Nakon što termoelektrana Plomin izađe iz sustava 2033., a Nuklearna elektrana Krško 2043. godine, postavlja se pitanje sigurnosti i stabilnosti opskrbe električnom energijom u Hrvatskoj, a kao jedno od rješenja predlaže se gradnja malih modularnih nuklearnih reaktora, snage 300 megavata, što je otprilike trećina proizvodnog kapaciteta konvencionalnih/tradicionalnih nuklearnih reaktora.

Dok neke članice Europske unije već najavljuju gradnju takvih malih nuklearki, poput Rumunjske ili Poljske, koja je u prosincu odobrila gradnju čak 24 takva reaktora na šest lokacija do 2030. godine, Hrvatska u svojoj energetskoj strategiji uopće ne predviđa gradnju mini-nuklearnih reaktora, kao ni u Nacionalnom energetskom i klimatskom planu.

No, kako se procjenjuje da će potrošnja električne energije 2035. godine u Hrvatskoj iznositi 20 teravat sati, a do 2050. oko 36 teravat sati ili dvostruko više od trenutne potrošnje, znanstvena zajednica predlaže mogućnost gradnje manjih nukelarnih reaktora u skladu sa strategijom koje zajedno izrađuju Sjedinjene Države i istočnoeuropske članice EU-a.

No, njihovu gradnju u Hrvatskoj nije realno očekivati prije nego što se ti reaktori demonstriraju i počnu upotrebljavati u zemljama koje ih razvijaju.

Gradnja prvih komercijalnih rješenja očekuje se početkom idućeg desetljeća, što je pak prekasno za najavljeni prestanak korištenja ugljena u Hrvatskoj, navode u Energetskom institutu »Hrvoje Požar«.

Ne štete okolišu

S druge strane, Sloveniji se »žuri« u izgradnji novog nuklearnog reaktora nakon što zajedničkoj nuklearki u Krškom, koja Sloveniji godišnje osigurava 20 posto električne energije, a Hrvatskoj 16 posto, istekne vijek trajanja i Hrvatskoj bi najlogičnije bilo da nastavi suradnju sa Slovencima o gradnji malih reaktora i to na istoj lokaciji u Krškom, smatra profesor s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Tomislav Gelo.

– Mali modularni reaktori pružaju sigurnost opskrbe električnom energijom. To se najbolje vidi po važnosti Nuklearne elektrane Krško za stabilnost elektroenergetskog sustava u Republici Hrvatskoj.

Jedan mali modularni reaktor od 300 megavata bi gotovo zamijenio sadašnji udio RH u Nuklearnoj elektrani Krško čiji je ukupni kapacitet oko 700 megavata.

U gradnji takvih elektrana bila bi važna i domaća komponenata odnosno nacionalna industrija, iako je tehnologija inozemna. Nekoliko zemalja u svijetu razvija nuklearne reaktore pa tako i male modularne reaktore.

To su SAD, Francuska, Južna Koreja, Kina, pojašnjava Gelo i dodaje da mali reaktori, kao i klasični veliki, koriste nuklearnu fisiju za stvaranje topline za proizvodnju (električne) energije, a njihova konstrukcija je modularna što omogućava da se sustavi i komponente tvornički sastave i transportiraju kao jedinica do lokacije za ugradnju.

Vrijeme izgradnje malih modularnih reaktora je između tri i četiri godine, što je značajno manje u odnosu na velike nuklearne reaktore koji se grade od sedam do 10 godina, napominje Gelo i ističe da mali reaktori, kao i veliki, nemaju negativan utjecaj na okoliš odnosno u svom radu ne ispuštaju stakleničke plinove za razliku od fosilnih elektrana na plin, ugljen ili naftu.

– S obzirom na njihov manji kapacitet, manji je potencijalno negativan utjecaj na okoliš i zdravlje ljudi kad je u pitanju potencijalna radijacija.

Nuklearnu energiju se može usporediti s avionskim prometom, koji je najsigurniji oblik prometa s najmanje nesreća i smrtnih slučajeva, ali ga se većina ljudi boji, podsjeća Gelo i dodaje da gotovo 70 posto Slovenaca podržava gradnju novih nukelarnih reaktora te čak 90 posto Poljaka, dok u Hrvatskoj takvo ispitivanje javnog mnijenja nikad nije provedeno.

Nepoznata cijena

– Iznos potrebne investicije u mali modularni reaktor još uvijek je gotovo nemoguće dobiti od samih proizvođača, pa se uglavnom oslanjamo na sekundarne izvore, pojašnjava Gelo.

Po njima se vrijednost investicije po kilovatu instalirane snage kreće u rasponu od 6 do 10 tisuća eura, što bi na razini jednog malog modularnog reaktora kapaciteta 300 megavata bilo od 1,8 do 3 milijarde eura.

Nadalje, na 100 megavata instaliranih kapaciteta nuklearka proizvodi 6,5 puta više energije od solarnih elektrana, 3,2 puta više od vjetroelektrana i 2,5 puta više energije od hidroelektrana.

U posljednjih deset godina u svijetu su se intenzivirale rasprave o gradnji malih nuklearnih elektrana zbog klimatskih promjena, odnosno prekomjerne emisije ugljikova dioksida iz termoelektrana, s obzirom na to da nuklearne elektrane tijekom rada ne proizvode gotovo nikakvu emisiju stakleničkih plinova i ne onečišćuju zrak.

Ako se upotrebljava umjesto elektrane na ugljen, nuklearni reaktor snage jednog gigavata može uštedjeti oko šest milijuna tona emisije CO2 na godinu.

Rusija i Kina, primjerice, male nuklearne reaktore vide kao izvor električne i toplinske energije u zabačenim područjima, dok bi u SAD-u mali reaktori mogli polako zamijeniti velike elektrane, a u Velikoj Britaniji bi paralelno radile i postojeće velike i u budućnosti male nuklearne elektrane.

Prelazak na nuklearnu energiju, i gradnju malih nuklearnih reaktora, potiče i Europska unija u cilju dekarbonizacije europske industrije.

Ulogu malih reaktora vidi u proizvodnji toplinske energije i pare za industrijske procese, posebno u industrijama u kojima je teško smanjiti emisije, zatim u održivoj desalinizaciji vode, proizvodnji niskougljičnog vodika, te u centraliziranom grijanju i hlađenju ako nisu dostupni drugi čisti izvori energije, tim više što grijanje i hlađenje čine otprilike polovicu ukupne potrošnje energije u EU-u.

U svijetu više od 600 velikih nuklearnih reaktora

Prema podacima Svjetske nuklearne asocijacije, u svijetu je više od 600 nuklearnih reaktora koji proizvode energiju u više od 50 zemalja i zajedno osiguravaju otprilike desetinu ukupne svjetske električne energije.

No, takvi reaktori su ostarjeli i uvelike se priča o gradnji malih reaktora. Konzorcij na čijem je čelu Rolls-Royce planira izgraditi 16 mini-nuklearki diljem Velike Britanije, za što je namijenio ulaganje od 195 milijuna funti; ruska državna kompanija za nuklearnu energiju Rosatom gradi takvo postrojenje u Jakutiji; Poljska do 2030. u mrežu planira priključiti čak 24 mala reaktora, a u Rumunjskoj će mini-nuklearku graditi državna tvrtka Nuclearelectrica i američki NuScale.

Jedini mali modularni reaktor koji je pušten u rad je plutajući »Akademik Lomonosov« ruske kompanije Rosatom koji je s radom započeo 2020., dok je NuScaleov pilot projekt u SAD-u otkazan je krajem prošle godine.