Zoran Milanović je već danima bez konkurencije najspominjanije ime u Hrvatskoj. U rukometnim krugovima to je Dagmar Sigurdsson, tako je još od »dimnih signala«, prvih naznaka o smjeni Gorana Perkovca nakon kraha na Europskom prvenstvu i dovođenju stručnjaka s Islanda za kormilo reprezentacije. U sportu se, kao i u životu, mora sve poklopiti da bi se nešto dogodilo, tako je i s velikim hrvatskim brodolomom na EURO-u u Njemačkoj, pri čemu je kormilar imao pegulu, ali je sam pridonio toj »rupi u vodi«, tek 11. mjestu i jedva izborenim kvalifikacijama za Olimpijske igre kroz koje je Islanđanin sada trima pobjedama u Hannoveru proveo Hrvatsku do nastupa u Parizu.

Kada govorimo o pehovima Perkovca, ne zaboravlja se da je zbog ozljede s Austrijom otpao ljevoruki golgeter Martinović, pravi nasljednik legendi poput pokojnog Saračevića i Metličića, koji je sada zorno pokazao koliko znači hrvatskom napadu. Osim toga, ekipu je poharala viroza, izbornik tako zbog bolesti nije mogao računati na pomoć slavnog kapetana Duvnjaka kada je recimo trebalo »vezati brod« u toj nesretnoj utakmici s Austrijancima, onako je pak već dobivena utakmica, plus tri-četiri minute do kraja, pretvorena u razočaravajući remi. Koliko je god ostajao bez raznih aduta, toliko izbornik nije znao u pravi trenutak baciti na stol one koje je imao u špilu, račun je došao na naplatu, plaćen je porazom.

U životu se ne može mijenjati prošlost, živimo u sadašnjosti na koju se može utjecati kao što se može utjecati na oblikovanje budućnosti. Sigurdssonova sadašnjost je ugodna poslije željenih triju pobjeda u Hannoveru, što će biti u budućnosti, naravno, misli se na Pariz, tek će se vidjeti. Poslije salvi kritika nakon neuspjeha na EP-u, sada iz zbora odjekuju brojne pohvale na adresu izbornika i igrača, sve u skladu s našim mentalitetom i prelaskom iz krajnosti u krajnost. Mi stariji cijeli život slušamo o »svijetloj budućnosti«, poruka je u stilu »dobro je, bit će još bolje«.

Počeli su već snovi o uspjesima na Igrama, spominju se planovi i olimpijski ciklus, a ždrijebanje za Igre je tek u svibnju. Naravno da su pobjede u Hannoveru uspjeh, ali ne zaboravimo da je i onakva Hrvatska na EP-u uvjerljivo pobijedila Njemačku, a s Austrijom je ispustila pobjedu kada je to izgledalo skoro pa nemoguće. Uglavnom, ovo prvo mjesto u kvalifikacijskoj grupi je dobro položen ispit, ali pravi diplomski ispiti su toliko spominjane Olimpijske igre i odmah potom Svjetsko prvenstvo iduće godine, koje će se igrati i u Hrvatskoj. Tek ocjene ova dva »diplomska rada« imat će pravu težinu kada se bude procjenjivala uspješnost Dagmara Sigurdssona na hrvatskoj klupi, a sve ostalo je tek ptičji cvrkut dok se zora tek čeka.