Sopranistica Antonella Malis 5. ožujka u zagrebačkom kazalištu Gavella održat će koncert naslovljen »Canzone Mediterranea« kojim će obilježiti 30 godina glazbene karijere, Dan žena i humanitani projekt »Glasom od srca za osobe bez glasnica«.

Bio je to povod za razgovor s pjevačicom čiji životopis obiluje uspjesima.

Na pozornici od 4. godine

Na koncertu »Canzone Mediterranea« izvest ćete brojne poznate skladbe. Vjerujem da nije bilo jednostavno napraviti selekciju pjesama koje ćete izvesti. Kako se odvijao taj proces?

– U ovom odgovoru posebno bih istaknula svoju zahvalnost ženama koje su na direktan i indirektan način značajano utjecale na putu mog razvoja mene kao žene, a pojedine bile i ostale podrška do dana današnjeg.

Stoga ni odabir datuma koncerta u tjednu obiježavanja međunarodnog praznika Dana žena nije slučajan.

Nakon 30 godina i toliko otpjevanog notnog materijala, emocija iznesenih pored materinskog hrvatskog i na 10 stranih jezika, nije bilo jednostavno odlučiti koje pjesme za ovaj koncert ne izvesti.

Ideja oko koncepta programa »Canzone Mediterranea« započela je sredinom prošle godine, ali se najviše počela »kuhati« tijekom ljeta.

I dok su Mediteranom prijetila olujna nevremena, požari, poplave, želja za glazbenim putovanjem njime u meni je bila svakim danom sve veća, kao i želja za promjenom sredine, sebe i svog prostora izražavanja.

Sjećam se kad smo dirigent Josip Cvitanović i ja započeli preslušavanje svih 40 novih pjesama koje sam bila odabrala.

Trajalo je to danima, no i ustrajnost da se odaberu i one pjesme koje najbolje odgovaraju mom vokalnom senzibilitetu. Dobra priprema je već pola odrađenog posla, a meni je upravo takvo ljeto 2023. i bilo.

Trideset je godina rada iza vas. Kako se osjećate i što vam predstavlja ta brojka?

– S obzirom da sam od četvrte godine na pozornici, rekla bih da je to cjeloživotno iskustvo. Generacija sam koja je proživjela i godine Domovinskog rata, kao i onaj osjećaj ponovne slobode kretanja nakon, koji ostaje trajno.

Kao tadašnja studentica glazbene kulture na Umjetničkoj akademiji u Splitu bila sam članica zbora opernog ansambla HNK-a, pjevala manje epizodne uloge u predstavama, a na Splitskom festivalu na Prokurativama te iste 1994. godine bila prateći vokal zvijezdama s domaće estrade.

Sada kad pogledam, velik je to prijeđeni put rada od 1994. do 2024. godine, kao vrijedni kapital znanja, vještina i iskustva, ali i poglavlje knjige kojim se zatvara jedan krug života te ostavlja »u zraku« pitanje: Al’ ipak…

Što bi moglo biti dalje!? Rekla bih, opet sam na novom početku. Veseli me ta moja dječja radoznalost koja zna »provocirati« moj entuzijazam. Volim taj osjećaj kreativnosti.

Foto: Promo

Nastupi diljem svijeta

Tijekom proteklih 30 godina, što vam je posebno ostalo u pamćenju, koji nastup i zašto?

– Nekoliko je nastupa koji čine »okosnicu«, no izdvojila bih moj prvi nastup na televiziji, a to je bilo u Rimu 1999. godine na RAI TV, gdje sam i pobijedila interpretirajući napoletansku canzonu »I te vurria vassa«.

Za jednu studenticu strankinju u milijunskom svjetskom gradu Rimu, gdje sam tek bila svladala talijanski, pred žirijem odnijeti pobjedu na napoletanskom dijalektu, koji je samim Talijanima izazovan, bila je to velika stvar.

