Gotovo 30 godina u Rijeci je na djelu bio hibridni kapitalizam, barem kada je riječ o poslovima objedinjene naplate troškova stanovanja koji karakterizira načelo – resursi naši, a pare njihove. Od siječnja ove godine to više neće biti slučaj, budući da je gradonačelnik Marko Filipović odlučio taj posao prestati dodjeljivati javnim natječajem izabranim vanjskim privatnim tvrtkama i obavljat će ga gradsko poduzeće Poslovni sustavi. U tih 30 godina okrenula se gomila novca koja je završila na računu privatne tvrtke Ri-Stan, a kolika je ukupna svota dovoljno svjedoči podatak da je zadnjih godina na javnom natječaju taj posao, kao i svaki put od 1996. kada je shema stavljena u funkciju, vrijedio oko 22,5 milijuna kuna. Prema financijskim izvješćima Ri-Stana u prošloj godini tvrtka je ostvarila dobit od 464.000 kuna. Znači, riječ je o profitabilnom poslu. Nije teško pretpostaviti da je tako bilo svake godine od kada je taj lukrativni biznis 1996. političkom odlukom tadašnjeg gradonačelnika Slavka Linića dodijeljen tvrtki kojoj je do 2010. jedini vlasnik bio odvjetnik Veljko Knežević. Inače, prema riječima samog Kneževića, on je bio u prijateljskim odnosima s Linićem. Kada se ta tema počela propitivati u javnosti, Knežević je izašao iz tvrtke, ali Ri-Stan je i dalje nastavio obavljati posao objedinjene naplate. Riječ je o shemi koja je vrlo slična onoj s tvrtkom Tržnice Rijeka koja je bila u vlasništvu Ivana Franolića i koja je dobila koncesiju nad riječkim tržnicama. Posao je bio profitabilan, a tek kada je izvršen politički pritisak, odustalo se od takvog načina upravljanja placom i posao je preuzela gradska tvrtka Rijeka plus.

Prema povijesnim financijskim izvješćima privatne Tržnice Rijeka imale su svake godine veliku dobit. E sad, pitanje je jesu li u Gradu Rijeci na vlasti bili nenormalni ljudi koji su profitabilne poslove dodijelili privatnim tvrtkama ili je riječ o nečemu drugom. Riječ je, naravno, o nečemu drugom jer ljudi koji su sjedili u vlasti i donosili odluke u ovom kontekstu nisu nenormalni, ali i te kako se može postaviti pitanje jesu li nemoralni. Vjerojatno ove odluke ne spadaju u neku od kategorija kaznenog prava jer su Tržnice Rijeka dobile posao na javnom natječaju, kao i Ri-Stan. No, neprihvatljivo je s pozicije javnog interesa da su tolike godine poslove za koje je prirodno da obavljaju komunalne tvrke, radila privatna poduzeća. Koja su koristila u potpunosti gradsku infrastrukturu i za to ispostavljale nemale fakture na naplatu Gradu i gradskim tvrtkama. Da bi u konačnici godinu za godinom ostvarivale dobit svojim vlasnicima. Što nije bilo teško, budući da je riječ o komunalnim djelatnostima u kojima nema poduzetničke konkurencije.

Kada je gradonačelnik Filipović dobio pitanje zbog čega je tek sada donesena odluka da se ovaj posao prebaci u gradsku tvrtku nakon što je istekao četverogodišnji ugovor s Ri-Stanom i je li riječ o političkoj odluci, on je dao naizgled začuđujući odgovor. Pojasnio je da je riječ o političkoj odluci i da su sve odluke manje-više političke. Njegov odgovor u potpunosti je istinit i demistificira sve ono što se događalo s Tržnicama Rijeka i Ri-Stanom. Tadašnji gradonačelnik Linić donio je političku odluku da se u poslove upravljanja tržnicama i objedinjene naplate uvodi hibridni kapitalizam po načelu – resursi naši, pare njihove, a s tom praksom nastavio je i njegov nasljednik Vojko Obersnel. Naime, iako je gradska tvrtka Poslovni sustavi osnovana 2015., gradska vlast odlučila je raspisati opet javni natječaj za poslove objedinjene naplate na kojemu je, jasno, posao dobio Ri-Stan. To znači da su se već 2019. bili stekli uvjeti da Poslovni sustavi odrade posao jer je ta gradska tvrtka radi takvih poslova i osnovana. No, politička odluka je bila da to neće ići. Jedini logičan odgovor zbog čega je sada donesena potpuno drukčija politička odluka je da su se promijenile političke okolnosti pa se mijenjaju i odluke koje su bile jasne same po sebi protekla tri desetljeća. Naime, u zadnja dva izborna ciklusa SDP je izgubio većinu u Gradskom vijeću koja je SDP-ovoj vlasti omogućavala da se ne propituju nemoralne odluke. Odnosno, mogle su se propitivati, ali bez političkih sankcija. Više to nije slučaj pa se pokazalo da je najsnažnija politička odluka, odluka birača na izborima. I da se samo zahvaljujući toj političkoj odluci mogu zaustaviti prakse kao što su hibridni kapitalizam koji radi po načelu – resursi naši, pare njihove.