Za razliku od odmeta koji imaju tri konstrukcije, kančenica, alat namijenjen pridnenom ribolovu udicom iz barke, je samo jedna. Za osnovnu strunu se u pravilu koristi najlonski monofil promjera rijetko kada tanjeg od 0,40 milimetara, na koji se preko spojnog zogulina nastavlja fluorokarbonski predvez koji u zavisnosti od izvedbe, kančenici određuje namjenu.

Tako se primjerice kančenica s predvezom kod kojeg je olovnica na kraju sistema s tri kratke prame pola metra iznad olovnice, koristi za lov girovki, manula, lužina i modraca. Ukoliko su prame duže i razmaknutije uspješno će loviti bugve, dok će predvez kod kojeg je najdonja prama doga barem 60 centimetara i s osnovom predveza spojena neposredno iznad olovnice biti izvrsna za lov arbuna i ostale plemenite bijele ribe.

S kančenicom se lovi tako što se pusti da olovno otežanje padne na dno nakon čega se struna zategne te se kontrira na svaki trzaj ribe. I ma koliko to izgledalo jednostavno i obično, neki problemi ipak postoje. Jedan od najistaknutijih je vezan uz istezljivost najlonskih monofila. Naime, svaka je najlonska struna istezljiva u prosjeku oko deset posto. U ribolovu do tridesetak metara uz olovno otežanje od šezdesetak grama to se i ne osjeti toliko, no ukoliko se lovi na dubinama preko 50 metara tada se za svaki ozbiljniji pomak u kontri najprije treba iskompenzirati istegnuti dio strune uključujući i ‘trbuh’ koji se stvori u kurentu. Otežavajuća okolnost je svakako i to što struna ne smije biti kruta i žilava već mekana i podatna kako bi se u izvlačenju pod nogama lijepo i uredno posložila što zapravo znači da je takav lov u startu osuđen na brojne promašaje i nečujne grizeve. U suvremenom se ribolovu u takvim situacijama koristi upredenica upravo zbog njene neistezljivosti, no u ribolovu iz ruke bi sa upredenicom do nerazmrsivog mršenja došlo još prije prvog spuštanja pribora u more što je osim nepraktičnosti i otrovno skup luksuz. Ipak, kao i za sve drugo u ribolovu, i za ovu situaciju postoji rješenje, a što je najljepše, to je rješenje čak i jeftino.

Za postizanje učinkovitosti kod lova na većim dubinama je dovoljno umjesto osnovne najlonske strune upotrijebiti tanji parangalski konopac, promjera 0,80 milimetara. Taj je konopac u principu vrlo jeftin, u moru gotovo potpuno neistezljiv, a kada se smoči sasvim mekan što je garancija urednog slaganja. Na kraj takvog konopca se veže spojni zogulin na koji se nastavlja dva do tri metra najlonske osnove nakon koje slijedi još jedan zogulin s kopčom na koji se postavlja predvez. S ovako komponiranim priborom se početak konopa tijekom lova nalazi minimalno pet do šest metara iznad dna, što nijednoj ribi ne smeta, a pri čemu se svaki trzaj ribe na barci sasvim jasno može osjetiti.

A u slučaju mršenja, do kojeg zbog mekoće konopca ipak ne bi trebalo dolaziti, nema straha. Škaricama se zamršeni dio konopca jednostavno prereže, pa se odrezani krajevi povežu nekim od spojnih čvorova kakav je npr. uni to uni, nakon čega se ribolov nesmetano nastavlja.

Olovnice koje se koriste u ribolovu kančenicama su tradicionalno stožastog oblika i to ne bez razloga. Naime, takve se olovnice za razliku od ostalih ne kotrljaju po brodu. Kotrljanje olovnice po palubi broda ne samo da može zamrsiti pribor već može dovesti i do ozbiljnih povreda jer za sobom povlači i udice koje su sve samo ne bezazlene.

Pa sad, ako se želite okušati u tradicionalnom ribolovu smotajte svoju tunju, i formirajte odmet ili kančenicu kakva vam već paše. Naravno, to nipošto ne mora biti ‘strogo po receptu’. Dapače, kombinacije su poželjne jer se samo na taj način dolazi do još jedne ribe.