RIJEKA – Jedan od najpoznatijih filozofa mlađe generacije, i to naš, koji je već do svoje tridesete imao važna objavljena djela, knjige, tekstove za vodeće svjetske medije poput New York Timesa, The Guardiana i drugih, kao i suradnju sa svjetskim poznatim Slavojem Žižekom (autori su knjige »Što Europa želi?«) je Srećko Horvat, koji je u sklopu programa Refleks udruge »Drugo more« održao predavanje u Filodrammatici. O interesu za ovoga filozofa koji promišlja o svemu onome što nas okružuje i što posljedično ima utjecaja na vrlo (ne)izvjesnu budućnost svjedoči i to što se za njegovo predavanje tražila stolica više, a neki su, samo da bi čuli što ovaj intrigantan autor ima za reći na temu »Poslije apokalipse: melankolija je luksuz!«, čak i stajali.

Velik interes

Bez obzira na to publika je samo pristizala, što je bilo i očekivano, i nameće se zaključak kako u našemu gradu ne gostuje dovoljno stručnjaka s ovako zanimljivim predavanjima, bilo domaćih ili inozemnih. A gostovanja profila svjetskoga glasa zaslužuje još veći publicitet, i još veću dvoranu. Horvatovo predavanje tematski se nadovezuje na autorov raniji rad i na njegovu posljednju knjigu »Poslije apokalipse«, s malim dodatkom usmjerenim prema aktualnom svjetskom trenutku na primjeru kojega autor i pojašnjava zašto je melankolija luksuz.

Foto Mateo Levak

Njegova posljednja knjiga nastavak je onoga začetog u knjizi »Poezija iz budućnosti«, jer se Horvat u obje knjige bavi problemom klimatske krize, a karakteristika je njegova stila vrlo pitak tekst bogat primjerima i usporedbama, onaj tekst koji pleše između funkcionalnih stilova, odnosno građa koja nipošto nije suhoparna.

Jednako je takvo, zanimljivo, bilo i njegovo predavanje kojime uspostavlja vezu između nekih aktualnih događaja i tumačenja trenutka općenite situacije u kojoj se nalazimo, one koju promatra kroz prizmu ekološke katastrofe, zbog čega naziv predavanja (i knjige) jest »Poslije apokalipse«, s podtemom (i poveznicom) melankolije i luksuza.

Kako je uvodno objasnio, etimološki gledno riječ apokalipsa dolazi iz grčkog, a znači otkrivenje, pa se apokalipsa kao termin kolokvijalno zapravo cijelo vrijeme (možemo govoriti o hiperinflaciji termina apokaliptično) koristi u značenju kraja svijeta, no krivo. Valja stoga razlikovati kraj svijeta od apokalipse; apokalipsa se već dogodila uslijed brojnih kataklizmičkih događaja (recimo za starosjedioce Amerike), pa je u tom smislu ključan vremenski pomak – dešifrirati budućnost koja je već ovdje.

Isprepletenost kriza

O apokalipsi u smislu otkrivenja, onoga što ne valja sa svijetom i kuda (mi) idemo, pojašnjava, govorio je na »najzanimljiviji i najrelevantniji način« još i njemački filozof Günther Anders (»gola apokalipsa«). Tezu o postojanju eshatoloških prijetnji i isplepletenosti nekoliko kriza, čemu svjedočimo i danas, potvrđuje činjenicom da su prijetnje postojale i prije – rat, klimatske promjene i Crna Smrt – a sada imamo i onu nuklearnu o kojoj se ne govori.

U tom se smislu, između ostalog i čitajući ulomke iz djela »Glasovi iz Černobila« Svetlane Aleksijevič, nadovezao na primjer Pripjata kao posljedicu jedne takve prijetnje, katastrofe, no i kao primjera komodifikacije apokalipse te postapokaliptičnog turizma (op.a. tome sličan je tzv. »dark tourism«, a najbolji je primjer Auschwitz). Černobil je stoga, tvrdi dalje, ogledni primjerak isprepletanja kriza, odnosno apokalipsi; mjesto je to primarno nuklearne katastrofe u kojem se zatim dogodi klimatska kriza (požari) koja se isprepliće s nuklearnom realnošću, a potom ta ista zona posluži Putinu kao najkraća ruta za invaziju na Ukrajinu.

Najbolji primjer i dokaz za to da se o nuklearnoj katastrofi/prijetnji (dovoljno) ne govori, ističe, jesu Marshallovi otoci, oni na kojima su se za vrijeme Drugoga svjetskog rata provodile ratne operacije, a usporedbe radi, rezultat onoga što se odvijalo na toj lokaciji bio bi jednak dvjema bombama koje bi punih dvanaest godina bile bacane na Hirošimu.

»Tipping points«

Kako dalje kaže, referirajući se na Andersa, dan kada je na taj japanski grad bomba bačena je dan kada smo postali nemoćni. Taj isti autor (Anders) ističe odnos između tehnologije i katastrofe, pa danas, u vremenu svojevrsnog novog hladnog rata, govori, nismo samo mi subjekti, već je i tehnologija (uzmimo za primjer nuklearno oružje). Nakon apokalipse, imamo i dalje eshatološke prijetnje, no ujedno i ono što se ekološkom terminologijom naziva »tipping points«, a posve su relevantan dokaz temperaturna mjerenja za siječanj ove godine, ona koja pokazuju najvišu temperaturu ikad u povijesti mjerenja za taj mjesec.

Na apokalipsu tako, ilustrira, postoje različite reakcije, od supraliminalnog (prelazi granice našega shvaćanja), apokaliptične sljepoće, komodifikacije apokalipse (apokalipsa kao spektakl), fetišizma apokalipse, normalizacije, otpora, te na koncu melankolije ili depresije, a primjere za sve to nalazimo u onome što smo prošli i onome čega smo dio sada, recimo pandemije ili rata. Komodifikacija apokalipse tako je prisutna u turističkome smislu, fetišizacija se ogleda u građenju bunkera za bogate, zatim imamo razne aktivističke otpore, normalizacija apokalipse je prisutna kao svojevrsna psihološka obrana, kao i apokaliptična sljepoća koja je, očigledno, nastupila u svekolike javnosti.

»Zeitgeist« vremena

Uzimajući kao primjer nedavne medijske napise, poput onoga da suosnivač Googlea Larry Page kupuje (još jedan) otok, tweet Elona Muska o kraju svijeta ili pak onaj nedavni medijski napis koji ističe apokaliptične prizore u Gazi te mnoštvo ranjenih i poginulih, Horvat je istaknuo da se bogati pripremaju za kraj svijeta. U suštini, »zeitgeist« vremena u kojemu živimo jest postapokaliptičan. Na kraju, zaključuje, oni koji su na prvom frontu klimatske krize nemaju taj luksuz da budu melankolični. U tom smislu, »melankolija je luksuz, no sasvim opravdana, nužna za stvaranje života poslije apokalipse«.

Zanimljivo je i znakovito, usporedbe radi, na istome mjestu, u dvorani u kojoj je Horvat govorio o premreženosti različitih kriza, prošle je godine u sklopu Zoom festivala izvedena predstava »Krize« Žige Divjaka, koja je također, dajući genezu cjelokupnoga stanja, precizno secirala probleme današnjice, a time i sutrašnjice, upućujući zapravo na koloplet istih onih stvari na koje je uputio i Horvat svojim predavanjem, a kriju se u pozadini svega.