NASA-in svemirski teleskop James Webb donio je još jedno važno otkriće – astronomi su na 70 svjetlosnih godina od Zemlje otkrili novi planet koji bi mogao biti u potpunosti prekriven dubokim oceanom.

Još nije jasno predstavlja li ovo otkriće korak naprijed prema potrazi za nastanjivim uvjetima života izvan našeg planeta.

Vodena para i ugljični dioksid

Astronomi su u atmosferi egzoplaneta čiji je radijus dvostruko veći od zemlje otkrili vodenu paru i kemijske tragove metana te ugljičnog dioksida.

“Ova kemijska mješavina u skladu je s vodenim svijetom u kojem ocean prekriva cijelu površinu planeta, dok je atmosfera bogata vodikom”, tvrde istraživači sa Sveučilišta u Cambridgeu.

Loša je vijest to što bi ocean mogao imati temperaturu i preko stotinu stupnjeva Celzijusa.

“Pri visokom atmosferskom tlaku, ovako vrući ocean bi još uvijek mogao biti tekući, ali nije jasno je li planet može biti nastanjiv”, tumači profesor Nikku Madhusudhan.

Kanađani misle drugačije

Isti egzoplanet otkrio je nedavno i kanadski tim znanstvenika. Oni su naišli na iste atmosferske kemikalije, ali tvrde da bi planet bio prevruć za tekuću vodu – vjerojatno čak i preko četiri tisuće stupnjeva Celzijusa.

Znanstvenici s Cambridgea mišljenja su, međutim, da je ocean prevruć danju, dok bi noćna strana potencijalno mogla biti pogodna za stanovanje.

“Postojala bi razorna atmosfera, s desecima ili stotinama puta većim tlakom na površini Zemlje i para koja bi se kotrljala s oceana. Vode će vjerojatno dosezati dubine od desetaka do stotina kilometara, s ledenim dnom pod visokim pritiskom, a ispod toga stjenovitom jezgrom”, tumače.

Oba tima otkrila su ugljični disulfid, koji je povezan s biološkim procesima na Zemlji, ali koji se također može proizvesti iz drugih izvora. Međutim, nije bilo znakova druge biološke molekule, dimetil sulfida (DMS).

Koji god pogled pobijedio, ova najnovija opažanja pokazuju zapanjujuće uvide koje James Webb daje o prirodi planeta izvan našeg Sunčevog sustava.

Dr. Jo Barstow, astronom s Otvorenog sveučilišta mišljenja je da se radi o uzbudljivim otkrićima.

“Daljnja promatranja za utvrđivanje količine vodene pare u atmosferi pomoći će razjasniti vjerojatnost oceana. Zaista je fascinantno i jako lijepo da su dva tima pogledala isti skup podataka i došla do istog kemijskog sastava”, zaključio je.