Navigare necesse est« ili ploviti se mora, izreka je koja odražava mističnu povezanost čovjeka i mora, staru koliko i samo postojanje. Kada je o Kostreni riječ, ploviti znači živjeti, jer plovidba ovdje i jest način života. A kada je nešto toliko veliko i važno kao što je Kostreni more, onda zaslužuje dobiti počast, u vidu nečeg trajnog i opipljivog kao što je Interpretacijski centar Kuća kostrenskih pomoraca koji je svoja vrata otvorio 1. prosinca ove godine, i to više no prigodno uoči blagdana svojih svetaca zaštitnika i Dana Općine.

Kuća kostrenskih pomoraca dio je zajedničkog projekta Urbane aglomeracije Rijeka »Povežimo se baštinom«; u okviru projekta, putem ITU mehanizama, dobivena su bespovratna EU sredstva u iznosu od 1,6 milijuna kuna, odnosno 212 tisuća eura, dio sredstava izdvojila je Primorsko-goranska županija, dok je preostala sredstva osigurala Općina Kostrena, a ukupna vrijednost radova i opremanja iznosi približno milijun eura.

Svečanost otvaranja Kuće kostrenskih pomoraca, Foto: Davor Dragičević

Revitalizacija pomorske baštine

Kuća kostrenskih pomoraca novi je kulturno-turistički proizvod baziran na revitalizaciji materijalne i nematerijalne pomorske kulturne baštine Kostrene. Interijer predstavljen u prostoru kroz četiri cjeline – prizemlje kao more, prvi kat kao kopno, potkrovlje kao nebo te stubište kao putovanje – svojevrsno je putovanje između neba, zemlje i mora.

Prostor prizemlja obuhvaća tematske cjeline o moru kroz koje se želi naglasiti utjecaj čovjeka na more i važnost očuvanja morskoga okoliša kao i priče i predaje o moru. Postav prvoga kata donosi priču o Kostreni, obitelji i ženskoj perspektivi, o kostrenskim pomorcima i kapetanima, životu na pučini i emocijama. Prostor potkrovlja nudi interaktivni sadržaj poput oceana znanja, brodskog dnevnika, nebesku, zemaljsku i satelitsku navigaciju i iskustvo plovidbe kroz VR naočale.

U Općini Kostrena ističu da je ovo dosad najveće ulaganje u kulturu od samostalnosti ove općine.

– Ovaj projekt za Kostrenu ima sasvim posebno značenje, jer u svakom od nas Kostrenjana izaziva osjećaj dubokog poštovanja prema prošlosti koja nas je gradila i koju želimo sačuvati. Mislim da Kostreni i svima nama nismo mogli dati bolji poklon za Dan općine. Kuća je obol našoj tradiciji, rekao je kostrenski načelnik Dražen Vranić koji smatra da je upravo ovakav centar najbolji način za upoznavanje sa životom Kostrene i Kostrenjana.

Dražen Vranić, Foto: Vedran Karuza

Prema riječima Borke Reljac, ravnateljice Centra kulture Kostrena, iako kostrenski interpretacijski centar nije velik površinom, nit vodilja i osnovni cilj kod njegovog osmišljavanja bio je dočarati pomorački način života i utjecaj koji je ta profesija imala na čitavu zajednicu.

– Iznimna mi je čast što sam imala priliku biti prvim kapetanom ovoga broda i gledati danas njegovo porinuće. Kuća pomoraca mjesto je emocija sa samo jednom željom – vrati se doma. Otvorenje Kuće bio je vrlo emotivan trenutak za sve nas. Nakon višegodišnjih nastojanja i puno rada velikog tima ljudi, interpretacijski centar otvorio je svoja vrata. Nazvali smo ga Kuća kostrenskih pomoraca. I on doista i jest kuća, kuća emocija i prava riznica uspomena, obiteljskog srebra, koje su s nama podijelili mještani, ističe Reljac dodajući kako se u kući obrađuju globalne teme poput ekologije, ali i posve lokalne poput izazova života kostrenskih pomorca nekad i danas.

U interpretacijskome centru mogu se naći i makete raznih brodova

Održavanja tradicije pomorstva

Ovaj novi kulturno-turistički proizvod baziran na revitalizaciji materijalne i nematerijalne pomorske kulturne baštine Kostrene prilikom otvorenja posjetili su ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, državna tajnica u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije Zrinka Raguž, zamjenik župana Primorsko-goranske županije Vojko Braut te voditeljica Odsjeka za provedbu integriranih teritorijalnih ulaganja u Gradu Rijeci Ivana Soža Savić.

– Kako bolje proslaviti Svetog Nikolu nego otvarajući ovakav objekt koji izaziva emocije jer mnogi od vas su pomorci ili imaju nekog na brodu. Ovakve stvari nas očvršćuju i jačaju naše korijene te mislim da ste pogodili s ovim projektom i čestitam svima koji su ga osmislili i realizirali. Čestitam i Ministarstvu regionalnog razvoja i Gradu Rijeci koji je okupio općine i manje gradove. Ovo je i dokaz da nismo poznati samo po nogometu, nego smo i prepoznatljivi i u drugim granama, definitivno i pomorstvu, a doprinos Kostrene ovdje je nemjerljiv u održavanju tradicije pomorstva. Ovaj je projekt samo jedna stepenica u nadogradnji svega što znamo, a to je da je općina Kostrena jedna uspješna i perspektivna općina, poručio je Butković koji je ovom prilikom najavio svoju podršku projektu uređenja uvale Žurkovo.

