Matej Vuk

Bivši član Rijeke bio je najspominjaniji nakon susreta Puljana i Dinama: “Bilo je jako teško provući loptu u mrežu”

Roberto Car

DVOBOJ NA BOKU - Takuro Kaneko i Matej Vuk/Foto PIXSELL

DVOBOJ NA BOKU - Takuro Kaneko i Matej Vuk/Foto PIXSELL

I meni je odmah na terenu bilo: »Ajme, što sam ovo promašio«. Međutim, ispred mene su bili Ristovski, Zagorac te dva stopera - kaže Vuk



PULA Proljetnu polusezonu nogometaši Istre 1961 otvorili su minimalnim porazom od Dinama. S obzirom na kvalitetu igračkog kadra, razliku u bodovima i plasmanu te činjenici da su prva dva ovosezonska susreta ovih suparnika Zeleno-žuti izgubili s po 3:0, ovih 0:1 s golom Puljanina u dresu »modrih« Maura Perkovića i ne zvuči toliko loše, koliko se dalo naslutiti odmah nakon subotnjag susreta.


Dio navijača je već napustio ili napuštao pulski stadion kad je u sudačkoj nadoknadi vremena Matej Vuk imao priliku svojoj momčadi donijeti bod. No, Vuk nije zatresao mrežu Zagorca i sanjani bod je otišao preko Učke.


Potrošnja


Ne treba niti napominjati da je Matej Vuk nakon susreta zacijelo bio najspominjaniji igrač.




– Nije mi se štucalo nakon susreta, ha, ha. Znam da su me navijači spominjali – rekao je Vuk dan kasnije. No, za razliku od prvog dojma s tribine, kad je izgledalo da je krilni napadač Zeleno-žutih promašio zicer, nakon odgledane snimke vidi se da u toj situaciji baš i nije bilo tako jednostavno poslati loptu u mrežu Modrih.


– Upravo tako. I meni je odmah na terenu bilo: »Ajme, što sam ovo promašio«. Međutim, kad sam pogledao tu situaciju na televiziji, vidljivo je da sam bio iskosa, a da su ispred mene bili Ristovski, Zagorac i potom još dva stopera iza njih. Bilo je jako teško tu provući loptu u mrežu.


Da mi je Ekong dao malo lakšu loptu, bilo bi drugačije. Rekao sam mu to odmah nakon utakmice, a nakon odgledane snimke mišljenja sam da je Ekong mogao i sam pucati ili čekati da Ristovski »zagrize« na njega, pa mi onda dodati. Nije baš da je to bio pravi zicer, stopostotna šansa, ipak je ispred mene bio »zid« od dva, tri igrača. Naravno, mogao sam u toj situaciji nešto bolje izvući. Mislim da mi je na koncu Ristovski odbio loptu uklizavanjem, a ne Zagorac. Bila je to akcija koja je stigla, doslovce, ni iz čega.


Bilo je čudno gledati pulsku momčad da igra na duge lopte.


– Drugačije se, zapravo, nije ni moglo igrati jer teren nije dopuštao. Ne znam ima li gori teren od našeg u HNL-u. Raspada se. Kad treniramo u Balama, to je druga dimenzija. Kod nas je sad obrnuto, umjesto da treniramo na lošijem terenu, a utakmice igramo na boljem, mi treniramo na boljem, a igramo na lošijem.


Evo, u nedjelju idemo na Rujevicu i tamo možemo igrati kako smo navikli. Ovdje ne možemo ništa, zbog čega pate svi, obje ekipe, a i gledatelji koji ne mogu gledati lijepu utakmicu. Istina, moramo igrati na njemu kakav god bio, ali žao nam je što nam ne dopušta da pokažemo što znamo.


Krajnosti


Igra, pak, nije oduševila gledatelje.


– Gledatelji sigurno nisu mogli biti zadovoljni igrom. Niti smo mi stvorili prilike za gol, ali niti oni. Bila je prava uspavanka.Gol? Petković je zapravo želio asistirati Ademiju, ali je lopta slučajno stigla na krilo do Ristovskog. Pratio sam ga, nije on meni pobjegao, ali digao je loptu i gotovo.


Puljanima sad slijedi gostovanje kod Rijeke. Vraćaju se na mjesto nesreće, na mjesto gdje su u 3. kolu »potopljeni« sa 6:0.


– Protiv Rijeke ne idemo s prevelikim repektom. Idemo na pozitivan rezultat, sad hoće li to biti bod ili tri, vidjet ćemo. Ne idemo na izlet, idemo pokušati dati sve od sebe. Što se travnjaka tiče, idemo iz krajnosti u krajnost. S našeg najgoreg, idemo na možda i najbolji travnjak u HNL-u. Jako je brz teren i ako ništa drugo, bit će lijepo za igrati i gledateljima za gledati – zaključio je Vuk.