Te iste godine sam pjevala u Vatikanu pred papom Ivanom Pavlom Drugim. Slijedila su potom gostovanja u Kanadi, suradnja i europske turneje s Moskovskim državnim simfonijskim orkestrom, naslovna uloga u opereti »Mala Floramye«, tada sam bila u petom mjesecu trudnoće, suradnja s ansamblom HNK-a Ivana pl. Zajca iz Rijeke na predstavi »Amadeus« i mjuziklu »Nunsens«, gdje sam testirala svoja glumačke i plesne potencijale na sceni, otkrivanje zvuka i postavljanje umjetničkih programa u kamenolomu Cave Romane, te brojne druge emocijom ispričane glazbene priče.

Koncert ima i humanitarnu crtu. Kažite nam nešto više o tome, kao i o gostima koji će vam se pridružiti na pozornici?

– »Glasom od srca za osobe bez glasnica« projekt je koji sam pokrenula 2019. godine zajedno s dr. sc. Tamarom Živković Ivanović, predsjednicom Hrvatske udruge laringektomiranih osoba i osnivačicom zbora Optimisti, pjevača bez glasnica, jedinstvenog takvog zbora u svijetu (svjetski, a naše)!

Susret s njima donio mi je potpuno nove uvide o tome što glas jest i koliko smo svjesni njegove moći. Osvrnula sam se na svoj život i zapravo shvatila da je moj život »moj glas« koji me je svugdje po svijetu vodio i omogućio prekrasne emocionalne glazbene i životne priče, i zato mu hvala.

Tako je i nastala ideja da sva dosadašnja iskustva, osvježena novim uvidima, objedinim glazbenim zvukom programa »Canzone Mediterranea« i započnem novo životno putovanje.

Pored mog repertoara po kojem me publika već prepoznaje, bit će i nastupi diljem etacija novih pjesama, zvukom bogate orkestracije orkestra dirigenta i producenta koncerta Josipa Cvitanovića, te dragog mi glazbenog gosta Davora Radolfija s kojim ću nakon 20 godina opet zapjevati u duetu.

Foto: MAJA PRGOMET

Hvalevrijedan projekt

Jedno razdoblje je iza vas, kakve su vam ambicije i želje za budućnost. Što biste još voljeli ostvariti kad je riječ o glazbenoj karijeri?

– Posljednjih pet godina izuzetno je značajno razdoblje. Vrijeme je to snažnih i dubokih uvida u smisao i prolaznost života. Bilo je to vrijeme pandemije, lockdowna, k tome još i traumatičnog potresa u Zagrebu.

Preko noći sam bila ostala bez svih dogovorenih angažmana kao domino-efekt, za jednog nezavisnog samostalnog umjetnika veliki egzistencijalni izazov.

U kratkom vremenu puno dragih ljudi je preminulo. Društvenog života nije bilo, ili ako već jest, bio je ograničen. Veliki strah je bio u zraku. Cijelo to vrijeme trudila sam se zadržati smirenost, a dugotrajni razgovori sa svojim unutrašnjim glasom jako su mi pomagali.

Postavljala su se pitanja poput: Što dalje? Je li to kraj moje karijere, nema koncerata, nema publike?

Koji još talent nosim u sebi, što to mogu svijetu ovakva kakva jesam još ponuditi? I počeli su pristizati odgovori.

Prozor u svijet su mi bile društvene mreže, platforme na kojima se nudilo dosta kvalitetnog sadržaja po pitanju osvještavanja važnosti prisustva u sadašnjem trenutku, te povezivanja materije i snage duha kojim je ispunjena.

Zanimanje za svijest o važnosti glasa, kao i njegovoj moći postao je sve veći, te sam imala priliku predstaviti svoje spoznaje kao panelistica na kongresu Međunarodne mreže žena poduzetnica i poslodavaca, te na poziv doc. dr. sc. Diane Maržić biti gošća predavačica na Zavodu za audiologiju i fonijatriju KBC Rijeka studentima logopedije.

Vjerujem da ću u sljedećih 30 godina karijere još više biti posvećena rastu i razvoju spoznaje o važnosti glasa i koliko je glazbena umjetnost, kultura općenito, ključna za način lijepog izražavanja pojedinca, kako u poslovnom, tako i u privatnm okruženju. Umjetnička glazba je plemenita, opuštajuća i ljekovita.

