RIJEKA – Kada je prije nekoliko mjeseci na vidjelo izašlo da se zaposlenik riječke gradske uprave, savjetnik za pravne poslove i javnu nabavu u Gradu Rijeci i predsjednik Sindikata gradske uprave Dejan Mavrinac učestalo javljao na gradske javne natječaje za prodaju stanova, ukupno 11 puta, bilo je jasno da je cijeli javni sustav na taj način diskreditiran i kompromitiran. Tada se pojavila informacija da postoji i tonski zapis prema kojemu Mavrinac traži novac da bi odustao od licitiranja, a riječki gradonačelnik Marko Filipović u tadašnjem je očitovanju za naš list naveo da zbog postupka koji je u tijeku može jedino reći da je Grad Rijeka poduzeo određene radnje koje u tom trenutku ne mogu biti iznesene javnosti.

Zanimljiva kupoprodaja

Stoga smo sada ponovo postavili pitanja riječkom gradonačelniku jesu li se stekli uvjeti za pojašnjenje, jesu li poduzete bilo kakve mjere protiv Dejana Mavrinca, i ako jesu, o čemu je riječ.

– Grad Rijeka je podnio kaznenu prijavu protiv Deana Mavrinca, zaposlenika gradske uprave, zbog sumnje da je odlazio na licitacije vezano uz nekretnine u vlasništvu Grada Rijeke uz eventualne sporne odnose prema ostalim natjecateljima. Temeljem te prijave, Grad Rijeka je u siječnju ove godine od Policijske uprave primorsko-goranske dobio dopis u kojem su navedeni podaci o postupanju, a u kojem uz ostalo stoji kako je Općinsko državno odvjetništvo donijelo rješenje kojim se odbacuje podnesena kaznena prijava.

Također, ponovit ću i ono što sam već rekao – ako netko ima saznanja vezana uz ovu temu, Grad Rijeka te osobe poziva da odmah podnesu odgovarajuću prijavu. Isto tako, unatoč odluci Općinskog državnog odvjetništva, gospodinu Mavrincu je sugerirano da se kao zaposlenik Grada Rijeke suzdrži od budućih sudjelovanja u navedenim licitacijama, izjavio je Filipović.

U međuvremenu se pojavila informacija da je od Dejana Mavrinca stan kupila i pročelnica Upravnog odjela za komunalni sustav i promet Grada Rijeke Maja Malnar. Ona je to potvrdila, ali je naglasila da stan koji je kupila nije bio u gradskom vlasništvu i kao takav nije mogao ni ići na javnu licitaciju.

– Želim otkloniti bilo kakve nedoumice, insinuacije te tvrdnje o navodnom sukobu interesa s moje strane. Ističem da gospodina Dejana Mavrinca poznajem isključivo kao kolegu i to tijekom studija, kao i temeljem rada u gradskoj upravi. Nadalje, stan koji imam u svom vlasništvu stekla sam 2018. godine radi svog stambenog zbrinjavanja, budući da sam tada bila u dugoročnom najmu stana u privatnom vlasništvu. Tada sam u Gradu Rijeci obavljala poslove pravnice. U to vrijeme, pratila sam oglašavanje nekretnina za slobodnu prodaju na tržištu, kako agencijskih, tako i putem drugih kanala oglašavanja.

Konkretan stan bio je u slobodnoj prodaji i nakon razgleda, a budući da je odgovarao mojim stambenim potrebama, uvidom u isprave o stanu utvrdila sam da je vlasnik gospodin Dejan Mavrinac s kojim sam i sklopila ugovor o kupoprodaji koji je potom uredno proveden pri nadležnim tijelima. Ističem da stan nije bio gradski, dakle nije riječ o izlicitiranom gradskom stanu, već je stan, kako sam i napomenula, bio u vlasništvu privatne osobe. Također, stan je bio u privatnom vlasništvu i prije no što je postao vlasništvo gospodina Mavrinca, a što je vidljivo iz povijesnog vlasničkog lista stana, navela je pročelnica Malnar.

Koristio subvencije

Kako trenutno stvari stoje, poduzetnički duh zaposlenika gradske uprave Dejana Mavrinca nije institucionalno zaustavljen jer je kaznena prijava odbačena kao neutemeljena.

A kada je riječ o autoritetu gradske vlasti, sve se svelo na to da je Mavrincu sugerirano da se suzdrži od sudjelovanja na budućim licitacijama za kupnju gradskih nekretnina.

Drugim riječima, unatoč neprimjerenosti takvih aktivnosti i dvojbenosti da je odlazak na licitaciju uopće moguć, budući da se licitacije održavaju za vrijeme radnog vremena, riječkom gradonačelniku na raspolaganju stoji samo sugestija i zamolba da se tako više ne radi.

Ispada da je Dejan Mavrinac jači od sustava u kojemu je zaposlen, od istog sustava koji mu je omogućio da ima i privatne tvrtke, a za jednu od njih je svojevremeno dobio i gradske nepovratne poduzetničke subvencije u iznosu od 30-ak tisuća kuna.