Kultura nije samo ono što čitamo, što pišemo, što slikamo, što zidamo – kultura je i pogled, i osmijeh, i ponašanje, i gestikulacija, i govor. Nesumnjivo da je ona u nama, jer se primjećuje od načina kako nekome kažemo »zdravo«, pa do jedne pjesme, slike, građevine… Govorio je tako Nobelovac Ivo Andrić, a što nam danas predstavlja kultura, je li kriza kulture zapravo kriza vlastite duše ili odraz vremena u kojem živimo, na koje je sve načine prisutna u gradu na Dubračini, samo su neka od pitanja o kojima smo porazgovarali s Andreom Car Avdagić, ravnateljicom Centra za kulturu »Dr. Ivan Kostrenčić«, koja funkciju ravnateljice obnaša 20 mjeseci.

Kontakt s ljudima

Kako ste zadovoljni dosadašnjim radom, je li posao ispunio vaša očekivanja? S kojim izazovima/poteškoćama se suočavate na poziciji ravnateljice Centra? Što vam je najljepši, a što najružniji dio posla?

– Zahvalna sam na tomu što sam dobila priliku dati svoj doprinos kulturnim i društvenim sadržajima u mome kraju. Prilično sam zadovoljna dosadašnjim radom, no naravno da uvijek ima prostora za učenje, poboljšanje i napredak. Zdrava doza samokritičnosti, spremnost na kritiku moga rada te profesionalan i objektivan pristup pomažu mi u svakodnevnim aktivnostima. Jedna je od vrijednosti ovoga posla svakako to što imate mogućnost jačanja postojećih i uspostavljanja novih suradnji, od onih institucionalnih pa do udruga i pojedinaca. Osim što je veliko zadovoljstvo, neposredan je kontakt s ljudima vrijedan izvor raznih podataka te nerijetko inspiracija za nove ideje, istraživanja i projekte koji mogu utjecati na kvalitetu života u lokalnoj zajednici. Posebno me veseli kad vidim zadovoljstvo naših posjetitelja dok uživaju u nekom programu. S obzirom na to da, uz redovnu, program Centra za kulturu obuhvaća izložbeno-galerijsku, glazbeno-scensku i izdavačku djelatnost, te da upravlja s više prostora, moram priznati da to povremeno predstavlja izazov. Ponekad realno nemate dovoljno vremena posvetiti se određenom segmentu posla ili projektu onoliko koliko zaista želite, i to su trenuci koji mogu izazvati neke negativne emocije. Međutim, pomalo je paradoksalno da upravo ta interdisciplinarnost zbog koje nedostaje vremena donosi brojne doživljaje i da je snažan motivator za konstantno učenje i rad na sebi. Čar je ovoga posla upoznavanje mnogih sjajnih, inspirativnih i zanimljivih ljudi različitih generacija, profesija i sklonosti, od kojih sam mnogo naučila.

Jeste li zadovoljni godinom na izmaku, ostvarenim programima, aktivnostima…?

– Iza nas je poprilično dinamična godina, no uspjeli smo realizirati većinu planiranoga. Zadovoljni smo posjećenošću izložbi i naših glazbeno-scenskih događanja u dvorani Zora, a posebno nas veseli suradnja s odgojno-obrazovnim ustanovama na našemu području, jer jedan je od naših zadataka svakako poticanje odgoja likovne i kazališne publike. Naravno, vrlo je važna i kontinuirana koordinacija i suradnja s bliskim nam ustanovama, a to su Muzej Grada Crikvenice i Gradska knjižnica Crikvenica. Ovim putem želim zahvaliti kolegicama, čiji su mi savjeti i podrška puno puta pomogli u radu.

Nepoštovanje struke

Možete li nabrojiti nekoliko najznačajnijih/najposjećenijih događanja u prošloj godini?

