Scotti premošćuje granice među narodima, kulturama, jezicima i civilizacijama. Iz prebogatoga djela u ovaj smo svezak uvrstili razmjerno strog izbor autorove poezije i proze, kaže Boris Biletić
povezane vijesti
PULA – U izdanju Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika i edicije Istra kroz stoljeća objavljena je, u tvrdo ukoričenom izdanju na više od 330 stranica, knjiga Giacoma Scottija »Između dvaju svjetova«. Knjiga obuhvaća autorove pjesme i priče iz raznih razdoblja u prijevodu Lorene Monica Kmet te ponešto i u prijevodu drugih prevoditelja iz ranije prevedenih djela.
Scotti će ove godine napuniti 96 godina, a knjiga je bila svojevrsni poklon za njegov 95. rođendan. Rođen je u Savianu 1. prosinca 1928. u skromnoj, kako je sam definirao, seljačkoj obitelji. Prevođen je na dvadesetak jezika, a više od 75 godina stvara i živi između Saviana, Trsta i Rijeke. Objavio je više od 200 djela. Primio je brojne nagrade za svoj rad i trud.
Ekspresionist
Kako je u predgovoru napisala njegova kći, prof. dr. Rita Scotti Jurić, »otkako se posvetio pisanju, prije više od 70 godina, Giacomo Scotti je tijekom veoma duge intelektualne pustolovine objavio više od dvjesto knjiga.
Ističe se poezija u 48 zbirki pjesama, uključujući i one namijenjene djeci, a proznih je knjiga 41, među kojima romani te zbirke kratkih priča i bajki. Eseje s pomorskim temama objavio je u 23 knjige: više od 20 djela posvećeno je povijesti radničkog pokreta i oružanome otporu protiv nacifašizma; šest knjiga govori o strahotama rata koji je između 1991. i 1995. potresao Hrvatsku.«
Ona nadalje navodi da je značajka autorova opusa naizgled iznimna lakoća pisanja, opsesivna produkcija praćena stvaralačkom erupcijom. Za njega je karakteristična naizgled iznimna lakoća pisanja, ali i život prepun »knjiga i papira, ideja, ciljeva i dostignuća«, a ovako ga je definirala Rita Scotti Jurić: »Eklektični pisac i vulkanski pjesnik, prevoditelj i tumač, kulturni posrednik i medijator između civilizacija, književni kritičar, publicist, povjesničar, istraživač popularnih tradicija, esejist, rastrgan između dvije zemlje i dvije kulture, koji predstavlja most između dvaju mora.«
Njegova se pjesnička aktivnost ističe bogatstvom motiva i tonova. »Zvonki i koloristički ekspresionizam prati sve što je u vezi s emocijama, u odnosu prema članovima obitelji, očevoj kući, braći i sestrama, zemlji, dakle onome dijelu života koji je gotovo nestao, ali će zauvijek ‘teći njegovim venama’«, navodi Scotti Jurić.
Scotti piše kako o svjetovima tajanstvenih bića, od čarobnjaka i vještica do vragova i svetaca, tako i o životu malih ljudi.
»Nekome tko je s lakoćom usvojio hrvatski jezik, istro-mletačko narječje i druge slavenske jezike, a da pritom nije zanijekao svoje napuljske korijene, integracija u stvarnost istočnog Jadrana bila je prije svega zadovoljstvo, a tek onda intelektualna dužnost«, piše Scotti Jurić. Važna je i njegova prevoditeljska uloga, a svim temama pristupa na prirodan, jednostavan način.
Za njegov literarni izraz navodi se da je jednostavan, linearan, diskurzivan, intimističan. Raznolikost tema je sagledavanje autorova života osvijetljeno s raznih strana.
Prevoditeljskim i esejističkim radom dao je velik doprinos afirmaciji hrvatske književnosti u Italiji, gdje je kroz duži niz godina kod renomiranih talijanskih nakladnika objavio niz zapaženih antologija iz suvremene hrvatske književnosti, kao i pojedina djela i izbore najistaknutijih hrvatskih autora. Također, uvelike je, što je više puta istaknuto, pridonio i afirmaciji makedonske književnosti u Italiji. Njegovo pjesništvo vrlo je snažno, ulazi u bit stvari, problema te se dotiče raznih tematskih i interesnih sfera.
Svaki dan
»Ljudi ove zemlje/oskudna i tvrda zla/imaju strpljivost/i postojanost mora«, piše Scotti, a u pjesmi posvećenoj Borisu Pahoru navodi »preci izabraše/ovo more, razdjelnicu/zemlje i neba,/ako je imaju, jedina im zastava/glad i nada.«
U pjesmi pak naslovljenoj »Svaki dan« piše: »Svaki mi dan oduzmeš dan,/svaki mi dan daruješ dan,/mogao bi biti posljednji.«
Zanimljiva je i pjesma naslovljena »Došao sam izdaleka«, gdje navodi: »došao sam i mlad i malena stada/sa sobom donio osmijeh i nadu/došao sam izdaleka.«
Njegov karakter, djelovanje, stvaralaštvo, vidljivi su i u pjesmi »Dugo sam lutao«, koja je naglašeno (auto)biografskog karaktera. »Dugo sam lutao/od prijatelja do prijatelja/dvjema domovinama, i ne znam/gdje bih se mogao zadržati.« Ti stihovi u biti sažimaju cijeli njegov život, njegov svjetonazor, misli i ostalo na najiskreniji i najjednostavniji, a opet tako dubok, misaon i proživljen način.
Zanimljive su i njegove priče, iz djetinjstva i mladosti. Tu su, primjerice, »Raspeta sova«, »Sestrica Genoveffa«, »Pas heroj«, »Peppinova smrt«, »Srce na platani«, kao i tematski ciklus posvećen pričama iz Istre i Rijeke. Posljednji dio knjige je »U znaku Erosa«.
Slijede imensko kazalo, bio-bibliografija, objavljena djela, iz kritičke literature o Giacomu Scottiju te podaci o ediciji Istra kroz stoljeća. Urednik knjige je Boris Domagoj Biletić, a redaktorica Valnea Delbianco. Biletić je za njega zapisao da premošćuje granice među narodima, kulturama, jezicima i civilizacijama. »Iz prebogatoga Scottijeva djela u ovaj smo svezak prestižne edicije Istra kroz stoljeća, nakon temeljitog uvodnog ogleda o piscu i djelu, uvrstili razmjerno strog izbor autorove poezije i proze«, ističe.
Scotti je pisao i o arheologiji, umjetnosti općenito, tradiciji, obrtu, kartografiji, toponimiji, etimologiji i drugome. Brojni su mu tekstovi kulturne, povijesne i folklorne tematike.