Faktograf je objavio izdvojeno mišljenje troje sudaca Ustavnog suda – Andreja Abramovića, Lovorke Kušan i Gorana Selaneca – koji su bili protiv upozorenje koje je Ustavni sud u ponedjeljak uputio predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću i SDP-u.

Premda smatraju da se Milanović ne može uključiti u izbore, iznijeli su niz ozbiljnih zamjerki na upozorenje koje je objavio predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović. Svoje izdvojeno mišljenje obrazložili su na 20 stranica koje je Faktograf dobio na uvid.

Ustavni sud je, podsjetimo, zaključio kako bi bilo protuustavno da se Zoran Milanović s pozicije predsjednika Republike natječe na parlamentarnim izborima. Predsjednik suda Miroslav Šeparović upozorio je i predsjednika i SDP da smjesta moraju prestati s protuustavnim djelatnostima.

Šeparović je kazao na konferenciji za novinare kako bi u slučaju kršenja tog upozorenja Ustavni sud mogao poništiti sve izborne radnje, uključujući odluku o raspisivanju izbora, ali i da je moguće poništenje izbora.

Sudac Andrej Abramović bio je jedan od dvoje sudaca Ustavnog suda (druga je bila Ingrid Antičević) koji su glasali protiv izdanog upozorenja, a suci Lovorka Kušan i Goran Selanec napustili su sjednicu prije glasanja, izvijestio je Šeparović novinare, ne objasnivši njihove razloge.

Odlučili da im neće objaviti mišljenja

Oni se nisu mogli saznati i zato jer je većina ustavnih sudaca na sjednici odlučila kako u predmetima nadzora ustavnosti i zakonitosti izbornog postupka koje Ustavni sud pokreće vlastitom inicijativom, suci i sutkinje koji se ne slažu sa stajalištima većine ne mogu pisano izdvojiti svoje mišljenje kojim obrazlažu razloge neslaganja sa stajalištima većine, kako bi ono bilo objavljeno zajedno s upozorenjem koje izdaje Ustavni sud.

Smatrajući da takvo postupanje predstavlja ograničenje jamstva nezavisnosti pozicije ustavnih sudaca i sutkinja koji se ne slažu s načinom na koji većina odlučuje u takvim predmetima, troje sudaca svejedno je sastavilo i upozorenju priložilo svoje izdvojeno mišljenje, pozivajući se na stavak 4. članka 27. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH u kojem je navedeno da sudac Ustavnog suda koji izdvoji mišljenje dužan ga je pisano obrazložiti.

U najbitnijem, i ovo troje sudaca slaže se da predsjednik Republike ne može s te funkcije sudjelovati u parlamentarnim izborima, ali smatraju kako su suci Ustavnog suda svoje zaključke trebali detaljnije obrazložiti te da oni nisu doneseni u primjerenoj formi, odnosno da postupak sudaca Ustavnog suda nije bio pravičan prema SDP-u.

Sud trebao donijeti “odluku”, a ne “upozorenje”

Izdvojeno mišljenje sastoji se od četiri tematska dijela.

U prvom dijelu izražavaju protivljenje odluci da se u konkretnom postupku odlučuje u formi koja je, smatraju, protivna postupovnim pravilima Ustavnog zakona o Ustavnom sudu. U konkretnom predmetu, naime, većina je odlučila da će se Ustavni sud obratiti javnosti u formi „upozorenja“, međutim, ovo troje sudaca se ne slaže da je to u skladu sa zakonom koji definira rad Ustavnog suda.

„Kada utvrđuje da je određeni sudionik izbornog procesa povrijedio Ustav, Ustavni sud donosi odluku o meritumu spora. Postojanje povrede Ustava je meritorno pitanje.

Utvrđujući je li stranka u sporu (sudionik izbornog postupka) povrijedila Ustav u okviru svog postupanja u izbornom postupku, Ustavni sud odlučuje o interesima i pravima te stranke, kao i o interesima drugih sudionika izbornog postupka koje pogađaju učinci takvog postupanja“, navode te iznose stav da je većina odlučila izražavati se kroz formu “upozorenja” kako bi izbjegla posljedice koje proizlaze iz redovne, Ustavnim zakonom propisne forme odlučivanja.

Tijekom rasprave jasno nam je izraženo stajalište da se u ovom predmetu ne donosi odluka već upozorenje pri čemu ne možemo dokučiti u čemu je razlika, osim što si time većina dopušta da svoje postupanje izuzme od dosega postupovnih jamstava koji štite interese stranaka postupka pred sudom od arbitrarnog postupanja samog suda.