Zrinka Raguž istaknula je kako je ovaj projekt iznimno značajan za zajednicu i dobar je primjer integriranog ulaganja koje daje suvremenu i atraktivnu interpretaciju povijesti Kostrene.

– Kao kći pomorca i netko tko dolazi iz Dubrovnika, ovdje gdje je more život, gdje su pomorci srce, a plovidba sve, vjerujem da će Kuća kostrenskih pomoraca pokazati sve ono što je Kostrena bila jučer i što je danas, naglasila je Raguž.

Uzvanicima su se obratili i predsjednici kostrenskih pomorskih udruga, a predsjednik Bratovštine sv. Nikole Tomislav Tijan podsjetio je na njezinu stotinu i pedeset godina dugu tradiciju, kao i na njezinu prvotnu namjenu pomoći obiteljima nestalih pomoraca, dok je predsjednik Udruge pomorskih kapetana Darko Glažar rekao kako Kostrenjani u pomorstvu imaju reprezentativnu brojku, pa u Kostreni u pomorskom sustavu djeluje dvadeset posto stanovnika, što znači da je gotovo svaka kuća u Kostreni dala svojeg člana u ovu profesiju.

– Kostrena je u geografskom smislu na karti svijeta jedna točkica, no u pomorskome smislu ona je jako velika, zaključio je Glažar. U samome programu otvaranja na Trgu sv. Barbare nastupili su kostrenski glazbenici Lado Bartoniček, Katja Budimčić Sabljar, Lucija Stipanović i ŽVS Luštrin.

Multimedijalni centar

Interpretacijski centar izveden je na tri etaže s površinom od 260 četvornih metara, a brojka od trideset optimalan je broj posjetitelja koji istovremeno mogu razgledavati eksponate i koristiti multimediju. Na dan otvorenja organizirane su vođene ture s trajanjem od dvadesetak minuta, a tzv. storytelling ture vodila je Dijana Zorić iz StoryLaba iz Zagreba koji je i osmislio sadržaj priča u samoj Kući. Na taj će se način i ubuduće voditi ture po Kući kostrenskih pomoraca, a u planu je i priprema audiovodiča na engleskome i talijanskome jeziku upravo s temama obrađenim i prepričanim putem »storytellinga«.

Interpretacijski centar »Kuća kostrenskih pomoraca« mjesto je u kojem se Kostrenjane može upoznati i spoznati, proniknuti u njihov način života i emociju koja prati pomorca kad odlazi na plovidbu, ali i emociju onih koji ostaju, koji ga čekaju na kostrenskoj groti, pogleda uprtog prema pučini i srca ispunjenog samo jednom željom – vrati se doma… a kad se vrati s »vijaja« i njega će dočekati Kuća pomoraca širom otvorenih vrata, ispunjena posebnim »dihom« drage Kostrene, u kojem je pomorcu sačuvan kostrenski kamičić, sunca i neba bokunić – kad dojde, da najde, kako je to u svojim stihovima napisala kostrenska pjesnikinja Branka Kržik Longin.

Uokvirena uvalom Martinšćica i Bakarskim zaljevom, podijeljena na dva dijela, povijesno dvije župe, Svetu Barbaru i Svetu Luciju s oko dvadesetak naselja, mjesto Kostrena prvi se put spominje početkom petnaestoga stoljeća. Za stvaranje priče o Kostreni ishodište su povijesni zapisi njezinih mještana. Jedinstvena po toj svojoj pomoračkoj i kapetanskoj tradiciji, Kostrena je danas sinonim pomorskoga znanja i pomoraca svjetskog glasa. Sve je u Kostreni isprepleteno elementom mora koje nije oblikovalo samo krajolik nego i mještane, njihov identitet, svakodnevni i društveni život. Odredilo je profesije, utjecalo na kulturu i stvaralaštvo. Pomorci i pomorstvo sukus su kostrenskog kolektivnog identiteta, sabranog u pojam baštine.

Otvorenje interpretacijskog centra Kuća kostrenskih pomoraca, Foto: Davor Dragičević

Stubište kao svojevrsno putovanje između neba i zemlje i mora

Brojne predstavljene teme

Kuća kostrenskih pomoraca smještena je u zgradi stare pučke škole u Sv. Barbari koja čini cjelinu s crkvom sv. Barbare i Narodnom čitaonicom u Kostreni Sv. Barbari koja ove godine obilježava sto i pedeset godina. U kući kostrenskih pomoraca posjetitelj će se susresti s temama koje su istovremeno globalne, poput ekologije mora, pomorstva, navigacije, nepredvidivosti mora i lokalnih tema o izazovima života pomoraca nekad i danas, dihotomiji broda i kuće, specifičnostima Kostrene i zadužbinama njezinih pomoraca kroz originalne predmete i interaktivnu multimedijsku interpretaciju.

