Ivan Krapić

Riječki centar umjesto u bazenu bit će na klupi tijekom EP-a: “Bit će teško, ali vjerujem u našu momčad”

Igor Duvnjak

Ivan Krapić/Foto PIXSELL

Ivan Krapić/Foto PIXSELL

Tu je praktički sedam momčadi koje »stanu u jedan gol« - kaže Krapić



RIJEKA Pozornica je spremna, čeka se još samo dolazak publike i izlazak aktera na scenu, za dva dana počinje Europsko prvenstvo u vaterpolu, domaćin kojega je ponovno Hrvatska koja će ugostiti najbolje reprezentacije Staroga kontinenta umjesto Izraela koji je bez domaćinstva ostao zbog rata u Palestini. Hrvatska, koja prve utakmice igra u Dubrovniku, nakon treninga u Srbiji i kratkog odmora kreće u nadmetanje za visoke pozicije.


– Ove su pripreme bile drugačije nego inače – kaže riječki reprezentativni centar Ivan Krapić, koji se nakon priprema ovoga puta nije našao među 15 igrača na koje izbornik Ivica Tucak računa za Europsko prvenstvo. – Pripreme su dosta kraće trajale pa onda taj fizički dio nije toliko zahtjevan kao inače u onim ljetnim mjesecima. Stoga smo više radili na taktici, na taktičko-tehničkim elementima te na sparinzima s Amerikancima i Srbijom. Smatram da smo napravili dobar posao i da spremni očekujemo Europsko prvenstvo.


Vaterpolo je još po nečemu poseban sport, misli se pritom na spariranje, zajedničke treninge onih najjačih reprezentacija, na međusobno nadmetanje prije prvenstva s nekim od konkurenata.




– S obzirom na način natjecanja na Europskom prvenstvu ispada da s kim god da sparirao, ne znaš s kime ćeš igrati na prvenstvu. Tako da ispada da bi bilo jednako da smo sparirali s Italijom ili nekom drugom reprezentacijom. U ovom slučaju smo sparirali sa Srbijom, što nam je uzelo najmanje vremena za trening jer bismo, primjerice, do Grčke ili Španjolske izgubili dosta na putovanje. Za to vrijeme smo u Srbiji obavili tri, četiri treninga koja su nam bila neophodna da malo uvidimo što nam nedostaje te da to dovedemo u red. Ti su nam treninzi sigurno poslužili svrsi. Nije, uostalom, ni prvi put da se tako trenira, prošlog ljeta smo trenirali i s Crnom Gorom i Francuskom. Uglavnom, nešto ovakvo nije neuobičajena praksa kod nas u vaterpolu.


Reprezentativci su imali kraće pripreme za EP nego što je to uobičajeno za neko veliko natjecanje, sve se uklapa u neuobičajenu sezonu u kjojoj se najveći turniri nižu kao na traci. Tek što završi ova kontinentalna smotra pred vratima će biti Svjetsko prvenstvo, a ovaj trokut zatvaraju Olimpijske igre.


Velika podrška


– Slažem se da ovako nagurani veliki turniri u jednoj godini umanjuju natjecateljsku draž, nakon toliko puno natjecanja ljudi više ne znaju što se igra. Ali znali smo unaprijed da će ova olimpijska godina biti ovakva jer smo mi kao vaterpolo valjda jedini sport koji vraća neke dugove iz pandemije koronavirusa. Nadam se samo da će se nakon ove godine sve vratiti u normalu, da će se održavati jedno natjecanje godišnje. Ne bude li tako, nećemo biti zadovoljni jer je tu, prije svega, dosta velika potrošnja igrača. Ali isto, tu je i jako puno putovanja te je smanjeno vrijeme za regeneraciju i treninge. Znali smo, međutim, da je to ovakva godina i nema više smisla kukati i plakati, već to prihvatiti. Idemo se sada pripremiti najbolje što možemo za prvo natjecanje koje nam slijedi i onda, ako Bog da, otići u Pariz na Olimpijske igre.


