prisutni partner i doula?
– U rodilištima je dozvoljena samo jedna osoba kao pratnja u porodu. Često su doule angažirane za pružanje podrške kod kuće do odlaska u rodilište, kada je pratnja partner.
Koliko košta imati doulu?
– Kombinacije usluga koje doule pružaju vrlo su raznolike, mogu se angažirati za individualna savjetovanja, online/telefonsku podršku, uživo podršku na porodu, podršku u postpartumu, a cijena varira od 50 eura za individualna savjetovanja od nekoliko sati, pa sve do 500 eura za paket prenatalnih razgovora, 24/7 dežurstvo u terminu poroda, podršku i prisustvo na porodu, te postpartum posjete.
Cijene se kreću ovisno o odabranom paketu i gradu u kojemu se nalazite. HUD doule organiziraju niz besplatnih online, ali i radionica uživo za trudnice i partnere (preporučam praćenje FB stranice udruge kako bi bili informirani o radionicama u vašoj blizini).
Već treću godinu za redom provodi se projekt »Podržano u majčinstvo« kroz koji se do sada virtualno podržalo 55 žena.
Projekt je osmišljen na način da omogući besplatnu online podršku ženama u cijeloj RH u periodu od 34. tjedna trudnoće do 4-6 tjedana nakon poroda. Cilj je stvaranje zajednica žena koje će si međusobno pružati podršku u prvim danima i mjesecima majčinstva nakon završetka projekta.
Angažman doule u nekim situacijama jest privilegija u kontekstu ekonomske situacije koja to dopušta, međutim, otvorenost za dogovor uvijek postoji i smatram da ako je podrška potrebna, onda je ispunjavanje te potrebe na prvom mjestu.
Doula radionice u Dječjoj kući, Foto: Ana Križanec
Osjećaj zahvalnosti
Zašto je po vama bitno i dobro uz sebe imati doulu?
– Bitno je imati podršku, nekoga kome vjeruješ, tko te smiruje, poštuje i vjeruje tebi, tvom tijelu i tvojim odlukama, to ne mora biti doula. To može biti bilo tko koga prepoznaješ u ovom opisu.
Doule ovdje imaju prednost isključivo zbog toga što su educirane i imaju iskustva rada sa ženama. Prisustvo doule nije nužno u rodilištu; dobro ju je imati uz sebe kod kuće, kada porod krene, jer pruža podršku i ženi i partneru, smiruje dinamiku i moguću nervozu, što je iznimno važno za napredak poroda i ulazak u aktivnu fazu kada se preporuča odlazak u rodilište.
Što biste izdvojili kao najljepši, a što kao najteži dio doulaštva?
– Najljepši dio je osjećaj zahvalnosti koji se dobije kao povratna informacija. Kada dobiješ do znanja da se zbog tebe žena nije osjećala usamljeno, nego naprotiv, osnaženo i uzbuđeno dok prolazi kroz jedan od najintenzivnijih, najemotivnijih i najranjivijih trenutaka u životu, a ti pritom imaš privilegiju da si pozvana u taj mali, intimni krug koji je svijet za sebe.
Najteži dio izdvojila bih kao granicu pomoći i podrške koju mogu pružiti u danom trenutku ženama koje daju sve od sebe za tek rođene bebe, u boli od poroda, u boli od dojenja, u boli od oscilacije hormona – kada se sve čini kao da traje zauvijek i potrebna je utjeha, a ništa ne tješi osim vremena koje mora proći.
Koji je vaš savjet za žene koje žele odabrati svoju doulu – kako ju odabrati?
I- straži aktivne doule na tvom području, javi im se i organizirajte susret. Ako ti se svidi na prvu i »kliknete« to je to. Ako te nešto »grebe« iznutra i misliš da si nećete odgovarati, traži dalje.
Također, ako je tvoja situacija specifična (npr. VBAC – vaginalni porod nakon carskog reza), raspitaj se za angažman doule koja je svoju edukaciju fokusirala na specifičnu vrstu poroda. Važno je napomenuti da doule pružaju podršku za sve vrste poroda – svaki porod jednako je vrijedan podrške.
Uloga doula u traumatičnim iskustvimaPuno je žena u zadnje vrijeme u regiji skupilo hrabrosti i progovorilo o nekim stravičnim situacijama s poroda. Kakvo je stanje u hrvatskim bolnicama iz vašeg iskustva te koju ulogu ovdje igraju doule? – Važno je da se govori o iskustvima poroda, pozitivnim i negativnim, a kada su negativna toliko teška da postaju traumatična, dijeljenje istih ima i iscjeljujući učinak. Ženska solidarnost pomaže shvatiti da nismo same i da se nažalost traumatična iskustva događaju velikoj većini žena oko nas. Teške priče s poroda koje ponekad uključuju i opstetricijsko nasilje vrlo su kompleksne jer se vežu i za problem preopterećenog zdravstvenog sustava, burn outa medicinskog osoblja i nedostataka vremena i psihološke podrške za emotivno procesuiranje teških slučajeva s kojim se svakodnevno suočavaju. Nažalost, sve se zakovitla i začarani krug se samo okreće. |