U prošlosti je more odnosilo više ljudskih života negoli rudnici. S brodova koji su nestajali bez traga nije se vraćao nitko, a na kopnu su se crnjeli ženski »facoli «pa ne čudi što i kostrenska narodna nošnja ima obilježja korote. Ali na more se uvijek vraćalo i pod cijenu neizvjesnog povratka. Težina pomoračkog života u kojem se u isprepliću potreba, žal zbog odlaska iz rodnog kraja i neizvjesnost povratka, sažete su u ovih nekoliko stihova nepoznatog autora:

»Na kaštelu ankoru viraju,

Put Kostrene žalosno gljedaju,

Argan škriplje, a škrivan boguje,

Ma j’ Kostrena dugo pa ne čuje.

Dok zviraju si nodi kadine

Pol Kostrene – suze materine,

Ma pasajuć Puntu Prašćelice

Sa Kostrena bele udovice.«

Iza rta Prestenica u Velim vratima na otoku Cresu, nestajao je s vidika kostrenski kraj, gubio se iz vida brod koji je u nepoznato odnosio najmilije. Udate žene postajale su bijele udovice s crnim »facolom« na glavi do povratka muževa, ako povratka bude, djevojke su ostajale iščekujući, a majke s molitvom, nadajući se ponovnome susretu.

Stup obiteljske održivosti

Život na kopnu podrazumijevao je odsustvo muškaraca. U nekim slučajevima nisu izostajali samo muževi nego i muška djeca. Na more su mogli poći čim bi naučili čitati i pisati, ponekad već s tek navršenih devet godina, a bili su sretni ako su se uspjeli vratiti kući i doživjeli starost u svome kraju. Njihov je život s velikom težinom obilježio i živote žena. One su na svojim plećima iznijele brigu o cijeloj obitelji, djeci, domu, poljoprivrednim površinama i tako bile veliki oslonac i stup održivosti obitelji.

Dinamičan život unutar kuće, podizanje djece i njihovo školovanje, bolesti, organizacija budžeta i svi kućanski poslovi »padali« su na istrošene ruke tih vrijednih kućanica. One su s velikom neizvjesnosti iščekivale vijesti o svojim muževima i sinovima koji su plovili plavim bespućima i nažalost nerijetko domove i čitavu Kostrenu zavili u crno. Težak život onih koji odlaze uvijek je bio naporan i za one koje ostaju. Kostrenke su tako zaslužile veliku hvalu i divljenje predstavljajući slogu, dom i mirnu luku svakome mornaru koji se željno vraćao u svoj dom.

U ta davna vremena nestajali su brodovi, među njima i kostrenski, sa svom posadom, koju su većinom sačinjavali mještani. Ipak, ostavili su nam nešto vrijedno – sjećanje na prezimena kojih u Kostreni više nema i na ona koja tu su, oduvijek. Ostavili su osjećaj dubokoga poštovanja prema tom tvrdom mornarskom kruhu sa sedam kora i prema našoj prošlosti koja je čeličila i koju se želi sačuvati živom u Kući kostrenskih pomoraca.

O povezanosti mora i Kostrene i potrebi da se s nekime podijeli teret neizvjesnog života svjedoči i njezin svetac zaštitnik, sveti Nikola, u čiji se zagovor i danas uzdaju pomorci diljem svijeta. Na blagdan Sveti Nikola Kostrena slavi Dan Općine, uz brojna događanja, svete mise i svečanu sjednicu Općinskog vijeća, koja je prilika za prisjećanje na važne događaje i projekte koji su obilježili godinu, kao i za iskazivanje zahvale svima onima koji su svojim radom i postignućima promicali ime i ugled Kostrene.

Simbol sv. Nikole

Koliko je pomorstvo utjecalo na Kostrenu, njezin duhovni i svjetovni način života dokazuje i stari pomorački običaj sajanje koji je pokrenula je Bratovština sv. Nikole, osnovana u Kostreni, u Svetoj Barbari 1869. godine. Sajalo se tako na način da su mornari koji u vrijeme blagdana ne bi bili na moru, na blagdan sv. Nikole ili Mikulnu, išli od kuće do kuće i prikupljali milodare koji bi se potom dijelili pomorcima koji više nisu mogli ploviti i obiteljima umrlih i nestalih pomoraca. Iako etimologija izraza nije u cijelosti istražena, pretpostavka je da se radi o crvenoj vreći koja simbolizira sv. Nikolu. Naime, riječ »saja« je turski naziv za crvenu tursku čohu, a inkoča pretpostavlja se da je vremenom nastala kao inačica talijanskog izraza »incasso«, što znači prikupiti, odnosno prikupiti u crvenu vreću. Ovaj običaj se snažnije njegovao u Kostreni Sv. Barbari iz koje je bila većina pomorskih kapetana i brodovlasnika, pa su se i priče i sjećanja mještana duže održala nego u ostalim dijelovima Kostrene, a u ponešto drukčijem obliku, ponovno je oživljen kroz tradicijsku manifestaciju »Mikulna« i vraćen u život Kostrene.