Taj lijek će i liječnik uvijek preporučiti. Stoga nije slučajno da je svoj osvrt i preporuku za projekt »Glasom od srca za osobe bez glasnica« dalo 2019. godine EU vijeće fonijatara koje je bilo u ulozi gostiju na prvom takvom koncertu u Zagrebu.

Kroz vrijeme pandemije koncerti su se uspjeli održati u Splitu 2021. godine i u Zadru 2022. »Canzone Mediterranea« ima u planu putovati na mnoge destinacije, nastaviti širiti svijest o važnosti glasa, pa tako i na lijepi Kvarner, Opatiju ili Rijeku, stići u bliskoj budućnosti.

Kud god »plovi« ovaj moj glas, prepuštam mu se s povjerenjem, on zna svoj put, a ja ga nastavljam slijediti.

»Vjerujem da ću u sljedećih 30 godina karijere još više biti posvećena rastu i razvoju spoznaje o važnosti glasa i koliko je glazbena umjetnost, kultura općenito, ključna za način lijepog izražavanja pojedinca.

Umjetnička glazba je plemenita, opuštajuća i ljekovita. Taj lijek će i liječnik uvijek preporučiti

Dala »glas ženama«

Koncert je i u čast Dana žena. Pokušajte nam obrazložiti vaše viđenje ženske emancipacije, kako vi samu sebe vidite kao feministicu ili kao ženu koja je u životu ostvarila ono što je željela.

– Kao žena, osjetila sam potrebu dati svoj glas ženama, članicama Kluba laringektomiranih Zagreb, te će za potrebe rehabilitacije njima biti doniran dio prihoda od koncerta.

Žena je ta koja po prirodi u sebi nosi nježnost, snagu, mudrost, smirenost, razumijevanje, iscjeljenje, ljepotu, ljubaznost, rađanje, preporod, dopuštanje, a time i kreativnost.

Čini mi se da smo došli do kulminacije »događanja« muško-ženskih odnosa. U zauzimanju za svoju emancipaciju poduzele smo inicjativu, osnažile u sebi prirodni muški princip djelovanja i činjenja, te dovele sebe u natjecateljsku poziciju kako s muškarcima u »muškom svijetu« pa tako i sa ženama u »ženskom svijetu«.

Potrebno je prisjetiti se svog izvornog ženskog principa kako bi odnosi koje kreiramo bili harmonični. Također se i muškarci trebaju prisjetiti svog muškog principa, inicijative, činjenja, muževnosti, hrabrog zaštitnika otvorenog srca.

Tada ne bi bilo razloga za osjećaje niske energije poput zavisti, ljubomore, posesivnosti, prosuđivanja, osuđivanja, klevetanja, kad bismo prihvatili da smo i mi žene i muškarci potpuno različiti, a opet zajedno predivna cjelina koja u sinergiji može ovaj svijet učiniti još puno boljim mjestom za življenje.

Odanost, lojalnost, povjerenje, kategorije su osobnosti koje se trebaju »vratiti« na početne postavke kako bi kod žena i muškaraca jačala odgovornost, a time i bezuvjetna ljubav, no ona nije isto što i bezuvjetno partnerstvo.

U privatnom ili poslovnom životu potrebno je razvijati zdrave odnose. Razumijevanje i poštovanje je ključno. Zrele godine za ženu imaju poseban šarm, ljepotu i lakoću.

Svakim danom sve više uživam u svjesnoj spoznaji svog životnog iskustva i koliko svi želimo voljeti i biti voljeni.

Jer ljepota je način na koji se odnosimo prema sebi i svijetu oko sebe. Jedino što je na kraju bitno jest koliko si volio, koliko si nježno živio i koliko si dobrohotno pustio ono što nije tvoje. Volite i ostanite dugo tako ljubavni i lijepi, tako mi »šapće« moj unutarnji vodič, moj Glas.