Naime, kao i svaki drugi sud, Ustavni sud je dužan poštivati članak 29. Ustava odnosno članak 6. Europske konvencije o zaštiti temeljnih prava“, pišu te navode kako je ovakvim postupkom oštećen SDP.

„U svom ignoriranju postupovnih odredaba Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske većini je promakla činjenica da je jedan od dvoje sudionika izbornog postupka, o čijim postupcima je odlučivala, pravna osoba odnosno politička udruga građana te kao takva ima Ustavom zajamčena prava i slobode.

U kontekstu konkretnog postupka neizbježna je činjenica da SDP kao politička stranka uživa temeljnu političku slobodu izražavanja zaštićenu člankom 38. Ustava i političkog djelovanja zaštićenu povezanom odredbom članka 6. Ustava.

Kada se odlučuje o njenim interesima i pravima, SDP također uživa zaštitu temeljnog postupovnog prava na pravično suđenje iz članka 29. Ustava. U odnosu na SDP, bit stvari u ovom predmetu je sljedeće pitanje: je li svojim političkim izražavanjem i djelovanjem u okviru izbornog postupka za Hrvatski sabor ta politička stranka povrijedila neku odredbu Ustava, bilo da se radilo o jamstvu nečijeg ustavnog prava ili nekom ustavnom načelu čijim nepoštivanjem ugrožava i interese drugih sudionika izbornog postupka.

U ‘upozorenju’ je moguće naći isključivo tvrdnju (zaključak) da postupanje SDP-a u izbornom postupku predstavlja povredu Ustava. Taj zaključak nije dalje obrazložen nikakvim daljnjim razlozima. Većina je na taj način povrijedila izričitu odredbu stavka 4. članka 28. Ustavnog zakona, a time SDP-u uskratila pravo na pravično suđenje iz članka 29. Ustava.

Prije svega nije precizno određeno koja to točno postupanja (izjave, radnje, odluke) predstavljaju povredu Ustava. Drugo, nije nigdje navedeno koja odredba Ustava je povrijeđena“, konstatiraju.

SDP ima pravo na pravično suđenje

Troje sudaca smatra i kako je „većina u svom „upozorenju“ izrekla prijetnju „izuzetno teške, odnosno nerazmjerne sankcije“, čime „upozorenje djeluje ograničavajuće na slobodu izražavanja i djelovanja te političke stranke“.

S obzirom da predstavlja ograničenje, Ustavni sud je bio dužan razmotriti, procijeniti i obrazložiti zadovoljava li ono uvjet razmjernosti iz članka 16. Ustava, umjesto da je izrekla prijetnju gotovo najtežom mogućom sankcijom – poništavanjem izbornih rezultata (najteža bi bila ocjena protuustavnosti stranke iz čl. 6. Ustava).

„Iz ‘upozorenja’ je očito da većina uopće nije razmatrala činjenicu da bi takva sankcija imala izuzetno dalekosežne posljedice ne samo za SDP već i za druge stranke koje bi bile zadovoljne svojim izbornim uspjehom“, navode.

Prijetnja poništavanjem izbora nerazumna

„Prijetnje sankcijama kao što su poništavanje izbora smatramo nerazumnim“, izričiti su.

„Prijetnje sankcioniranjem zbog mogućih budućih postupaka PRH koje prestaju biti pod utjecajem SDP-a u slučaju da se uskladi sa zahtjevima Ustavnog suda smatramo ozbiljnim ograničenjem njihove Ustavom zajamčene slobode stranačkog djelovanja.

Opisanim izigravanjem postupovnih jamstava iz članka 27. i članka 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske većina je svojim odlukama o upravljanju ovim postupkom povrijedila postupovni aspekt slobode političkog djelovanja iz članka 6. Ustava i s njom povezanom slobodom izražavanja iz članka 38. Ustava“, dodaju.

Predsjednik se ne može aktivno uključiti u izborni proces

Suci Abramović, Kušan i Selanec potom na osam stranica iscrpno obrazlažu ustavne zapreke da se aktivni predsjednik Republike, kao jedan od stupova vlasti koji ima svoju jasnu ulogu u funkcioniranju svih dijelova državne vlasti, kandidira na parlamentarnim izborima u korist jedne stranke.

Podsjećaju kako je Republika Hrvatska 2000. godine napravila demokratski iskorak kada se odlučila za jasan odmak od dotadašnjeg polupredsjedničkog sustava.

