Gušter je tipična bentoska vrsta koju nalazimo na pjeskovito ljušturastom dnu, od tek nekoliko do 400 metara dubine. Većinu vremena provodi djelomično ili potpuno ukopan vrebajući tako plijen. Iako ga ima posvuda, nešto je brojniji u južnom i srednjem Jadranu…
povezane vijesti
Gušter (Synodus saurus, Linnaeus, 1758) je riba iz obitelji guštera (Synodontidae).
Naraste do 42 centimetara dužine i pritom može težiti do 0,35 kilograma. Ima izduljeno vretenasto tijelo s relativno velikom glavom koja nalikuje na glavu kopnenog guštera čemu i duguje ime. Oči su sitne, smještene postrance na prednjem dijelu glave. Usta su nesrazmjerno velika i sežu sve do škržnih zaklopaca. Zubi su sitni i oštri, s tim da je i unutrašnjost donje čeljusti ozubljena.
Peraje su dobro razvijene, posebno leđna koja zahvaljujući nešto duljim šipčicama nalikuje na barjak. Između leđne i repne peraje se nalazi i jedna mala, tzv. masna peraja. Trbušne peraje su također nešto razvijenije od ostalih.
Boje je pepeljasto smeđe sa tirkiznozelenkastim prugicama i kvadratnim šarama. Donja strana je svijetla, prema trbuhu bjelkasta.
Bočna je crta jasno vidljiva i proteže se duž cijelog tijela.
Gušter je tipična bentoska vrsta koju nalazimo na pjeskovito ljušturastom dnu, od tek nekoliko do 400 metara dubine. Većinu vremena provodi djelomično ili potpuno ukopan vrebajući tako plijen.
Nešto je brojniji u južnom i srednjem Jadranu.
Hrani se prvenstveno ribom i rakovima. Mrijesti se u toplijem dijelu godine.
Rijedak je ulov čak i u povlačnim mrežama. Lovi se uglavnom slučajno, kančenicom i pridnenom panulom, tako da posebnih ribolovnih alata za ovu vrstu zapravo nema.
U kulinarskom smislu gušter nije omiljen.
Meso mu je puno kostiju, a kakvoća mesa osrednja ili loša, tako da ga malobrojni ribolovci nakon ulova zadržavaju.
I premda mnogi misle da je otrovan, najčešće ga brkajući s paukom, gušter je potpuno neotrovna vrsta.
Ostali hrvatski nazivi za ovu ribu su blavor, gušteran, manjur i miš.
