U Galeriji Filodrammatica večeras je otvorena izložba „Fontane“ autora Silvija Vujičića, koja dvama zanimljivim i nesvakidašnjim umjetničkim uređajima, odnosno kemijskim promjenama koje se odvijaju u njima, propituje simboliku procesa.

Dvije fontane, Stabilna fontana i Nestabilna fontana, kemijskim procesima postaju signalizatori promjene, tražeći i izazivajući gledateljevu percepciju i reakciju, a svojim izgledom, s obzirom na to da imaju vlastiti „krvoločni sustav“ za kemikalije, tekućine, predmete ili pak sjemenke, podsjećaju na uređaje iz kakvoga alkemičarskog laboratorija.

Kako tumači povjesničarka umjetnosti Sanja Cvetnić u popratnome tekstu izložbe, «dvije fontane Silvija Vujičića sastavljene su od odvojenih ovojnica od puhanoga borosilikatnoga stakla – što ih čini otpornim na visoke temperature – montiranih tako da oblikuju razvijeni obris, vertikalan, s ‘izbojcima’, poput gotičkih relikvijara.

Staklene cijevi krvotoka fontanā odvojeni su sustav od ampula na vrhu i na krajevima. Protočni dio fontana ovisan je o mehanizmima – ‘srcu’ motora i ‘plućima’ ventilatora – a u ‘ukrasne’ staklene i prozirne tornjiće nalik fijalama na gotičkim crkvama upuhane su sjemenke ili su pak u njima druge (s)tvari ili tekućine koje ne kolaju pa su ti dijelovi u ulozi ampula.»

A sam autor kaže kako fontane postavljene u suvremeni kontekst pozivaju na promišljanje o globalnim temama poput distopije, života i uništenja, zbog čega ova izložba nije samo „hommage“ Hieronymusu Boschu, već i suptilna kritika suvremenog društva, pozivajući gledatelje da istraže svoje vlastite sudbine unutar procesa transformacije.

Autor Silvio Vujičić vizualni je umjetnik koji istražuje teme odjevnih fetiša, vrtova, slikarske pigmente, vrtove, otrovne supstance, seksualni identitet, smrt i prolaznost. Njegovi projekti koriste mitove, alkemijske zapise i povijest umjetnosti kako bi dekonstruirali ove teme na kemijske, simboličke, društvene i političke elemente, stvarajući most između prošlosti i suvremenosti.

Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti i Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu.

Od 2002. godine izlaže na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, uključujući International Triennial of New Media Art u Pekingu (2011., 2014.), Digiark u Nacionalnom muzeju likovnih umjetnosti na Tajvanu (2014.), FRAC desPays de la Loire u Carquefou (2012.) i MSU u Zagrebu (2005., 2009., 2012.), a njegovi su dio muzejskih i privatnih zbirki u Hrvatskoj i inozemstvu. Svoj vlastiti modni brend E.A. 1/1 S.V., koji modu povezuje s raznim društvenim, umjetničkim i političkim temama.