Od Antonje koja se obilježila 17. siječnja, do Pepelnice koja je 14. veljače, na području “najpusne općine”, Općine Matulji, zaljubljenici u stare običaje imali su priliku “napuniti baterije” na više od dvadeset različitih događanja.

Kada se programu dodaju i prva pusna zvona koja se u Žejanama i Munama oglase već u prvom tjednu siječnja, 6., odnosno 7. siječnja, brojke su još veće, pa se za ovogodišnje karnevalske dane može reći da su bili kratki, no intenzivni.

Premda se “vragalo” i u Lovranu i Opatiji, najviše je šušura bilo na teritoriju Općine Matulji gdje su danas, na dan Pusta bila čak četiri zvončarska pohoda.

Dok su Rukavački zvončari “po užance” svoje “obahajanje” imali tijekom dva dana, na Pusni pondejak kad su zvonili “po Kućeloven komune” i danas, na dan Pusta kad su imali pohod po cijelom Rukavcu, Zvonejski zvončari su na Pust imali pohod po Zalukah i zvonejsken komune.

Također, Munski zvončari su zvonili “po Žejanah i Maleh i Veleh Munah”, a Žejanski zvončari su “šli na Male i Vele Muni i po Žejanah”.

Zadnje čišćenje

U Rukavcu, “na Kinkeloven tarace” već od jutarnjih sati su se zvončari i njihova pratnja “parićevali” za cjelodnevni pohod koji će potrajati sve do noćnih sati.

Mići zvončarići, već od ranog djetinjstva vrlo vješti i “va mote” i odrasli zvončari za ovu prigodu u posebnim “monturama”, nakon lagane marende, krenuli su i svojom zvonjavom, “kade god su pasali” – tjerali zle sile i zimu, te dozivali proljeće koje je danas, po suncem okupanom danu kao iz bajke – već stiglo…

– Pust je uz Petrovu i Lučinu najveći rukavački blagdan. Tko se na Pust maškara, važno je da svojim kostimom pošalje određenu poruku, pa tako moja kolegica “mete pred tujemi vrati”.

Na Pusni pondejak su Rukavački zvončari šli po Kućeloven komune, a danas, na Pust po Rukavce. Karakteristično je za ova dva pohoda da im je “montura” drukčija nego na početku karnevala kad “gredu na Zvoneću” i nose “bele brageši” i mornarske majice.

Danas imaju “jutene brageši z cindrići” i “stomanji na kvadri”, a balte su im “neslužbene”, pa tako u ruci nose najčešće malu metlu, broskvu ili klofer.

Ovo je danas baš ono zadnje čišćenje pred proljeće, pa se zato i sve ono što se “pobere spreda kući” pomete i “pali se kres”. Ukućane se zove da “pušu va kres”, da se “raspiri oganj”.

Gazdarica i gazda iz kuće ispred koje se zapalio krijes moraju ga održavati, da se ne ugasi, što sve zajedno simbolizira plodnost. Zvončari “va kalcete imaju popel” i ljude “popele”, što je također dio rituala prizivanja plodnosti.

Ide se u svaku zvončarsku kuću, a teren je ogroman, pa sve zajedno potraje “do škurega” i “po užance” je danas kod nas neradni dan.

Uz zvončare idu i partenjaki, djevojke i mladići i dok zvončari zvone “spreda kući”, partenjaki ulaze u kuće i tancaju, rekla je Marijana Kalčić koja je bila maskirana “va lemuncin zaštićen od zimi va važe”.

Pusna hrana

Pustu su se pridružili i najmlađi, rukavački vrtićari. Prekrasan sunčani dan izmamio je iz kuća “i staro i mlado”, a domaćom pusnom hranom i dobrom kapljicom su se mogli okrijepiti ne samo sudionici pohoda, veći i “si ki su prišli va Rukavac”, budući da stare navade nalažu da se u ovakvim prigodama mora biti što boljim domaćinom.

– Gre se od kući do kući, zvončari imaju brageši “na krpice”, gre se “od vasi do vasi”. Pobiraju se jaja, a običaj je jako, jako star i i svi ga volimo i poštujemo.

Od hrane se kao glavno jelo parićuje repa, a pripremaju se i starinske slastice, te neke modernije. Od kroštula i presnaca, do ulenjaka i tako naprvo, “se do škurega”.

Palit će se krijesovi, a zvončari će uz pjesmu i muziku do kraja dana napravit barem 23 ili 24 zvončarska kola, rekao je Radoš Kinkela koji se uz svoju “armuniku” na najbolji način uklopio u ovu priču o ljubavi prema nasljeđu i rodnom kraju.

Jedni va zvonci, drugi po kućah

Zanimljivosti o Pustu nam je ispričao Rukavački zvončar Franko Tancabel.

– Partenjaki, odnosno neoženjeni mladići i neudane djevojke “gredu po kućah”, a oženjeni muškarci “gredu va zvonci”. Brageši su nam “na cindrići” i imamo “popel” i ljude se “popeli”, “pred kućami se važge kres”, da se otjera svo zlo, da se zlo “važge i zgori”.

Partimo rano, a dug je put pred nami i zvonit ćemo do “trdega škurega”. Ki god drži do sebe va našen sele mora bit doma na taj dan i parićat se dobro.

Partenjaki su “vesela kumpanija” i običaj je da u svakoj kući “zatancaju više tanci”. Jedan tanac je za sami kućani, a ako je u kući mladić ili divojka “zibire se pusnega zeta” i onda je tanac za njih i još treći tanac ako je ugođaj dobar, taj je finalni tanac “ki more i ki ne more”, ispričao je Tancabel.