Borba protiv smeća u moru, na način kako to predlaže Europska komisija, mogla bi Hrvatsku skupo stajati: da bi ispunili ciljeve koje je zamislio Bruxelles, hrvatski bi nspektori morali, čak i u optimističnoj varijanti, godišnje kontrolirati tri puta više brodova nego dosad. Takav obujam posla značio bi da bi ih trebalo zaposliti puno više, a sve skupa podrazumijevalo bi i značajna financijska ulaganja. Pred taj potencijalni problem Hrvatsku stavlja prijedlog direktive o lučkim uređajima za prihvat isporuke brodskog otpada o kojem trenutno traju rasprave među državama članicama.

Europska komisija u siječnju je predstavila prijedlog strategije za zaštitu okoliša od onečišćenja plastikom. U okviru te strategije predviđene su i mjere da se zaustavi bacanje otpada u more. Hrvatska je, u načelu, podržala prijedlog direktive kojoj je cilj da se otpad nastao na brodovima ili prikupljen na moru ne ostavlja ondje, nego da se vrati na kopno gdje će se za njega »pobrinuti« na primjeren način. Međutim, Hrvatskoj je sporan članak koji se odnosi na inspekcijske preglede.

Prema tumačenju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, države članice morale bi osigurati da se inspekcijski pregledi obave na najmanje 20 posto od ukupnog broja plovila za nekoliko kategorija. Problem nastaje ako su jedna od tih kategorija i plovila za razonodu s bruto tonažom manjom od sto tona. »S obzirom na brojnost takvih plovnih objekata koji su prema definicijama sva plovila za razonodu dulja od 2,5 metra smatramo potrebnim da se u prijedlogu istakne da se takvi inspekcijski postupci uspostavljaju uzimajući u obzir njihovu opravdanost i praktičnost«, navodi Ministarstvo u stajalištu.

O čemu se točno radi, objasnio je članovima nadležnih saborskih odbora pomoćnik ministra Siniša Orlić. Definicija iz tog članka toliko je široka, da bi u Hrvatskoj obuhvaćala sva plovila upisana u očevidnik brodica, na što još treba pridodati strana plovila koja dolaze na Jadran. Prema procjenama, riječ je o 160 do 180 tisuća plovila, pa bi – ako je potrebno pregledati njih 20 posto – to značilo kontrolu više od 30 tisuća plovila. Trenutno se, pak, godišnje obavi oko deset tisuća inspekcija, koje uključuju i sigurnost plovidbe. Drugim riječima, samo za brodski otpad trebalo bi obaviti tri puta više kontrola nego što ih se sada obavi ukupno. »Nama bi bilo nemoguće ispuniti taj uvjet«, kazao je Orlić članovima saborskih odbora koji su podržali stajalište Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. U skladu s povećanjem broja kontrola, bilo bi, naravno, potrebno povećati i broj inspektora, i to možda i do četiri puta, a pitanje je zapravo kakav bi učinak u konačnici te mjere imale.

Hrvatska će stoga u raspravama o ovom propisu prije svega tražiti da se definicija plovila za razonodu pojasni. Iz stajališta koje je pripremilo Ministarstvo može se zaključiti i da će hrvatski prijedlog biti da se, pri odlučivanju o inspekcijama, uzme u obzir njihova »opravdanost i praktičnost«. No, kako doznajemo, u svojim primjedbama Hrvatska nije usamljena. I druge države u raspravama su upozorile na nepraktičnost ove odredbe pa je, primjerice, Finska već predložila da se inspekcijski pregledi obavljaju na deset, a ne 20 posto brodova.