– Što se tiče izložbeno-galerijske djelatnosti, prošle smo godine obilježili 110 godina od rođenja akademskoga kipara Zvonka Cara, i to izložbama »Zvonko Zvonku« (autori su djeca iz Osnovne škole Zvonka Cara) te »Carevih 110« (članovi Foto-kluba Crikvenica). Također, u travnju je u Gradskoj galeriji Crikvenica održana izložba posvećena 100. godišnjici od rođenja arhitekta i umjetnika Zdravka Gržičića, a u kolovozu je u ateljeu bila likovna radionica inspirirana njegovim radovima. Od svibnja do konca listopada je u galeriji bio raznovrstan program pod nazivom Bez granica, koji je tako nazvan jer svaki od umjetnika koji su izlagali pomiče, ruši ili briše granice, prvenstveno unutar sebe, a zatim i u svome stvaralaštvu. Od izložbi su najveći interes publike izazvali retrospektiva karikaturista Nika Titanika, grupna putujuća izložba »Neustrašive žene« te skulpture kipara Hrvoja Dumančića. Jako su dobro bile posjećene kazališne predstave u proljetnome i jesenskome ciklusu, a pokrenuli smo i aktivnost Lektira u Zori, u sklopu kojega su učenici osnovnih škola gledali predstave vezane uz lektirne naslove. Godinu smo završili adventskim događanjima u suradnji s Gradom Crikvenicom, a posebno nas veseli velik interes i odlična popunjenost tematskih radionica u Memorijalnom ateljeu Zvonka Cara.

Koliko i kako gospodarska kriza, ranije koronakriza, odnosno općenito stanje u društvu i sve brži razvoj tehnologije utječu na samu kulturu?

– Naravno da u nestabilnim i neizvjesnim vremenima obilježenima gospodarskom krizom ljudi najprije zadovoljavaju osnovne životne potrebe, a da neki sadržaji i aktivnosti postaju, uvjetno rečeno, višak uslijed nedostatka novca ili vremena. Razvoj tehnologije olakšao je svakodnevni život, no s druge je pak strane uzeo svoj danak. Čini se da, uslijed globalne »zaluđenosti« društvenim mrežama i često veće posvećenosti virtualnom nego stvarnom životu, najviše ispaštaju humanost, komunikacija i posvećenost bližnjima. Nadalje, brzi protok, pa često i svojevrstan napad mnoštvom nepotrebnih, negativnih i neprovjerenih informacija, utjecao je i na to da često primat zauzimaju površnost i plitki sadržaji. Ono što mi posebno smeta je nepoštovanje struke općenito, i to najviše kad pojedinci misle da su ih sadržaji s mrežnih stranica pretvorili u stručnjake. Unatoč svemu navedenom, vjerujem da još uvijek postoji velik broj ljudi koji vole kulturu i razumiju koliko, primjerice, jedna kvalitetna knjiga, kazališna predstava, edukativna radionica ili koncert mogu oplemeniti naš život. Vjerujem da potreba za kvalitetom postoji, samo trebamo biti uporni i dosljedni u tomu da nudimo istovremeno i kvalitetne i zanimljive sadržaje. Važno je i pratiti potrebe lokalne zajednice.

Dvije velike obljetnice

Gdje vidite prostor za napredak Centra u budućnosti, što nam sve donosi 2024. godina po pitanju programa/aktivnosti?

– Osnovni je cilj svakako i dalje razvijati i unaprjeđivati programe i aktivnosti unutar svih djelatnosti centra – izdavačke, izložbeno-galerijske i glazbeno-scenske, naravno, u skladu s mogućnostima i uvjetima. Ono što bih istaknula je da se 2024. godini navršavaju dvije velike obljetnice vezane uz Ivana Kostrenčića (1844. – 1924.), prvog hrvatskoga profesionalnoga knjižničara te vrijednoga istaknutoga kulturnoga djelatnika. Naime, navršava se 180 godina od Kostrenčićeva rođenja i 100 godina od njegove smrti pa u suradnji s Gradskom knjižnicom Crikvenica planiramo jednodnevno događanje posvećeno tomu. Također, osim izložbi tijekom cijele godine, raznih radionica te predstava za djecu i odrasle, plan je posvetiti se nastavku rada na monografijama posvećenima Zvonku Caru i Marijanu Mavriću, koje pripremamo uz pomoć kolega iz institucija s područja grada te vanjskih suradnika. Najvažnije od svega je svakako da naše djelovanje bude doprinos u poboljšanju kvalitete života naših sugrađana.