„Iako se 2000. godine Republika Hrvatska suverenom voljom odlučila za sustav ustavne demokracije parlamentarnog tipa nije se odrekla institucije Predsjednika Republike. Štoviše, PRH je zadržao značajno mjesto u arhitekturi ustavnog poretka.

Institucija PRH je uglavljena u ustavnu shemu ustrojenu s ciljem održavanja sustava kočnica i ravnoteža kojim se ublažava prijetnja bilo kakvog samovoljnog, arbitrarnog, iracionalnog odnosno autokratskog ponašanja tijela državne vlasti, a posebno onih tijela koja trenutno uživaju podršku predstavničke većine“, navode.

Predsjednik u višestranačju ima važnu ulogu uspostavljanja ravnoteže.

„Ustav u članku 96. tako nalaže da nakon izbora Predsjednik Republike podnosi ostavku na članstvo u političkoj stranci. Štoviše, o toj ostavci dužan je obavijestiti Hrvatski sabor. Akt obavještavanja Sabora nosi važnu ustavnu simboliku.

Tim činom PRH dokazuje Saboru da se svjesno povlači iz svakodnevnog redovnog sukobljavanja političkih stranaka koje je inherentno političkom odlučivanju u parlamentarnim demokracijama. Pragmatičku borbu za partikularni politički interes neke stranačke grupacije zamjenjuje druga vrsta izazova: briga za stabilnost funkcioniranja institucionalnog sustava državne vlasti ustrojenog Ustavom“, objašnjavaju.

Predsjednik ima i važnu ulogu u samom konstituiranju zakonodavne, a time i izvršne vlasti nakon izbora, podsjećaju suci pa obrazlažu važnu ulogu predsjednika tijekom izbornog procesa i pri formiranju novih vlasti.

„Na osnovi ovog načelnog stajališta ocjenjujemo da se PRH ne može aktivno uključiti u izborni postupak za čiju funkcionalnost je dužan skrbiti, na način da se kandidira na jednoj od izbornih lista jedne od političkih opcija koje aktivno sudjeluju u političkom nadmetanju za povjerenje građana i građanki Republike Hrvatske kako bi bili izabrani kao njihovi predstavnici u Hrvatskom saboru.

Jednako tako ocjenjujemo da u okolnostima redovnog funkcioniranja ustavnog poretka i njegovog izbornog postupka za koje je dužan skrbiti, PRH za vrijeme trajanja svoje ustavne dužnosti ne može aktivno sudjelovati ili poticati na financiranje kampanje neke političke opcije koja sudjeluje u izbornom procesu, niti može sudjelovati na njenim izbornim skupovima u sklopu izborne kampanje, odnosno u njeno ime nastupati u javnoj raspravi koja se odvija tijekom izbornog postupka, a posebno ne sudjelovati u radu njenih stranačkih tijela“, nisu ostavili mjesta dvojbi niti ovi ustavni suci.

Ovo nisu takve izvanredne okolnosti

„Stajalište da PRH mora biti odmaknut od svakodnevnog, redovnog političkog sučeljavanja i sukobljavanja političkih stranaka koje je inherentno političkom odlučivanju u okviru parlamentarne demokracije predstavlja ustavno načelo.

Nije izričito definirano tekstom konkretne odredbe Ustava već proizlazi iz funkcije koju je Ustav namijenio u okviru uspostavljenog sustava diobe vlasti i njoj pripadajućih mehanizama kočnica i ravnoteža.

U konačnici ta funkcija služi ostvarenju i očuvanju već istaknutih temeljnih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Sukladno tome, nisu nam nezamislive okolnosti u kojima bi aktivnije sudjelovanje PRH u samom izbornom postupku razmatrali kroz drugačiju optiku.

Ne smatramo da je Ustav zapreku aktivnom sudjelovanju PRH u izbornom postupku postavio na apsolutan način. Da je tome tako ustavotvorac bi to izričito naglasio.

U kontekstu ozbiljnih urušavanja temeljnih postulata ustavne demokracije, posebice urušavanja nezavisnosti sudbene vlasti, u okviru krize vladavine prava kojoj svjedočimo u određenim državama članicama Europske unije, ne možemo mirno tvrditi da bi na jednak način pristupili pitanju s kojim smo se suočili u okolnostima ovog konkretnog predmeta.

Ne vjerujemo da u okolnostima u kojima bi neka politička opcija sklona negiranju postulata ustavne demokracije zlorabile političku moć tijela državne vlasti u svojoj kontroli u toj mjeri da bi se Republika našla u otvorenom sukobu s institucijama Europske unije, te bi joj temeljem odluka Suda EU-a kojima su utvrđene sustavne povrede vladavine prava prijetilo i isključivanje iz članstva Europske Unije, Ustav tražio od PRH da zadrži svoj redovni odmak od aktivnijeg uključivanja u izborni postupak.

