Ostavka Martine Dalić otvara dalekosežna pitanja. Prvo je kako destabilizirana hrvatska vlada, s ovako tanašnom većinom, može učiniti bilo što značajno za sadašnjost i budućnost zemlje? Već godinu i pol trajanja ove vlade, nema prijedloga reformi, osim realizacije one male porezne reforme, koja je za hrvatske ‘građevine’ osmišljena još u vladi Tihomira Oreškovića.

Plenković je u ime hrvatskog predsjedanja Vijećem Europe morao i uspio osigurati potvrdu Istanbulske konvencije, samo zato jer je imao u tome debelu potporu oporbe. No ovako oslabljen, teško će moći povući značajniji politički potez s kojim bi se složila njegova rastuća oporba u HDZ-u i s kojim bi se složila parlamentarna opozicija. Obje su te oporbe, i ona njegova unutarnja, HDZ-ova, i ona parlamentarna, sada nanjušile krv, svaka na svoj način.

I ova godina, idealna za reforme, kako ju je nazvao Plenković, mogla bi kao takva propasti. Slabe su reformske snage.

U HDZ-u će se do određene granice ponašati odgovorno, ovisno o situaciji. Naravno da oni ne žele izgubiti vlast i da će nastaviti podupirati vladu ali sve dok Andrej Plenković bude slušao i uvažavao i hadezeovske frakcije. HDZ-ovoj desnici ne bi trebalo biti u interesu da Plenkoviću otežava ili da ga ruši jer ako budu s Plenkovićem a ne s nekim drugim išli i u nove izbore, velika većina njih neće se naći na listama.

S druge strane, nijednoj od stranaka opozicije, osim Živom zidu, ne odgovaraju izbori. Dobro, oni će te izbore javno prizivati, ali bi istodobno trebali moliti nekog Svevišnjeg da do njih ne dođe jer ovakva opozicija, ako i kad bi joj Bernardić bio na čelu, ne može dobiti i preuzeti vlast. Bernardić i oni koji su njegovi mogli bi se jedino nadati koaliciji s HDZ-om poslije izbora.

Nagađalo se da će, nakon što se usvoji novi statut HDZ-a, Plenković raspisati unutarstranačke izbore jer je svo vodstvo i dalje iz vremena Tomislava Karamarka. Ali, pogotovo nakon slučaja ‘Borg: mailovi’ , Plenković se neće usuditi organizirati te izbore.

Što se tiče izvanrednih parlamentarnih izbora, vjerojatno je o njima ranije razmišljao, ne bi li osigurao nešto osjetniju većinu. Ali, sada bi to bilo previše riskantno i odlučit će se na to samo ako to bude morao.

Sve je više indicija da je Hrvatska nepopravljivo slučajna država ili država-slučaj, što je vrlo slično. HDZ kao da naprosto ne može vladati bez krupnih korupcijskih afera, bez obzira vodi li HDZ Franjo Tuđman, Sanader, Tomislav Karamarko ili Plenković i njegovi ljudi (s tim da Plenković vjerojatno osobno nije umazan).

Odlazak Martine Dalić bio je neminovan a vidjet ćemo kako će aferu osvijetliti istraga. Bez obzira što bi nju sada mnogi odmah željeli vidjeti u zatvoru, njezin odlazak je udarac Plenkovićevoj koncepciji da pozicionira HDZ i Hrvatsku tamo gdje bi on želio. Ekonomska koncepcija Martine Dalić je liberalna.

Hrvatsko gospodarstvo usko je vezano uz državu, ponajviše od svih zemalja Europske unije i to je, naravno, jedna od glavnih hrvatskih ekonomskih katastrofa. HDZ-ovim ‘ognjištarcima’ to ne smeta jer ekonomija nije ta kojom se svojim građanima podiže životni standard, nego je sredstvo stranačkog uhljebljivanja i time posvemašnje stranačke kontrole nad društvom. Država je najveći igrač na tržištu, kroji i sudbine privatnih tvrtki, ona rađa korupciju.

U Hrvatskoj je kao i obično, ali u svibnju i lipnju baš već tradicionalno – vrlo neizvjesno.