Zima je doba gripa i prehlada, a teško je izbjeći da koji od tih »virusića« i mi ne pokupimo. I što onda preostaje? Topli krevet i mnogo, mnogo vitamina C. Dakako, pomaže i onaj sintetski po koji odlazimo u ljekarnu, ali je isto tako dobar, a možda i korisniji onaj koji kupujemo na tržnici, prodavaonici voća i povrća ili svakom većem marketu, a još bolje ako se sami potrudimo uzgojiti ga u svom vrtu ili na balkonu.

Naime, povrće i voće, a osobito neke vrste voća bogate su ovim vitaminom koji u njima nije sam i izdvojen već se nalazi u međuovisnosti s drugim tvarima koje zajednički blagotvorno djeluju na ljudski organizam i povećavaju mu otpornost.

Poznato je da osobito mnogo vitamina C imaju agrumi i stoga nije čudno da njihova potrošnja zimi znatno poraste. Najviše tog vitamina doduše, ima limun, no on je previše kiseo i teško bismo ga mogli jesti onako usput, kao što jedemo jabuke. No, neke agrume, koji po količini vitamina C ne zaostaju mnogo za svojim rođakom limunom, možemo upravo tako jesti, odnosno kad god se sjetimo.

Tako mandarina, na primjer, ima samo malo manje vitamina C od limuna, a mnogo je ukusnija i slađa od njega. I ne samo to. Ona sadrži i znatnu količinu minerala te drugih tvari koje potiču rad crijeva, smiruju napete živce te pomažu organizmu da se oslobodi nakupljenih toksina. Ljekovit je i list mandarina, a i kora ploda, koja sadrži eterično ulje koje djeluje kao prirodni antiseptik. Međutim, nemojte ni pokušati koristiti koru kupovnih mandarina kao ni kupovnih naranči i limuna, jer njihova je kora u pravilu tretirana sredstvima protiv kvarenja, pa ju je najbolje – baciti.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Nicole Castillo (@nnniiikkkiii)

Koru i list najbolje bi bilo koristiti od svojih vlastitih mandarina, ako imate uvjeta da je sami uzgojite. Dakako, tu ne mislim da ćete je uspješno uzgajati u Gorskom kotaru ili sličnim hladnijim krajevima, jer mandarina je k nama stigla iz suptropskih dijelova Kine i Japana pa, stoga, voli dosta topline. Ipak, od svih agruma mandarina je najotpornija na hladnoću, pa bez problema uspijeva duž čitave Dalmacije, a osobito u dolini Neretve, gdje su njome zasađene zaista velike površine.

I na našim kvarnerskim otocima, osobito na Rabu i Lošinju, ali i na nekim dijelovima priobalja, mandarinu možemo sasvim dobro uzgajati i u svojim vrtovima ako joj za to osiguramo sve potrebne uvjete. No, koji su uvjeti potrebni za njen uzgoj?

Spomenuli smo da je mandarina toploljubiva biljka, pa je stoga možemo uzgajati samo na području gdje temperatura ne pada često ispod –10 Celzijevih stupnjeva. Naime, ako se temperatura zimi spusti tako nisko, najčešće smrzne dio mlađih grana i stablu mandarine tada treba barem dvije godine da se oporavi, a u tom je razdoblju rod izgubljen.

I kod temperature od –8 Celzijevih stupnjeva izmrzavaju rodne grančice s cvjetnim pupovima, pa te godine uroda nema. Međutim, kako će mandarina podnijeti niske teperature i koliko će štete pretrpjeti ne ovisi samo o tome koliko je teperatura niska već i o tome koliko dugo traju niske temperature, jesu li praćene jačim vjetrom i kako je mandarina pripremljena za zimu. Naime, ako su sve agrotehničke mjere od gnojidbe i natapanja do rezidbe i zaštite dobro izvedene, te ako su uz to i klimatske prilike tijekom godine bile povoljne, i ako zima nije nastupila prenaglo, stablo mandarine će bolje podnijeti zimu nego ono koje se na nju nije pripremilo i kojem grančice nisu uspjele na vrijeme odrvenjeti.

I još nešto. Koliko će mandarina biti otporna na zimu ovisi i podlozi na koju je cijepljena te o sorti mandarine. Upravo zbog toga kod nas se na otvorenom najčešće sadi mandarina cijepljena na podlozi divlje naranče Poncirus trifoliata koja je znatno otpornija na hladnoću nego neke druge podloge.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Melissa Goodsell (@onecraftymumma)

Mandarina ne voli ni jake vjetrove. Oni ne samo što joj kidaju lišće već ga i jako isušuju, pa korijen ne uspijeva upiti toliko vode koliko je ona tada gubi putem lišća.

Ova voćka ne podnosi ni dulju sušu, jer je u suptropskim krajevima iz kojih potiče, navikla na toplinu, ali i na dosta vlage. Stoga je i mogućnost osiguranja dovoljnih količina vode jedan od osnovnih preduvjeta za njen uspješan uzgoj.

I napokon, ona voli duboka, dovoljno propusna i humusom bogata tla koja ne sadrže mnogo aktivnog vapna. Zbog toga uzgoj mandarine na teškim, glinastim tlima ili na flišnim s mnogo aktivnog vapna ne dolazi u obzir.

Mandarina voli »miris mora«, ali ne i »miris soli«. Za njen su uzgoj zato povoljne južne, jugoistočne ili jugozapadne blage padine okrenute moru, ali udaljene od njega toliko da do njih ne može doprijeti posolica koju donose vjetrovi.

Kako uz obale sjevernog Jadrana ima malo površina na kojima svi ti preduvjeti mogu biti zadovoljeni, ne može se očekivati da ćemo se tu odlučiti na sadnju većih voćnjaka mandarine. No, u mnogim kućnim vrtovima svi se ti preduvjeti često mogu postići barem kada je riječ o jednom ili nekoliko stabala. A kad je već tako zašto to ne iskoristiti tim više što mandarina sa svojim krupnim zimzelenim lišćem, mirisnim bijelim cvjetovima i lijepim narančastim plodovima, koji na stablu mogu stajati gotovo čitavu zimu, djeluje vrlo dekorativno.

Od svih vrsta mandarina kod nas se najčešće uzgaja klementina, koja je prilagođena nižim temperaturama. Ona sazrijeva od sredine do kraja zime, a plod na stablu može ostati sočan i svjež više tjedana.

Vrsta satsuma je spororastući grm, ali sazrijeva prije klementine, od početka do sredine zime. Ostaje mali rastom i stoga se lako uzgaja i u vazi na balkonu.

Vrsta miho je vrlo rodna mandarina blagog okusa i bez sjemenki. Raste sporo i rano sazrijeva, a također se lako uzgaja u kontejneru.