Smatramo da u takvim okolnostima Ustav ne samo da ne priječi već i traži od PRH da preuzme aktivniju ulogu u izbornom postupku koji bi mogao osigurati ponovnu uspostavu vladavine prava upravo temeljem njegove ustavne obveze da brine za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti. Okolnosti ovog konkretnog predmeta nisu takve izvanredne okolnosti“, smatraju.

Troje sudaca pri tom ističe da su u donošenju ocjene uzeli u obzir razloge kojima je PRH javnosti obrazlagao svoje stajalište da smatra potrebnim aktivno se uključiti u izborni postupak, odnosno da je kao glavni razlog za svoju najavu istaknuo način na koji je proveden postupak imenovanja Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, a u okviru kojeg su javnosti postale poznate činjenice koje otvaraju veliki broj pitanja vezana uz ustavno načelo samostalnosti i nepristranosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

„Iako razlozi koje PRH javno navodi kao podršku svojoj najavi mogu predstavljati razloge za ozbiljnu zabrinutost za stabilnost i redovno funkcioniranje Ustavom ustrojenog sustava državne vlasti, uključujući i načelo diobe državne vlasti, oni ne dosežu opisanu razinu ugroze temeljnih postavki ustavne demokracije koji bi opravdavali odstupanje od redovne odmaknutosti PRH od izbornog postupka za Hrvatski sabor koju je, prema svojim vlastitim tvrdnjama, sam pokazivao prilikom izbornog procesa u srpnju 2020. godine.

Dok nisu predočeni ozbiljni razlozi koji ukazuju na sustavnu ugrozu nezavisnost sudbene vlasti još uvijek postoje mehanizmi kočnica i ravnoteža kojima se mogu suzbiti rizici urušavanja nezavisnosti pravosuđa koje PRH koristi kao glavni razlog najave aktivnijeg uključivanja u izborni proces“, ocijenili su suci razloge koje je za svoje uključenje u izbore navodio predsjednik Zoran Milanović.

Nije usporedivo s izborima za Europski parlament

U nastavku se suci bave i položajem predsjednika Republike u izbornom procesu za predstavnička tijela građana i građanki EU te ukazuju na razlike u odnosima tijela koja međusobno sudjeluju u odlučivanju na razini EU s odnosima tijela vlasti u Hrvatskoj te u tom smislu, smatraju, nisu jednake niti zapreke za kandidiranje predsjednika za hrvatski ili za europski parlament.

Ni ovo troje sudaca ne smatra da bi bilo sporno da predsjednik odstupi sa svoje dužnosti nakon izbora, a u korist jedne stranke.

„Isto tako smatramo kako ne bi trebalo biti ustavnopravno sporno da u konkretnim okolnostima poslijeizbornog dogovaranja s ciljem sastavljanja parlamentarne većine koje će biti sposobna podržavati Vladu u njenim ustavnim zadaćama, PRH može odstupiti sa svoje pozicije kako bi svojim ugledom i političkom težinom pridonio prevladavanju razlika između potencijalnih političkih partnera sposobnih oformiti apsolutnu većinu u Saboru.

To je posebno slučaj u okolnostima opetovanih ponavljanja parlamentarnih izbora uvjetovanih fragmentiranošću političke podrške građana i građanki političkim strankama. Ne vidimo uvjerljive razloge koji bi ukazivali da ovakva načelno nesporna situacija postaje nužno sporna jer je PRH građanima otvoreno najavio takvu mogućnost prije održavanja samih izbora.

Tim više ako je svoje razloge za takvu odluku obrazložio motivima prevladavanja krize sustava državne vlasti, a posebno ugroze za načelo diobe vlasti, u čije postojanje je postao uvjeren obnašajući dužnost PRH, a za koje smatra odgovornima one koji obnašaju državnu vlast.

Jesu li ti razlozi, odnosno njegovo uvjerenje u njihovo postojanje, realni prosudit će prvenstveno građani i građanke poklanjajući svoje povjerenje političkim opcijama koje zagovaraju nastavak dosadašnje politike upravljanja državom ili njenu promjenu.

U konačnici, hoće li se uopće ostvariti poslijeizborni uvjeti koji bi bili podloga za ostvarenje najave nije pod kontrolom PRH već isključivo građana i građanki Republike Hrvatske“, zaključuju suci, a prenosi Faktograf.