Još jednom nam se javio Dario Babić, ribolovac koji ciljano lovi komarče. I ovoga je puta bio jako uspješan s tim da je bez ikakvih tajni svoj doživljaj odlučio podijeliti s nama.

Evo što nam je Dario ispričao o tome:

– Dan prije ribolova gledam prognozu i vidim isto vrime kao i zadnji put kada sam ulovio četiri velike komarče, dan koji će ostati zauvijek u mom sjećanju.

Oni koji love, jako dobro znaju koliko je to rijetko i koliko moraš bit uporan da bi stvario takav uspjeh – priča nam Dario.

Dižem se taj dan ujutro oko pet sati i otkrivam da pada lagana kišica. Dolazim na poziciju već mokar i kažem sebi:

– Ajde kad si već došao, nema sad odustajanja, zabacit par puta i doma…

A pribor kojim sam lovio je bio baš za komarče. To su štapovi dugi 4,20 metara, akcije od 100 do 250 grama, a mašine Shimano Ultegra 14000, s osnovom 0,35 milimetara i predvezom 0,33 milimetra. Udice su 2/0 i najčešće koristim olovo od 80 do 100 grama.

Naravno, ako je prejak kurenat onda idem i sa težim olovima – nastavlja Dario svoju priču.

– I nakon samo pola sata štap se počinje lagano savijati. Riba izvlači najlon jako sporo tako da sam odmah znao da se radi o većoj ribi.

Srce na 200 otkucaja!

Hvatam štap, čekam da mi još malo izvuče i bum, kontra!

Tko me prati, zna o kakvoj se kontri radi.

Počinje lagano privlačenje prema obali. Vučem, vučem i kao da je više ne osjećam, a nisam je osjetio jer je plivala prema meni.

I kako dolazi bliže kraju tako počinje sve više vući kao luda. Ja ne mogu vjerovati da sam opet uhvatio veću, i to nakon samo par dana.

Srce hoće iskočiti van!

Hvatam ušatac i molim Boga da mi ne ispadne.

Nema nikoga da mi pomogne i sreća, uspijevam je ubaciti u ušatac.

Taj osjećaj znaju samo oni koji su to doživili. Ja vam to ne mogu riječima opisati…

Odma nakon tog ulova zovem svoje prijatelje Dalibora i Stjepana da mi se pridruže.

Stjepan dolazi, zabacuje i nije prošlo ni 10 minuta, zuja zvoni kao nikad.

Ja sam mislio da je morski pas. Stjepan udara kontru, a štap savijen skoro da pukne.

Mi se deremo kao mala djeca i opet srce preko 200 otkucaja.

Ja snimam. U jednoj ruci kamera, a u drugoj ušatac. Baš velika borba.

I nakon par minuta vadimo komarču. Stjepan skače od sreće jer je taj ulov njegov osobni rekord.

I jednom i drugom nam je osmjeh od uha do uha jer drugačije i ne može biti.

Eto, za taj osjećaj vrijedi živjeti – ispričao nam je Dario Babić.

A svi koji žele vidjeti, gdje, kada i kako Dario lovi svoje komarče to mogu vidjeti klikom na ovaj link.