BEČ – Zvuci Preludija iz »Te Deuma« Marca-Antoinea Charpentiera nezaobilazni su u domaćinstvima diljem naše domovine prvog dana svake nove godine i to točno u 11.15 sati – najava je to eurovizijskog prijenosa jednog od najpoznatijih i najcjenjenijih glazbenih događaja na svijetu, Novogodišnjeg koncerta Bečke filharmonije.

Gotovo kao neki ritual koji smo naslijedili od naših starih, predano pratimo ovaj događaj iz godine u godinu dok se budimo nakon najluđe noći možda još mamurni ili užurbani u pripremi novogodišnjeg ručka. Ono što ovaj koncert, koji prema nekim informacijama prati više od 50 milijuna ljudi u 90 zemalja svijeta u izravnom prijenosu uz još znatno veći broj u naknadnim pregledima snimki, čini tako zanimljivim je vjerojatno činjenica da se koncept programa nije mijenjao gotovo od samih početaka, a da je glazba koja se izvodi jednostavno prikladna za svačije uho, vesela, plesna i, naravno, kvalitetno izvedena. Ako se na to pridodaju i raskošna zlatna dvorana bečkog Musikvereina, pregršt svježeg cvijeća Bečkih gradskih vrtova koji kao da mirisima izlaze iz televizijskih ekrana te dašak glamura poznatih osoba koji ovaj događaj posjećuju, jasno je da na Novu godinu nema bolje odluke od sudjelovanja i praćenja ovoga koncerta.

Iz godine u godinu pitaju se mnogi koje su cijene i kako se uopće može doći na ovaj koncert, a odgovor je uvijek isti i, što je zanimljivo, nije možda onakav kakav bismo očekivali. Naime, u Beču, ali i cijeloj Austriji, uvijek postoji mogućnost dolaska na koncerte i druge glazbene događaje po pristupačnim cijenama, ako ništa drugo onda na stajaćim mjestima. Cijene ulaznica imaju veliki raspon doista za svačije mogućnosti, a ako je interes izniman, cijene se u izvornoj prodaji ne podižu, već se, kao npr. za Novogodišnje koncerte, može organizirati lutrija za koju se prijavljuje u veljači s rezultatima krajem ožujka. Ukoliko imate sreće da budete izvučeni u ovoj lutriji, imat ćete priliku kupiti dvije ulaznice po cijeni od 35 do 1.200 eura ovisno o vašem odabiru. To naravno ne znači da se po nekim značajno skupljim cijenama ulaznice ne mogu nabaviti na druge načine, možda od nekih koncertnih ureda ili turističkih agencija, a tada ćete za neke od njih morati izdvojiti i više od 5.000 eura. Utješno je ipak za sve nas koji ostajemo u svojim domovima da će nam austrijska televizijska kuća ORF ponuditi vrhunski prijenos zvuka i slike uz mnogo toga što inače u samoj dvorani i ne bismo mogli vidjeti. Zamislite samo i taj veliki tramak odlaska u Beč, odijevanja u svečana odijela ili večernje toalete te ranojutarnje šminkanje i frizure, što je, priznat ćete, izuzetno naporno i nepraktično, a što ovako možemo zamijeniti puno komotnijim gledanjem koncerta iz udobnosti svojih naslonjača.

Posveta Antonu Bruckneru

Ovogodišnje novogodišnje izdanje koncerta ipak je donijelo i nekih novosti pa se tako na programu našlo čak devet skladbi koje do sada nisu izvedene na ovim koncertima, a posebna pozornost posvećena je i poznatom skladatelju Antonu Bruckneru kojem u 2024. godini slavimo 200. obljetnicu rođenja. Koncert je započeo Koračnicom Nadvojvode Albrechta, op. 136 Karla Komzáka, nakon čega je uslijedio valcer Bečki bomboni, op. 307 i francuska polka Figaro, op. 320 Johanna Straussa ml. Skladatelj Josef Hellmesberger autor je prekrasnog valcera Für die ganze Welt (Za cijeli svijet), a prvi dio koncerta završio je brzom polkom Ohne Bremse, op. 238 (Bez kočnice) Eduarda Straussa. U stanci koju je u Beču imala publika i Bečki filharmoničari putem malih ekrana imali smo prilike vidjeti zanimljivi polusatni film redatelja Felixa Breisacha o životu Antona Brucknera pod nazivom »Anton Bruckner – otkrivajuće putovanje« kroz koji su nas vodila dvojica dječaka Laurenz Oberfichtner i Frederick Derwein, inače članovi dječačkog pjevačkog zbora St. Florianer sängerknaben koji na tavanu svoje crkve otkrivaju artefakte i bivaju uvučeni u čarobni svijet prikazujući nam neke od lokaliteta povezanih s Brucknerom ili kulturnih, povijesnih i prirodnih znamenitosti Austrije. Putovanje je započelo na jezeru Traunsee, a nastavilo se u Brucknerovom rodnom mjestu Ansfelden, privatnom sveučilištu koje nosi skladateljevo ime, mjestu Bad Ischl, samostanu Wilhering i Brucknerhausu u Linzu. Naravno, cijeli koncept putovanja povezuje i rijeka Traun koja na svom putu od Dachsteina do Dunava povezuje Gornju Austriju, Štajersku i Salzburg, a sve pod nazivom Saltzkammergut, poznatom dijelu Austrije prikladnom za odmaranje i uživanje u prekrasnoj prirodi.

