Uvodnik

Do posla i neformalnim znanjem

Zlatko Crnčec

Foto Finn-b / Pixabay

Foto Finn-b / Pixabay

U svijetu koji postaje sve brži i fleksibilniji, neki bi rekli puno okrutniji, počinje se mijenjati i način priznavanja kvalifikacija za neka zanimanja, ponajviše ona koja se inače stječu u strukovnim školama

placeholder


 


 


Uskoro će u Hrvatskoj biti moguće da se osim svjedodžbe ili diplome, kod budućeg zapošljavanja vrednuju i neformalno stečena znanja. Riječ je o tome da bi se ubuduće u funkciju stjecanja radne kvalifikacije moglo staviti i neformalno i informalno obrazovanje, stečeno radom, volontiranjem, polaženjem tečajeva ili seminara. Bit će to moguće nakon što na snagu stupi Pravilnik o načinu prijave i provođenju vrednovanja prethodnoga učenja, koji je Ministarstvo znanosti i obrazovanja ovih dana uputilo u e-savjetovanje. On će propisati postupak kojim će se odrediti kako će se ubuduće moći legalizirati znanja i vještine koja danas nisu upisana u radnu knjižicu pa se stoga ne mogu ni uzimati u obzir prilikom zapošljavanja.




U svijetu koji postaje sve brži i fleksibilniji, neki bi rekli puno okrutniji, počinje se mijenjati i način priznavanja kvalifikacija za neka zanimanja, ponajviše ona koja se inače stječu u strukovnim školama.


Naravno, veliko je pitanje koliko će ova inicijativa ubrzati i pojednostaviti proces stjecanja kvalifikacija ili će ga samo možda još dodatno zakomplicirati. To će u prvom redu ovisiti o tome kako će ovaj Pravilnik na kraju izgledati nakon što prođe javnu raspravu i bude usvojen. A nakon toga puno će ovisiti i o tome koliko će nadležne institucije i zaposleni u njima biti spremni za njegovu primjenu.


Svijet rada mijenja se gotovo svakodnevno. Ono što je vrijedilo još jučer već danas je zastarjelo, a sutra ga se možda nitko više neće ni sjećati. A što će biti prekosutra danas se rijetko tko uopće usuđuje predviđati. Kao što je nemoguće predvidjeti na što će sličiti svijet rada za recimo deset ili 20 godina. Pogotovo nakon što u njega na velika vrata uđe umjetna inteligencija. Uostalom, ona je već ušla i tu je, samo što većina nas još uvijek nije potpuno svjesna što to znači i kamo će nas sve skupa kraju i odvesti. Čak ni eksperti za to područje ne mogu s punom sigurnošću definirati što bi nam se sve moglo dogoditi kada gospođa UI dođe do punog zamaha. I kada nam počne pokazivati što stvarno zna i može. A dok se to ne dogodi, a dogodit će se puno brže nego očekujemo, treba pokušati maksimalno pojednostaviti način na koji ljudi mogu doći do potrebnih kvalifikacija da bi onda mogli aplicirati za neki posao.


Europska unija, ali i Europa u cjelini, još uvijek za razliku od Sjedinjenih Država ima relativno kompliciraniju proceduru stjecanja radnih kvalifikacija. Anglosaksonski svijet uvijek je bio puno praktičniji i pragmatičniji od stare Europe. S jedne strane to je bilo, i još uvijek je, jako dobro jer se stvari rješavaju odmah i bez prevelike papirologije. Ako netko zna voziti viličar ili raditi na nekom zahtjevnijem stroju zašto mu tu vještinu ne priznati u nekoj skraćenoj proceduri koja bi, naravno, jamčila da on to zaista zna raditi. S druge pak strane, ima tu i velikih mogućih opasnosti jer te komisije koje izdaju certifikate mogu biti i svakakve. Što onda može dovesti i do nesreća s raznim neželjenim posljedicama. Dobra stara Europa tu je puno opreznija, odnosno konzervativnija. Neki bi rekli i sporija. Ali ponekad je bolje biti spor, a temeljit.


Hrvatska je, nažalost, u sudjelovanju građana u cjeloživotnom obrazovanju na samom europskom dnu. U našoj zemlji je još uvijek na djelu razmišljanje da kada se jednom stekne neka kvalifikacija onda ona vrijedi za cijeli život. S njom se počinje i završava radni vijek. Ali to vrijeme je već polako iza nas. Naši mladi sugrađani morat će živjeti i raditi u puno drukčijem svijetu od onog u kojem su svoj radni vijek odradili njihovi djedovi i očevi. Ovaj novi model ima svojih dobrih i svojih loših strana, ali na njega se ne može utjecati. Cijeli svijet, a posebno mala zemlja kao što je to Hrvatska može mu se samo pokušati prilagoditi koliko je to moguće. Ova inicijativa Ministarstva znanosti dobar je korak u tom smjeru. Naravno, za realizaciju će trebati nešto vremena jer se radi o potpunoj novosti za koju će se trebati priviknuti svi. I oni koji žele iskoristiti ovu mogućnost da si povećaju vjerojatnost za dobivanje boljeg posla, kao i oni koji će sve to trebati organizirati i administrirati. Ali svakako je dobro da se ovakve stvari pokreću.