Ono »ljudi skoro pa da ne znaju što se igra«, svakako ne vrijedi za Dubrovnik gdje su ulaznice za hrvatske utakmice planule kao da su na akciji. Vrlo brzo javljeno je da ulaznica za Hrvatsku više nema.


– Ulaznice u Dubrovniku su rasprodane, znali smo da će biti tako. Dubrovnik je grad vaterpola, očekujemo veliku podršku i veliki vjetar u leđa. Poučeni smo i onime što smo već doživjeli u Splitu pretprošlog ljeta. Imali smo pravo, nadali smo se da će tako biti u Dubrovniku i znamo da će se to dogoditi. Puno prije utakmice otvaranja sa Španjolskom, tribine su rasprodane, vjuerujem da će tako biti i za Francusku i Crnu Goru. Naravno, poslije i za kasnije susrete u Zagrebu.


Riječki vaterpolo može biti zadovoljan održavanjem duge zapažene tradicije po kojoj njegovi igrači sudjeluju na najvećim natjecanjima. Ovoga puta će, doduše, na dva metra »disati s jednim plućnim krilom«, Josipom Vrlićem, Krapić će na ovome prvenstvu umjesto u bazenu biti na klupi.


– U ovom slučaju sam ispao prekobrojan zbog ozljeda unutar momčadi na vanjskoj liniji te ovoga puta neću konkurirati za ekipu, no bit ću sve vrijeme uz njih. Riječki vaterpolo je u hrvatskoj reprezentaciji prisutan od prvog natjecanja, sjetimo se da su Damir Glavan i Igor Hinić bili na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine, onda su došli Samir Barać, Damir Burić, svi naši velikani. Sada smo tu Vrlić i ja, uvjeren sam da nismo posljednji koji ćemo izaći iz riječkog vaterpola i ponosno nositi nacionalne boje, predstavljati našu državu na velikim natjecanjima.


Komplimenti


Krapić uoči starta Europskoga prvenstva može zadovoljno nizati komplimente ovoj generaciji reprezentativaca.


– S Lončarom smo puno dobili te on uz Vrlića u paru svakako čini najbolji centarski par u svijetu. Na lijevoj strani su ustaljena tri, četiri igrača, tu su Bukić, Fatović, Marinić Kragić i Ante Vukičević, koji će po potrebi biti i desno s našim ruskim Hrvatom Harkovom i Zvonimirom Butićem. Na bekovima imamo Žuvelu i Burića, Biljaku, Kržića, po potrebi i Lazića. Tu smo znači dobro pokriveni. Vratarski tandem je, naravno, standardan, Bijač i Popadić, svakako najbolji vratarski par na svijetu. Uz preostale igrače, ovo je svakako najbolje što Hrvatska ima u ovome trenutku i ne trebamo se skrivati. Znamo po što idemo i znamo da igramo kod kuće. Još se svi sjećamo kako smo prošli kada smo bili domaćini Europskoga prvenstva u Splitu na kojem smo osvojili zlato pa se i sada nadamo najboljem mogućem rezultatu.


Velika je stvar organizirati natjecanje tako visoke međunarodne razine. Hrvatska se pokazala odlična u organizaciji europskih prvenstava kako 2010. u Zagrebu, tako i prije dvije godine u Splitu. Uz to se i momčad pokazala odličnom i oba puta osvojila europski naslov.


– Svi bismo voljeli da se to ponovi, međutim, treba biti svjestan da će biti jako teško budući da ima itekako puno izjednačenih momčadi. Tu je praktički sedam momčadi koje »stanu u jedan gol« i treba vidjeti kako će biti. Ne ovisi baš ni sve o nama, nešto se pita i suparnika. Treba imati i dozu sreće da se sve poklopi za najbolji rezultat, kao što je nama bilo u Splitu. Međutim, smatram da imamo kvalitetu, ne zaostajemo ništa za najboljim reprezentacijama i nadamo se odličnom plasmanu. Ali, kao što sam rekao, tu je niz odličnih reprezentacija. Vjerujem u našu momčad i stručni stožer, u sve ovo što smo napravili do sada i stvarno sam veliki optimist.