Osim činjenica iz Brucknerova života, koincidencija je da su autori filma »slučajno« najavili i Bad Ischl kao novu Europsku prijestolnicu kulture 2024. godine, a tijekom filma mogli smo čuti brojne Brucknerove skladbe poput Zaigre u d-molu, WAB 126 za orgulje, ulomaka iz 8. i 3. simfonije, skladbe Ecce sacerdotus magnus u a-molu, WAB 13 ili 2. stavka Gudačkog kvinteta u F-duru tijekom kojeg su dječaci u filmu letjeli balonom i konačno došli u bečki Musikverein otkrivajući Brucknerovu poveznicu s Bečkom filharmonijom i poštovanjem koje ovaj orkestar gaji prema velikom skladatelju. Film završava povratkom u St. Florian i nastupom dvojice dječaka u matičnom zboru i izvedbom poznate skladbe Locus iste.

Riccardo Muti sedmi put

Drugi dio koncerta započeo je uvertirom opereti »Lazarkinja« (radi se o biljci ljekovitih svojstava čije ime na njemačkom jeziku glasi Waldmeister), nakon čega je uslijedio Ischler Waltzer i Nachtigall-Polka, op. 222 (»Slavuj«), sve djela Johanna Straussa ml. Sljedeća skladba programa uvrštena je s posebnim razlogom: Bečki filharmoničari ovogodišnju donaciju Novogodišnjeg koncerta u iznosu od 100.000 eura dali su organizaciji VAVÖ koja se bavi zaštitom vodnog bogatstva i očuvanjem prirode, pa su zato i izveli polku mazur pod nazivom Die Hochquelle, op. 114 Eduarda Straussa praizvedenu u povodu otvorenja bečkog vodovoda. Kratak odmor za puhače u orkestru uslijedio je tijekom Neue Pizzicato-Polke, op. 449 Johanna Straussa ml., ali gudala gudača mirovala su i tijekom Estudiantina-Polke iz baleta »Die Perle von Iberien« Josefa Hellmesbergera. Još tijekom prvog valcera u drugom dijelu koncerta, a i sada tijekom valcera Wiener Bürger, op. 419 gledatelji su mogli uživati u plesnim pokretima koreografa Davidea Bombane i kostimima Susanne Bisovsky u izvedbi članica i članova Bečkog državnog baleta i to u Carskoj vili i Mramornom dvorcu u Bad Ischlu, odnosno dvorcu i parku Rosenburg.

Quadrilla, WAB 121 Antona Brucknera praizvedena je na novogodišnjem koncertnom programu, a službeni dio koncerta završio je galopom Glaedeligt Nytaar! Hansa Christiana Lumbyeja i valcerom Delirien, op. 212 Josefa Straussa. Nezaobilazni dodaci od kojih prvi bira dirigent, a ostali su stalni (valcer Na lijepom plavom Dunavu i Radetzky-marš), uslijedili su na opće zadovoljstvo publike. Naklonost je naravno zadobio orkestar, ali i njemački dirigent Christian Thielemann kojem je ovo drugi put da ima priliku dirigirati Novogodišnjim koncertom u Beču. Trenutno djeluje kao glavni dirigent Staatskapelle u Dresdenu, što je samo posljednje od istaknutih dužnosti u brojnim orkestrima i kazalištima koje je tijekom života obnašao, a od sezone 2024./2025. preuzima dužnost glavnog glazbenog ravnatelja Državne opere Unter den Linden u Berlinu i to iz ruku svjetski poznatog dirigenta Daniela Barenboima. Uz taktove valcera i polki obitelji Strauss i njihovih suvremenika ponovo smo ušli u novu godinu, a oni koji već za 12 mjeseci budu sretni dobitnici ulaznica za novo izdanje novogodišnjih koncerata u Beču, ili isti budu pratili ispred malih ekrana, unatoč raznim informacijama od 1. siječnja u podne sa sigurnošću znaju da će u bečkom Musikvereinu ispred Bečkih filharmoničara sedmi put u povijesti gledati talijanskog dirigenta Riccarda Mutija pa bez sumnje možemo reći da će i to biti još jedan glazbeni događaj za pamćenje.