Foto arhiva NL
Na svom putu od stihova Dražen Katunarić na rapsodijski način, pitko i lepršavo propituje i preispituje koliko je antičkoga, mitskoga zapravo ostalo - u nama i oko nas, zabilježio je Ivan Herceg
povezane vijesti
ZAGREB – Na domaćoj lirskoj sceni tijekom 2023. godine često se spominjalo ime čuvenog poljskog pjesnika Zbigniewa Herberta. Dijelom stoga što je V.B.Z. u prijevodu i izboru vrsne polonistice i sjajne književnice Đurđice Čilić objavio zbirku poezije »Naklon moje sjenke« koja nudi izbor stihova tog autora iz njegovih najčuvenijih zbirki, a dijelom zato što je ugledni domaći pjesnik Dražen Katunarić svoju novu zbirku stihova nazvanu »Što mi je šaputao Zeus?« u cijelosti posvetio upravo Zbigniewu Herbertu.
Poveznica između ova dva autora nije samo, što u kratkom predgovoru Katunarić i navodi, u njihovom kratkom susretu ostvarenom davne 1991. godine već i u sličnim pogledima na svijet i život, posebno umjetnost – »Govorili smo o priviđenjima prošlosti i zajedničkoj ljubavi prema Grcima. Obojica uvjereni da poezija i cijela Europa sahnu kad se mitovi prepuste umiranju«, piše Katunarić završavajući svoju uvodnu riječ najavom zbirke koju je, tridesetak godina nakon tog susreta s velikim poljskim poetom, napisao i posvetio Herbertu i njegovoj (i svojoj) fascinaciji antikom.
Vizija antike
»Uz cestu sunčani Apolon,/bez glave,/stoji sam,/kao napušten pas.« Prva četiri stiha prve pjesme ove zbirke jasno određuju današnje stanje ostavštine antike u suvremenom nimalo antičkom i duboko barbarskom svijetu zarade i lakih zadovoljstva. No, ako početak pjesme nazvane »Uz cestu sunčani Apolon« i jest pesimističan, kraj je potpuno suprotan jer Katunarić obezglavljenom i od svih napuštenom Apolonu poručuje – »Nemoj biti tužan/vratit ću ti glavu/na kamena ramena/luk i strijele iz sulice/dati u ruke/da kazniš zaborav/kad ponovno/zapješačim k tebi/zlatokosi moj bože.«
Katunarićevi »luk i strijele« bit će riječi kojima će oživljavati temelje kulture civilizacije Zapada, a činit će to tako da će stalno ispreplitati i spajati prošlost i sadašnjost, razgovarati na snu i u javi s božanstvima, njihovim kipovima ili stupovima iz antičkog doba ili lutati mitskim krajolicima znanim iz epova i drama velikana antike. Svojoj viziji antike Katunarić pristupa stihom, mada taj stih zna biti pretvoren i u pjesmu u prozi.
Duh Mediterana
Pjesnikovo je udivljenje prema tom dijelu prošlosti čovječanstva veliko, ali ga ne sprečava da povremeno bude duhovit (»Mit o sizifčićima«), kao što nimalo ne preza ni pred time da uz klasični književni jezik koristi, i to baš sjajno, dalmatinsku čakavsku ikavicu koja svojom melodioznošću i spontanošću duboko zadire u Mediteran koji je i zavičaj antičkog poimanja svijeta. Štoviše, uz niz pjesama o likovima iz svijeta Antike (nekoliko odličnih pjesama o Afroditi) Katunarić je možda ponajbolji baš u onima određenim dijalektom svog zavičaja. »Crno jidro« je kroz sedam svojih dijelova briljantna pjesma o smrti i ljubavi prema majci, kao što je »U svojen svitu« emocionalno vrlo dojmljiv trenutak povezivanja daleke antičke prošlosti sa sadašnjošću koja tragove prošlosti čuva u duhu i dahu, mirisima i okusima Mediterana, što je još bolje iskazano u književnim jezikom pisanoj te poetski vrlo, vrlo moćnoj »Opijanje trenutka« u kojoj se nebo i more spajaju u izvore iz kojih je rođena ljepota koja je i dovela do toga da baš Mediteran iznjedri antiku.
Pišući na koricama ove zbirke lirike objavljene u HDP-ovoj biblioteci Poezije, Ivan Herceg, između ostalog, kaže:
»Na svom putu od stihova Dražen Katunarić na rapsodijski način, pitko i lepršavo propituje i preispituje koliko je antičkoga, mitskoga zapravo ostalo – u nama i oko nas (…) U kojem svijetu živimo i kojem svijetu pripadamo, kao da stalno ispituje pjesnik te sjene vjekova, ovom ili onom, ili je svijet uvijek jedan, prepleten, svevremenski, a mi smo samo statisti, nedostojni bilo kakve važne uloge, prepušteni crnom jedru za drugu obalu«, zabilježio je Ivan Herceg.
O autoru
Dražen Katunarić rođen je 1954. u Zagrebu. Srednju školu i Filozofski fakultet završio je u Zagrebu. Studij filozofije završio je 1978. na Sveučilištu humanističkih znanosti u Strasbourgu. Pjesnik je, esejist, proizak i urednik. Bio je urednik Lettre internationale te časopisa Društva hrvatskih književnika Most/The Bridge i časopisa na stranim jezicima Hrvatskog društva pisaca – Relations. Sada je glavni urednik Europskog glasnika (izdavač HDP) i urednik u izdavačkoj kući Litteris. Od travnja 2011. na mandatu je potpredsjednika za međunarodnu suradnju Hrvatskog društva pisaca.