RIJEKA Ako se nekoga u vaterpolskom svijetu može nazvati laskavim nazivom »trener svih trenera« i to bez ikakvog pretjerivanja, onda je to Ratko Rudić, koji se desetljećima naosvajao najsjajnijih odličja, odlazio kao pobjednik s najvećih svjetskih natjecanja. Sada je ovo istaknuto sportsko ime kao predsjednik Stručnog savjeta Hrvatskog vaterpolskog saveza u roju tolikih u nas koji su sa zadovoljstvom pratili nastupe igrača izbornika Ivice Tucka koji su na Europskom prvenstvu doplivali do toliko željenoga finala.

– Kada je riječ o hrvatskom nastupu na ovom Europskom prvenstvu, nema se tu što dodavati. Naša je reprezentacija odigrala velike utakmice koje su svaka za sebe imale težinu u svakom pogledu, kako u onom sportskom, tako i u psihološkom – ocijenio je Ratko Rudić. – Učinili su to na jedan uistinu superioran način i u takvom su stilu i došli do ovog finala. Kada se ocjenjuje vrijednost ovoga rezultata, to je u svakom slučaju nešto najviše što treba.

Najvažniji čin

Kroz tolike je godine Rudić s raznim reprezentacijama, srećom tako i s onom hrvatskom, bio u ulozi protagonista koji čekaju još samo onaj završni, najvažniji čin, nastup u finalu u kojem je u vodi veliki ulog, titula prvaka. Pred hrvatskom i španjolskom reprezentacijom koje su slavile u tolikim prethodnim izazovnim utakmicama ovog prvenstva, sada je još jedan veliki dvoboj u kojem pobjednik postaje novi kontinentalni prvak. Uza sve neophodne taktičke pripreme za taj finalni okršaj, isto tako je neophodan i pravilan prihološki pristup utakmici, nastojanje da se u bazen skoči »vruća srca, ali hladne glave«. Sve to u atmosferi kada u taborima finalista rastu tenzije i nervoza dok iščekuju to teško otimanje za zlatnu medalju u Zagrebu. Rudić zna da u ovakvim situacijama praktički nema favorita, već činjenicom što se netko probio do ove odlučujuće utakmice jasno je da ima snažne adute s kojima se može nadati i ovom završnom uspjehu.

– Finale je uvijek jedna otvorena priča. Naravno, očekujem da će biti zadržane sve one karakteristike, ono što je iskazano u prijašnjim utakmicama. Međutim, tu je možda najvažnija stvar zadržati onu određenu mirnoću, nastojati da se izbjegne nervoza i nešto što bi moglo poremetiti samu igru. Igrači trebaju nastaviti onako kako su to radili do sada. Finala uvijek donose određeni broj grešaka, to je normalno te se oko toga ne treba previše brinuti. Smatram da je u finalu nužna koncentracija, mirnoća, fokusiranje na izvršavanje zadataka. To sve je ono što najviše pomaže u ovakvim utakmicama.

Pomoć s tribina

Već u Dubrovniku je hrvatska reprezentacija imala veliku pomoć s tribina, ulaznice su razgrabljene, a navijači su ispunili najave i bili »osmi igrač« aktualnih europskih prvaka. Isto je tako i u Zagrebu, slično će biti u ovom finalu u kojem se naravno »nešto pita« i onu drugu, španjolsku stranu. Riječ je, naime, o jednoj od vaterpolskih velesila.

– U finalu više nema nikakve veze ni motivacija, ni igramo li doma ili vani, ne postoje neki ovakvi faktori koji utječu na finalne utakmice. Na to utječe samo koliko si u stanju držati koncentraciju, fokusirati se na zadatke u igri, bilo da se radi o našoj ili suparničkoj ekipi. To je za sve igrače isto. Finalne utakmice su posebne te tu nema nekih faktora koji pomažu više ili manje, već samo taj psihološki moment.