Vrlo je živo, štoviše – uživo! – Mile Kekin krenuo u 2024. godinu objavivši jednosatni live album »Soundtrack za život« snimljen krajem prošle godine u Vintage Industrial Baru i to na koncertu kojim je promovirao svoj aktualni studijski album »Nježno đonom«.

Koncert je, očigledno, bio izuzetno dobar pa su Kekin i njegov bend lako donijeli odluku da dio tih užitaka iz VIB-a, točnije 17 pjesama, podijele i s onima koji ih vole, a nisu imali sreću te večeri biti na koncertu.

– Cijela audio i videosnimka izlazi bez umjetnih aroma i pojačivača okusa iliti zvuka, baš onako kako je odsvirano i otpjevano, organski, live, bez semplova i ritam mašina, najavio je Kekin koji nije odviše komentirao strukturu koncerta, ali je onima koji znaju njegov solistički te rad s Hladnim pivom već iz popisa pjesama jasno kako je koncert – mada se provodi u sklopu predstavljanja novog studijskog albuma – u svojoj srži svojevrsni pregled Kekinovog stvaralaštva u posljednjih tridesetak godina.

Privlačna kombinacija

Dapače, već iz naslova albuma svaki hladnopivoljubac odmah shvati kako Mile i bend ne sviraju samo njegove nove stvari, već i dio HP-ove ostavštine, poput naslovne pjesme sa sjajnog albuma »Šamar«. Naravno, nije to jedini povratak lijepoj prošlosti jednog od najdojmljivijih rock bendova ovih prostora.

Kombinirajući čuvene punk rock himne tog benda (»Samo za taj osjećaj«, »Pjevajte nešto ljubavno«, »Na ovim prostorima«…) s nekim rjeđe izvođenih pjesama (»Ranjeni i ludi«), odnosno nizom sjajnih trenutaka iz solokarijere (»Mala«, »Zubić vila«, »Ratnik svjetla« s »Nježno đonom«, »Beton« i Reno 4« s albuma »Kuća bez krova«…) Kekin i društvo stvorili su za ljubitelje njegovih stihova, energičnosti nekadašnjeg benda i novog Kekinovog pomalo springstinovskog i »a la Pogues« pristupa glazbi, iznimno privlačnu kombinaciju koja već vrlo uspješno funkcionira čak i kod onih zadrtih hladnopivoljubaca kojima nikako nije drago što Hladno pivo više ne postoji.

No, Mile je (i to ne tek sada!) odlučio okrenuti novu stranicu i treba mu priznati da je to učinio vrlo dojmljivo.

Kvaliteta s potpisom

Naznake promjene stila bile su vidljive već na posljednjem albumu grupe, sjajnom »Dani zatvorenih vrata« (2015.), a dodatnu su potvrdu potom dobile kroz dva zaista svake pažnje vrijedna Kekinova soloalbuma objavljena u posljednjih šest godina.

Sve te raznolikosti Kekin je uz prateći bend uspio povezati u zajedničku cjelinu koja nedvojbeno donosi veliku dozu njegove duhovite ciničnosti i ironije, blage dodire romantike i nostalgije, ali i žestoke trenutke punk i folk punk agresivnosti, kao i prave iskonske rock himničnosti u nekim pjesmama.

Riječ je, dakle, o jako, jako dobrom live albumu koji je istodobno slika i Kekinove autorske prošlosti i njegove sadašnjosti, a vjerojatno i budućnosti jer Mile i company djeluju uigrano i gladni nastupa pa je »Soundtrack za život« najbolja moguća pozivnica i to ne samo za posjet njihovim koncertima, već i za praćenje njihova rada koji svakako jest drukčiji od onog što je radilo Hladno pivo, ali ima i sličnosti, ponajprije u kvaliteti s potpisom Made by Mile Kekin.