Baština je duhovna i kulturna tradicija prošlih generacija koju čuvaš, njeguješ i održavaš ili pak iznova stvaraš zrcaleći današnji svijet koji iščezava, za naraštaj koji dolazi, reći će nam Miranda Đaković, utemeljiteljica, »spiritus movens« legendarnih Putokaza, riječkog sastava u kojem je u 38 godina postojanja pjevalo više od 400 pjevačica i pjevača.

Konstanta i promjenjivost dvije su na prvi pogled paradoksalne odrednice kojima je publicist i novinar Velid Đekić opisao djelovanje Putokaza od 22. veljače 1984. godine pa do njihova prestanka rada 22. veljače 2022. godine. U svojem razvoju Putokazi su prošli put od vokalne skupine na početku, potom mješovitog zbora od 1985. godine, imali i »juniorsku« postavu od 1987. do 1995. godine, a 2003. godine postaju ženska vokalna skupina, opisat će Đekić.

Foto: Saša Ostojić

Izgubljen identitet

Kao promicatelji alternativnog glazbenog izričaja u suvremenoj pop glazbi, kroz godine su objavili 14 albuma, izvanžanrovskih, glazbeno i stilskih različitih, a među kojima se za našu temu baštine izdvajaju etnoalbumi, napose »Zemlja« iz 1997. godine na kojem su obradili hrvatske tradicijske pjesme. Kako će nam reći Miranda Đaković, korak u tome smjeru bio je k izgubljenom identitetu, onaj koji vodi k ishodištu, vlastitosti i sebi.

– Željeli smo hrvatske tradicijske pjesme predstaviti kao plod univerzalne vrijednosti i kulture, a kao Putokazi arhetipske emocije izraziti novim jezikom, u suvremenom glazbenome ruhu i zvuku, promičući alternativniji izričaj, kaže.

Na albumu se nalazi 16 pjesama, obrada hrvatskih etno-tema orkestratora i glazbenog producenta Elvisa Stanića, u zborskim obradama Evelin Legović, Diane Grubišić, Brune Krajcara, Olje Dešića i Andreja Babića. Pripremajući se za snimanje, Putokazi su tri godine istraživali glazbenu građu narodnih pjesama, u čemu su im pomogli suradnici sopac i melograf s Krka Ivan Pavačić te glazbeni urednici radija Rijeke, Splita i Pule, Đuza Stojiljković, Edi Gracin i Renato Pernić.

– Na albumu gostuju autohtoni narodni pjevači, u »Tararajčici« Mate Krstinić i Josip Maračić, u »Tandarekalici« Pave i Ive Milohnić, Josip Milohnić-Pavov i Josip Milohnić-Špiro, svi s Krka. U »Ojkanu« su ojkali Dane Čop i pjevači iz Ličkog Lešća, dok u »Gangi« gostuju gangaši iz okolice Imotskog. »Lauretanske litanije« snimljene su tijekom mise u crkvi sv. Nikole na Susku, opisuje Miranda Đaković.

Dodat će kako Rijeku, rodni grad Putokaza, zapljuskuju valovi etnopjesama Primorja, Krka, Istre, pjevanje »na tanko i debelo« te je dovoljno imati otvorene uši za glazbeno bogatstvo našega kraja.

– No, etno Hrvatska ne postoji samo u ruralnim sredinama, nego i u urbanim, premala smo zemlja da bi se mogla povući granična crta. Već na pet minuta hoda od najvećih gradova počinju ruralni krajevi. Na jedan nov način u urbanim dijelovima javlja se zanimanje za narodni dio koji baštinimo od svojih predaka, a što je u svijetu postalo popularno pod nazivom »world music«, ističe Đaković.

