RIJEKA – Da se radi zaista o posebnome sastavu jedinstvenoga zvuka, dokazao je još jednom nepretenciozni, ali moćan trio Pocket palma sinoć u riječkome Pogonu kulture.

U sklopu svoje posljednje turneje, nakon početne zagrebačke stanice uslijedio i iščekivani sastanak tročlanog zagrebačkog sastava i s riječkom publikom koju, sudeći po dojmovima i uzvicima, nipošto nisu ostavili ravnodušnom.

Izvodeći svoje hitove ponajprije sa svojega zadnjeg hvaljenog albuma koji je izašao u rujnu prošle godine, no i s prvoga, svojim autentičnim retro synthwave zvukom Luka Vidović, Anja Papa i Bruno Žabek, stvorili su atmosferu “feel good” ugođaja, pozitivnih vibracija, plesnog, na trasi gotovo transcendirajućeg, pa i oniričkog. Kombinacija dvaju albuma identična synthwave zvuka, onoga ponešto “težeg”, tamnijeg kolorita, kao i onoga koji djeluje “light(er)”, spoj je različitih osjećaja i raspoloženja koje općenito njihova glazba izaziva, pa se radi o svojevrsnom balansu ugode uvijek iste naravi, one koje odvodi na neka putovanja, gotovo pa osjećajno izmješta, nadaje, i, dakako, želju stvara.

Kako su i ranije najavili, osim sa zadnjeg albuma i između ostalog pjesama “Četiri zida”, “Ne mogu biti kao oni” i drugih, popularni trio izvodio je i neke od svojih najpopularnijih pjesama, one od publike omiljene; na repertoar je uvrštena i “Malena”, a prisjetili su se i svojih pjesama poput one “Sjećanja” s kojima su osvojili domaću publiku, jasno je, jedinstvenim izričajem koji podsjeća na neka prošla razdoblja i postaje regerenator onoga što se po nekima smatra možda i najboljim razdobljem u povijesti glazbe – slavnih osamdesetih.

Triu je, kazali su, ovo bio najbolji koncert u Rijeci, a publiku su osim prepoznatljiva i zarazna zvuka osvojili i pjevačkom spregom, jer razlike u tome kako zvuče studijski i uživo ni nema. Ili možda ima, jer ono “svaki put kad čujem da/ preskočiš dah, dišem za nas/ snaga oceana čuva nas” uživo ipak dobiva jednu veću snagu. Sjećanja.