Novi pristup

Putokazi su s tim potpuno drugim pristupom krenuli na albumu »Nova Zemlja« 2000. godine, na autorsku glazbu Elvisa Stanića, hrabro se poigravajući s etnomotivima Afrike, Indije, Južne Amerike, Balkana. Neprijeporna uspješnica s »Nove zemlje« je »Naranča«, autorska pjesma Elvisa Stanića za koju mnogi misle da je tradicijska, no nije. I na drugim izdanjima doticali su se etna, dijelom ili u cijelosti.

Tako je njihovo izdanje »Hrvatske narodne uspavanke« 2001. dio istoimene knjige autorice Tanje Perić Polonijo, a na kojem izvode obrade hrvatskih uspavanki. Zatim je tu i album »Treća zemlja« iz 2008. godine, kao kompilacijski album »Zemlje« i »Nove zemlje« u kojem se stapaju dvije komplementarne dionice Putokaza, obrade etna i autorski etno, uz nove remikse »Naranče«, u potpisu Branka Berkovića.

Album »Mjesec« iz 2009. godine spoj je elektronske glazbe producenta Iztoka Turka i autorskog etna Mirande Đaković, pjevanja u uskim intervalima u skladbama »Dvojnica«, »Ogledalo žalosti«, »Šumska«, »Sam«, »Tuga« i »Tu sam«. Autorski etno »Snoputnik« izlazi na albumu iz 2014. godine »Porculan«, a u mjuziklu mijena »Raskružje« 2016. Putokazi donose izabrane pjesme s albuma »Mjesec«, »Androida«, »Porculan«, »Nova Zemlja«.

– U libretu Irene Ćepulić Križ suprotstavili smo dvije srodne mitološke priče o nastanku proljeća, slavenski mit o Jarilu i Morani i grčki mit o Perzefoni te stvaralački podsjetili na zaboravljeno blago svjetske i naše kulturne baštine, kaže Đaković.

Autorski etno »Kishica«, »Tuga« i »TanTanatos« nalaze se na posljednom albumu »Meandri« iz 2020., a baštinske elemente ostvarili su i gostujući te surađujući s mnogim glazbenicima, na primjer Brunom Krajcarom u skladbi »Na Rečini«, na albumu uglazbljenih stihova Mate Balote, te na albumu »Istraditional« u skladbi »Ne zna Tone«. Ista skladba doživjela je obradu na albumu Krešimira Tomeca i Marca Grabbera »Deep into Croatia« iz 2019. godine, na kojem je Putokazi izvode s Matijom Dedićem. Putokazi Juniori surađivali su s Ivom Kalimanom na albumu HTZ »Eugen Kumičić« 2008., u skladbama »Na Podvežicu« i »Trsačke škale«.

Brojna gostovanja

Svoj su jedinstveni izričaj te obrade hrvatskih tradicijskih pjesama Putokazi nemali broj puta predstavljali u inozemstvu, u Makedoniji, Njemačkoj, Slovačkoj, Bugarskoj pa i u Japanu u Nagoyi, na predstavljanju Hrvatske na EXPO-u 2005. u projektu »Bridge Eternal«, u suradnji s glazbenicima Vasil Hadžimanov banda, Slobodanom Trkuljom iz Srbije te Orhanom Maslom iz BiH. Na poziv ministarstva kulture NR Kine, Kinesko društvo glazbenika ugostilo je Putokaze i u Jinhengu i Pekingu, gdje su predstavili dio hrvatske glazbene baštine, uspješnice s jazz etno i world music albuma »Zemlja« i »Nova Zemlja«, kao i dio repertoara s albuma »Androida«, »Mjesec« i »Porculan«.

– Zadovoljstvo nam je na gostovanjima bilo promicati raznolikost hrvatskih tradicijskih oblika i međukulturnu raznolikost. Uvijek je upitnik naći se u drugoj sredini. U tome i jesu šarm i dah uzbuđenja. No, naša su energija i originalnost, izvedba s pjevanjem i pokretom, uvijek publici bile upečatljive, osjećali smo da smo zapalili iskru u onima koji još nisu čuli hrvatski etno, zaključuje Miranda Đaković.